Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES)[1] , iz Ljubljane, Slovenija, redovno analizira događanja na Bliskom istoku, Balkanu i po svijetu. Steve Clemons, glavni urednik, The National Interest, u članku “Fragmentacija medijske stvarnosti,”[2] razmišlja o fragmentaciji medija.
Među glavnim medijima postoji oholost i neprikladno samopouzdanje da su njihove prakse i pristupi medijima zdravi, a da su novi učesnici nezdravi. Oni tvrde da predstavljaju istine provjerene činjenicama, dok ukazuju na nove medije kao na propagatore dezinformacija, lošeg novinarstva, dubokih lažnjaka uz pomoć umjetne inteligencije i propagande. Moja 'provokacija' za one od vas koji danas prisustvujete OEBS-ovoj konferenciji o stanju novinarstva i medija u široj javnosti je da napredak u osiguravanju zdravih, društveno odgovornih medija u skladu s demokratskim normama ne može proizaći iz pukog pridržavanja prošlih platformi i normi.
Dozvolite mi da ponudim neku perspektivu o fragmentaciji medija i šta ona znači za društvo.
Prvo, fragmentacija medija je višedecenijski fenomen, potaknut ne samo novim digitalnim alatima i platformama, već, posebno u Sjedinjenim Državama, promjenama zakona koji su prethodno garantirali “pošteno korištenje” emitiranja, tako da je sve što daje zrak perspektivi jedne političke stranke zahtijevalo dovoljno vremena za drugu političku stranku. Vrhovni sud i američki zakonodavci odavno su ukinuli te odredbe o zahtjevima poštene upotrebe, i tako je zavladalo iskorištavanje TV, kablovskog i radija, a kasnije i blogova, pa čak i vodećih novina i časopisa prema političkim perspektivama. Ovo je pomoglo da se podstakne tribalizacija perspektiva i pokrenuo fenomen „mjehura filtera” da su pojedinci okruženi i preplavljeni stavovima koje žele imati oko sebe, umjesto općenito objektivnim, povremeno neugodnim oblikom vijesti kojima se je nekada informirao političko tijelo. Čini se da su slični obrasci jasni u porastu populističkih novinskih platformi, blogova i društvenih mreža u Evropi.
Drugo, erupcija društvenih mreža, videa i digitalnih alata poboljšanih ne samo umjetnom inteligencijom koja postoji već neko vrijeme, već i generativnom umjetnom inteligencijom, koja je stvorila strateški skok u kreatorima moćnog sadržaja, promijenila je odnos moći između provajdera vijesti i potrošača vijesti. Sada je mnogo više igrača, od kojih mnogi nisu podučeni u vještinama i normama novinarstva, postali provajderi sadržaja, a taj sadržaj često izgleda kao vijest ili oponaša. Pokrenuo sam uspješan politički blog, The Washington Note, početkom 2004. godine, a cilj su mi bili glavni mediji, jer sam ih uglavnom doživljavao kao homogenizirane, lijene, često propuštene ključne priče – i stoga je moj blog na početku osmišljen da osramoti i okrivi glavne medije za vlastite neadekvatnosti i da svojim čitateljima pruži bolje vijesti i usluge. Mnogi blogovi su to učinili, pa je tako prije 20 godina fragmentacija medija, po mom mišljenju, pomogla da se poboljšaju mainstream mediji koji su morali da se takmiče i ponovo etabliraju kao dobavljači kvalitetnih vijesti – odgovornost za koju su bili lijeni i nepažljivi.
Međutim, danas su izazovi glavnim medijima neuredniji jer izazivači ne popunjavaju nužno praznine koje ostavljaju mainstream mediji lošeg učinka – oni umjesto toga često stvaraju lažne ili 'nestvarne' medije, duboke lažne, memove ili sudjeluju u otvorenoj propagandi ili održavaju neistine. Ne rade svi novi mediji to, ali nema sumnje da je mnogo novih medija na prodaju, za političko iskorištavanje, za pažnju i slavljenje njihovih platformi i sadržaja.
