Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES)[1] iz Ljubljane, Slovenija, redovno analizira događanja na Bliskom istoku, Balkanu i po svijetu. IFIMES je povodom aktualne situacije u Turskoj pripremio opširnu analizu. Iz opširne analize „Turska 2025: Politička budućnost Turske nakon hapšenja İmamoğlua“ izdvajamo najvažnije i najzanimljivije dijelove.
Krajem marta 2025.godine Turska se vratila na naslovnice svjetskih medija, zbog masovnih demonstracija glavne opozicijske stranke Republikanske narodne partije (CHP), koje su se održavale u velikim gradovima Istanbulu, Ankari i Izmiru. Promatrači imaju poteškoća da shvate šta se dešava u zemlji, ali ova situacija nije jedinstvena samo za Tursku, jer cjelokupnom globalnom političkom scenom dominiraju nejasnosti. Svijet, koji je doživio velike krize na svim poljima u proteklih petnaestak godina, prolazi kroz radikalnu transformaciju, a posljedice te transformacije mogu se pratiti u svim zemljama, pa čak politika američkog predsjednika Donalda Trumpa samo je jedan primjer tih promjena.
Nakon višednevne napetosti i političke oluje, koja je nastala nakon hapšenja gradonačelnika Istanbula Ekrema Imamoğlua, intenzitet demonstracija smanjio se posebno u najvećem turskog gradu Istanbulu, nakon što je optužen za korupciju i pronevjeru. Dok su Imamoğlu i njegovi bliski saradnici nastavili da politiziraju ovo pitanje, dokazi istražitelja protiv Imamoğlua, kao i pojedinačni incidente gdje su demonstranti napali policiju, doprinijeli su slabljenju entuzijazma onih koji su željeli da podrže simbol opozicione stranke do kraja.
Hapšenje gradonačelnika Istanbula i kandidata CHP za predsjednika Turske Ekrema Imamoğlua, 19.marta 2025.godine, koji je službeno optužen za korupciju izazvalo je političke kontroverze u zemlji i inostranstvu. Neki su to vidjeli kao ozbiljan zastoj za demokratski proces u Turskoj, a to je pokazatelj da Erdoğan nastoji monopolizirati vlast, koristeći stanje geopolitičke sigurnosti, koje osjeća u ovom trenutku, jer Sjedinjene Države pod Trumpom više ne obraćaju pažnju na prirodu vladavine saveznika, bilo da su autokrate ili demokrate.
Hapšenje Ekrema İmamoğlua rasplamsalo je najveći val demonstracija od 2013.godine protiv predsjednika Recepa Tayyipa Erdoğana i potaknulo dva miliona građana i pristaša CHP na ove masovne proteste, ne samo da osude hapšenje, već i da zahtijevaju promjene i nadu da će okončati dominaciju vladajuće Partije pravde i razvoja (AKP) na političkoj sceni Turske. Većina demonstranata bili su mladi ljudi, frustrirani zbog 24 godine vladavine Partije pravde i razvoja (AKP). Također su ovim načinom izrazili svoje očajanje za neuspjeh lidera CHP da budu efikasna opozicija tokom proteklih godina. Simpatizeri CHP su bili razočarani, jer ostale opozicijske stranke nisu se pridružile ovim protestima.
Ova antikorupcijska operacija, koju je pokrenula država nije bila usmjerena samo na Republikansku narodnu partiju (CHP), već je uključivala sve političke stranke. Među opštinama obuhvaćenim istragom bilo je 59 opština povezanih sa vladajućem strankom AKP, 58 opština sa CHP, 21 opština koja je povezana sa Partijom nacionalističkog pokreta (MHP), 10 opština pripada kurdskoj Partiji narodne ravnopravnosti i demokratije (DEM), a sedam opština Dobra partija (İYİ). Ali početak operacije iz Istanbula protumačen je kao pokušaj predsjednika Erdoğana da udalji Imamoğlua, koji se smatra potencijalnim rivalom na izborima. Međutim, zanemarena je činjenica da su dokumente o korupciji prvi državi predali sami članovi CHP, posebno tim bivšeg predsjednika stranke Kemala Kılıçdaroğlua.
Imamoğlu je dao iskaz istražiteljima na 121 stranici, a ispitano je 25 svjedoka, većinom iz CHP. samo četiri svjedoka bila su tajni. Gotovo svi svjedoci su zaposleni u gradskoj upravi Istanbula.
Ako je hapšenje gradonačelnika Istanbula, 19. marta, bilo iz čisto sudskih razloga, kako navode nadležni, onda se oduzimanje fakultetske diplome nekoliko sati prije toga može protumačiti kao pokušaj da se on ukloni od kandidiranja na predstojećim predsjedničkim izborima koji trebaju biti održani u 2028.godini.
Turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan iskoristio je trenutak, koji je odgovarao njegovim interesima da eliminira svog prvog konkurenta za predsjednika. On je krenuo u napad u trenutku kada je svima po svijetu potrebna stabilna, jaka i efikasna Turska:
Unutrašnji događaji u Turskoj dolaze u trenutku kada se utjecajne globalne sile fokusiraju na važna globalna pitanja, a u ovom kritičnom trenutku Erdoğan je iskoristio priliku da okonča političku karijeru svog političkog protivnika.
Usprkos izbijanju ovih demonstracija i mogućnosti njihovog nastavka, Erdoğan je siguran, da će one izgubiti zamah, s obzirom na to da sve veći strateški značaj Turske nadmašuje zabrinutosti Zapada oko demokratskog puta u zemlji. Međunarodne reakcije na masovne turske narodne demonstracije ostale su ograničene, što odražava zapadni pragmatizam u suočavanju s tim događajem. Dok zapadni lideri deklarativno osuđuju gušenje sloboda, strateški interesi ostaju odlučujući faktor u njihovom odnosu sa Ankarom.
U početku njegovo ime nije bilo široko poznato izvan krugova Republikanske narodne partije (CHP), ali se to promijenilo 2014. godine, kada je izabran za gradonačelnika Beylikdüzü, jedne od većih opština grada Istanbula, smještene u evropskom dijelu Istanbula. Ubrzo je postao centralna ličnost u nacionalnoj politici, kada ga je CHP nominirala za mjesto gradonačelnika metropolitanskog Istanbula, jedne od najvećih svjetskih metropola, sa populacijom od oko 16 miliona stanovnika.
Iako se Imamoğluovi politički korijeni protežu do političkog desnog centra, zbog utjecaja njegove porodice, njegova karijera će krenuti drugim putem. Njegov otac je bio politički aktivista u redovima stranke „Domovinske stranke“ desnog centra, koja je osnovana 1980-ih, kao civilna alternativa vladajućoj stranci koju je u toj fazi podržavao vojni establišment. Ali on postaje socijaldemokrata pod utjecajem supruge Dilek Kaya Imamoğlu, kojom se oženio 1995. godine.
Imamoğlu je rođen 4. juna 1970. godine u provinciji Trabzon na obali Crnog mora. Zatim se upisao na Fakultet za poslovnu administraciju na Univerzitetu u Istanbulu. Nastavio je svoje univerzitetske studije na univerzitetu u Turskoj Republici Sjeverni Kipar, prije nego što se vratio u Istanbul, kako bi završio svoje studije gdje je i diplomirao. Nakon više od trideset godina, Univerzitet u Istanbulu, kontroverznim potezom, poništio mu je fakultetsku diplomu, zajedno sa diplomama još 28 osoba, na osnovu takozvanih „općih pritužbi“ i navoda o nepravilnostima u proceduri diplomiranja.
Imamoğluovo ime se pojavilo u 2019. godini, kao jedan od najistaknutijih kandidata tokom traženja Republikanske narodne partije (CHP) za snažnom ličnošću, koja bi se kandidirala na lokalnim izborima u Istanbulu. Istraživanja javnog mnijenja, koje je provela stranka pokazala su da je on najpopularnije ime, ne samo među pristalicama stranke, već i među nezavisnim glasačima Istanbula. Oni koji su mu bliski pripisuju njegovu popularnost njegovoj izvanrednoj sposobnosti da brzo komunicira s ljudima i njegovom prirodnom talentu za uvjeravanje. I tako, CHP ga je nominirala da se kandidira na lokalnim izborima održanim 31. marta te godine te je ostvario tijesnu (13.000 više glasova), ali odlučujuću pobjedu nad svojim rivalom Binalijem Yildirimom, bivšim premijerom i jednim od najbližih saradnika predsjednika Erdoğana.