Pa šta da radimo? Smatram da se previše vlada, trustova mozgova i javnih privatnih fondacija koje se bave kvalitetom vijesti, hvata za svoje bisere, žaleći zbog narušavanja kvaliteta novinarstva i vijesti umjesto da se međusobno takmiče s novim dobavljačima sadržaja i novim medijima niske kvalitete. Čini mi se jasnim da mediji moraju evoluirati da bi se vratili na zdravije mjesto i postali dio čvrstog društvenog ugovora u demokratskim društvima.
Moje uvjerenje je da su duboke lažne kreacije nekih medija zabrinjavajuće, ali da imaju utjecaja na ranjiva društva samo ako nemaju konkurencije. Kako stari mediji ulažu u nove alate za pripovijedanje? Kako prihvaćaju manje centraliziran pristup tome ko bi mogli biti njihovi pripovjedači? Kako bi mogli da proglašavaju i usađuju mlađu generaciju kreatora sadržaja normama o izvorima, o stvarnim činjenicama, o objektivnosti, o važnosti neugodnih vijesti, a ne samo vijesti ili perspektive koje potvrđuju mišljenje? Kako eksperimentiraju sa svim novim talasima tehnologije koji dolaze na internet kako bi postali atraktivnija opcija za vijesti i sadržaj - kradući tako prostor i kisik od onih koji to lažiraju i obmanjuju društvo.
Mislim da neke države, a Rusija je samo jedna, iskorištavaju ovaj jaz između starih i novih medija — i pogoršavaju negativne uticaje nastale nedostatkom modernizacije i vizije tradicionalnih medijskih platformi. Smatram da stari mediji moraju da budu dio talasa fragmentacije medija, da bi stari mediji mogli da rastu i da se takmiče, i da umesto da pretjerano centraliziraju potrebu da shvate kako da šire kvalitetne vesti u fragmentiranoj sferi opcija.
To je teško izvodljivo - i dovodi u pitanje način na koji novine i TV mreže organiziraju svoj rad. Ali vjerujem da fragmentacija ne nestaje, pa se stoga novinske organizacije koje žele osigurati svoje mjesto u zdravom civilnom društvu moraju prilagoditi.
O autoru:
Steve Clemons je glavni urednik The National Interesta. Bio je glavni urednik The Hill, The Atlantic i Semafor, kao i na višim uredničkim pozicijama u National Journalu i Quartzu. Također je urednik i izdavač popularnog političkog bloga The Washington Note i voditelj emisije "The Bottom Line" koja se emitira na globalnoj mreži Al Jazeere English. Clemons je također kopredsjedavajući američkom inicijativom GLOBSEC-a, jednog od najdinamičnijih i najvažnijih istraživačkih centara za nacionalnu i globalnu sigurnost u Evropi. Clemons je član Savjetodavnog odbora Future U.S. i CareLab-a, te je predsjednik i izvršni direktor Widehall LLC-a, kompanije za strateške komunikacije i događaje koja pretvara ideje u snažan učinak. Clemons je ranije bio izvršni potpredsjednik Instituta za ekonomsku strategiju, kao i Fondacije New America. Bio je i izvršni direktor Nixon centra, kasnije preimenovanog u Centar za nacionalni interes. Bio je i viši savjetnik za ekonomske i međunarodne poslove američkog senatora Jeffa Bingamana.
Članak predstavlja stav autora i ne odražava nužno stav IFIMES-a.
Ljubljana/Beč/Washington, 18.mart 2025
[1] IFIMES - Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije sa sjedištem u Ljubljani, Slovenija, ima specijalni savjetodavni status pri Ekonomsko-socijalnom vijeću ECOSOC/UN, New York, od 2018.godine i izdavač je međunarodne naučne revije „European Perspectives“, link: https://www.europeanperspectives.org/en
[2] Govor Stevea Clemonsa pripremljen ekskluzivno za IFIMES organizirani panel na OSCE-ove konferenciji o slobodi medija; “Mediji, poremećaji (konflikti, tehnologije), istina i pomirenje”, Beč, Hofburg, 17-18. mart 2025.