Međutim, rezultati nisu dugo potrajali, jer je vladajuća Partija pravde i razvoja (AKP) iznijela primjedbe na neke nepravilnosti, što je navelo Vrhovno izborno vijeće (YSK) da poništi rezultate i zatraži ponavljanje izbora. Dana 23. juna 2019. godine, više od deset miliona birača iz Istanbula vratilo se na birališta, ovoga puta donijevši Imamoğluu uvjerljivu pobjedu. Razlika između njih dvojice porasla je sa 13.000 na 806.000 glasova, a on je pobijedio sa 54,21% glasova. Ovo je bio bolan udarac za vladajuću AKP i odlučujući trenutak u turskoj izbornoj političkoj historiji.
Imamoğlu je učvrstio svoj politički položaj na lokalnim izborima 2024. godine, kada je osvojio drugi mandat na čelu Istanbula sa 51,21%, dok je njegov konkurent iz AKP dobio 39,59%. Zanimljivo je da je rejting njegove stranke bio ispod 25% što znači da su ostale opozicijske stranke i nezavisni glasaći su glasali za njega.
Ovaj izuzetan politički uspon učinio je da ga mnogi vide kao najvećeg Erdoğanovog konkurenta i najsposobnijeg da ga porazi na potencijalnim predsjedničkim izborima. Međutim, slava koju je stekao dovela ga je i do sve većih unutrašnjih rivalstava unutar njegove stranke CHP, a da ne spominjemo eskalaciju pritiska na njega od strane AKP i njenog koalicijskog partnera Partije nacionalističkog pokreta (MHP).
Pravni izazovi za Imamoğlua nisu dugo čekali. U decembru 2022. godine osuđen je na dvije godine, sedam mjeseci i petnaest dana zatvora i izrečena mu je politička zabrana zbog optužbi za „vrijeđanje javnih službenika“. Ali on se žalio na presudu, što mu je omogućilo da ostane na svojoj poziciji.
Konačno, Imamoğlu je uhapšen u martu 2025. godine pod optužbom za korupciju i pružanje podrške terorističkoj organizaciji, a njegove dužnosti gradonačelnika su suspendirane. Istanbulsko javno tužilaštvo otvorilo je protiv njega istražni postupak. Optužen je za vođenje kriminalne organizacije, iznudu, podmićivanje, prevaru, nezakonito prikupljanje ličnih podataka i namještanje tendera. İmamoğlu je pritvoren u zatvoru Silivri, gdje čeka podizanje zvanične optužnice i početak sudskog postupka, ali će ovaj proces vjerovatno potrajati. Među najistaknutijim zatočenicima u Silivriju su Osman Kavala, biznismen optužen da je organizirao proteste u Gezi parku 2013.godine, Selahattin Demirtaş, bivši kopredsjedavajući prokurdske HDP partije, prethodnice sadašnje Partije jednakosti i demokratije (DEM), i Ümit Özdağ, lider nacionalističke partije Zafer (Pobjeda). Imamoğlu se sada pridružio ovoj grupi istaknutih ličnosti.
Po turskom pravnom sistemu, sljedeći korak će biti podizanje optužnice, nakon čega će İmamoğlu i ostalim pritvorenicima biti suđeno. Međutim, za to nije utvrđen tajming. Jedna od glavnih kritika upućenih pravosuđu u Turskoj je, da od priprema optužnice do pojavljivanje pred sudom traje prilično dugo, tako da pritvorenici ostaju u zatvoru mjesecima, pa čak i godinama prije nego što se njihov slučaj razmotri. Na primjer, Ümit Özdağ je u pritvoru od januara 2025.godine čekajući optužnicu.
Iako se njegova politička budućnost čini neizvjesnom, mnogi vjeruju da njegovo potpuno isključenje iz javnog života neće biti lako. Njegov pravni tim najavio je namjeru da se žali na sudsku istragu, kao i na prethodnu odluku Istambulskog univerziteta o ukidanju fakultetske diplome.
Iako neki i dalje insistiraju da hapšenje gradonačelnika Istanbula Ekrema İmamoğlua ima veze s predstojećim predsjedničkim izborima, s obzirom na to da je on jedan od najžešćih rivala i kritičara predsjednika Erdoğana, pogled na širu sliku iz svih uglova pokazuje, da je on gradonačelnik od 2019. godine, te da se vodilo protiv njega sedam istraga, dok tokom svih ovih godina nije bio uhapšen. Stoga se postavlja legitimno pitanje: Zašto se hapšenje dogodilo baš u ovo vrijeme? Možda zato što su za hapšenje potrebni stvarni dokazi, koji su sada dostupni, dok su ranije bile samo sumnje, pa je tako govoriti o hapšenju kao vladinom političkom obračunu postalo nerealno. Čini se da to nije uvjerljivo za opozicijsku CHP, jer se vrijeme hapšenja podudarilo sa najavom održavanja stranačke konferencije CHP 23.marta 2025.godine, na kojoj je İmamoğlu jedini kandidat na predsjedničkim izborima. To je ostavilo utisak, da je proces bio više politički nego pravosudni, što je navelo demonstrante da izađu na ulice, posebno studente. Ovdje se može reći da je pitanje kompleksno, a prepliću se politika i pravosuđe, unutrašnje frakcijske borbe unutar CHP. Sve ove okolnosti daju određenu važnost ovom tajmingu.
Može se reći i da ovo nije samo zbog čovjeka koji se bori protiv Erdoğana, već je pitanje mnogo veće od toga. Poništenje njegove fakultetske diplome bilo bi dovoljno da ga zadrži izvan konkurencije, jer član 101. turskog ustava propisuje, da kandidat za mjesto predsjednika Republike mora imati diplomu univerziteta. Pa tako ne bi bilo potrebno da baš sada odgovara za druge koruptivne optužbe iz pritvora.
Ali ono što je interesantno da postoje informacije, koje ukazuju da je ova kriza započela pritužbama pojedinih članova CHP, kojoj pripada İmamoğlu, a to znači da su njen izvor unutarstranački sukobi, jer su Ekrem İmamoğlua i njegovo krilo unutar stranke svrgnuli su bivšeg predsjednika stranke Kemal Kılıçdaroğlu u novembru 2023.godine, a nakon njegovog svrgavanja, procurio je video snimak na kojim se vidi velika količina novca spakiranih u velike vreće, što je ukazivalo na postojanje stanja finansijske korupcije unutar stranke CHP.
Mnogi stručnjaci smatraju da bi hapšenje Ekrema İmamoğlua moglo povećati njegovu popularnost i to uspoređuju sa onim što se dogodilo samom predsjedniku Erdoğanu. Erdoğanje 1999. godine uhapšen, dok je bio gradonačelnik Istanbula i osuđen na četiri mjeseca zatvora pod optužbom za poticanje na vjersku diskriminaciju i antisekularizam. Nakon toga je izašao iz zatvora kao velika politička zvijezda i osnovao Stranku pravde i razvoja (AKP), te neprekidno vlada Turskom od 2002. godine pa do danas. Postoji i mnogo sličnosti između İmamoğlua i i Erdoğana, jer su obojica igrali fudbal u mladosti, obojica su ušli u politiku preko pozicije gradonačelnika Istanbula i došli do predsjedničke kandidature, a obojica su iz crnomorske regije i obojica dolaze iz konzervativnih porodica.
Ljubljana/Washington/Bruxelles, 14.april 2025
[1] IFIMES – Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije, sa sedištem u Ljubljani, Slovenija, ima poseban konsultativni status pri Ekonomskom i socijalnom savetu Ujedinjenih nacija ECOSOC/UN u Njujorku od 2018. godine, a izdavač je međunarodnog naučnog časopisa „European“, link https: //vvv.europeanperspectives.org/en
