Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES)[1] iz Ljubljane, Slovenija, redovno analizira događanja na Bliskom istoku, Balkanu i po svijetu. IFIMES je pripremio analizu povodom završetka izborne kampanje za predsjedničke izbore u Republici Bjelorusiji, koji će se održati 26.januara 2025.godine Iz opsežne analize „Predsjednički izbori u Bjelorusiji 2025: Nova faza društveno-političkog i ekonomskog razvoja zemlje“ izdvajamo najvažnije i najzanimljivije dijelove.
Usred turbulentnih događaja, koji su zahvatili svijet, posebno dva rata, u Evropi i na Bliskom istoku, Bjelorusija se priprema za održavanje predsjedničkih izbora 26.januara 2025.godine. Ovaj događaj predstavlja odlučujuću prekretnicu u političkom životu Bjelorusije, koja je usprkos svim izazovima održala sigurnost i stabilnost te ostvarila zavidan nivo ekonomske rasti.
Pravo glasa na ovim izborima, ima 6.913.965 državljana Bjelorusije i može se opisati kao narodni referendum o načinu na koji će se voditi zemlja u narednom periodu. Ovi izbori će dovesti do nove faze društveno-političkog i ekonomskog razvoja u historiji Bjelorusije, koju karakteriše stabilnost i ekonomski razvoj, usprkos zapadnim sankcijama i ratu u susjednoj Ukrajini. Građani Bjelorusije nadaju se da će izbor predsjednika Donalda Trumpa dovesti do početka strateškog dijaloga sa Zapadom i do ublažavanje uvedenih sankcija. Analitičari očekuju, da će aktuelni predsjednik Aleksandar Lukashenko osvojiti između 80-85% glasova birača.
Što se tiče programa kandidata, Lukashenko se fokusira na kontinuitet te politiku velikih projekata u infrastrukturi, industriji i ekonomskom razvoju, obećavajući da će se ekonomski rast nastaviti u narednih pet godina. On također obećava nastavak nezavisne bjeloruske vanjske politike, koja daje prioritet ravnoteži odnosa između velikih sila, posebno Rusije i Sjedinjenih Država, te politiku dijaloga sa susjednim zemljama.
Za Lukashenka, rat u Ukrajini predstavlja stratešku dilemu. Iako je Bjelorusija bliski saveznik Rusije, država je i dalje izložena međunarodnim sankcijama, usprkos stalnom pozivanju Ukrajine i Rusije da svoje sporove riješe mirnim putem.
Opozicijski kandidati mogli bi iskoristiti ove izazove, kako bi slali kritike na račun Lukashenka, prikazujući ga kao arhitektu sve veće izolacije Bjelorusije i ekonomskih poteškoća koje će uslijediti. Oni mogu iskoristiti krizne situacije u susjedstvu, kako bi istaknuli „negativne posljedice“ Lukashenkovog održavanja ravnoteže odnosa između Rusije i Zapada. Lukashenko, s druge strane, može pokušati da ove krize uokviri u sigurnosni narativ, prikazujući sebe kao čuvara mira i zaštitnika od vanjskih prijetnji još od svog prvog mandata 1994.godine, gdje je uvijek davao prednost suverenitetu Bjelorusije. Blizina ukrajinskog sukoba daje mu dovoljno argumenata, da se pozicionira kao garant nacionalne sigurnosti i stabilnosti, što bi moglo biti pozitivno prihvaćeno kod velikog dijela biračkog tijela zabrinutog za stabilnost i prosperitet svoje zemlje.
Lukashenko je pozvao bjelorusku opoziciju na Zapadu, da se vrati u zemlju i učestvuje u izbornom procesu. „Vidite njihovu politiku sa sloganom glasajmo protiv svih, a oni još nisu čuli o čemu će ti kandidati pričati, ali ne, glasajmo protiv svih, ali ovo je njihova stvar i njihovo pravo da kažu. Moramo doći ovdje i učestvovati na izborima. Nemamo maltretiranja, nemamo političkih zatvorenika, i ja neću vršiti pritisak na bilo koga kao predsjednik. Ja sam izabran i hajde da radimo“, izjavio je Lukashenko.
Kako se približavaju predsjednički izbori, ove krize postavljaju Bjelorusiju pred svojevrsnu raskrsnicu. Ekonomska i politička stabilnost zemlje, socijalna kohezija i međunarodni odnosi su sudbonosni za njenu budućnost. Lukashenkova sposobnost, da upravlja ovim složenim pitanjima je glavni razlog birača za njegov ponovni izbor za predsjednika. Većinsko razmišljanje među biračima je, da je dosadašnji kurs vođenja i pozicioniranja države ispravan. Građani su zainteresirani da se zaustavi rat u Ukrajini i da Bjelorusija ostane oaza mira i stabilnosti.
Evropske zemlje su se nedavno suočile sa značajnim izazovima, uključujući smanjenje poslovnih aktivnosti i pad eura na najniži nivo u odnosu na američki dolar od 2022.godine. Uz to, prijetnja američkog predsjednika Trumpa o uvođenju dodatnih carina predstavlja dodatni teret.
Usprkos ovim preprekama, neke zemlje su pokazale snažan ekonomski rast u 2024.godini.
Bjelorusija je zauzela treće mjesto na rang[2] listi prvih 15 evropskih zemalja po rastu BDP-a za 2024.godinu sa stopom rasta od 3,6%, pokazuju podaci Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) iz oktobra 2024.[3]
Zanimljivo je, da Zapadne zemlje ističu primjenu demokratije u zemljama Trećeg svijeta, ali pri tome ne spominju da su liberalni sistemi prethodili demokratskim sistemima u zapadnoj Evropi. Demokratija u Evropi nije nastala preko noći. Ona je prošla kroz nekoliko faza društveno-političkog razvoja prije implementacije današnjeg demokratskog sistema.
Velika Britanija nije postala potpuno demokratska država sve dok polovini svog stanovništva (ženama) nije dala pravo glasa[4], a to se dogodilo tek 1928.godine. Što se tiče SAD, koje su ženama dale politička prava 1919.godine. Njihova demokratija nije se poboljšala sve do 1964. godine, kada su priznale politička prava Afroamerikanaca.
Što se tiče Francuske, koja nije dala pravo glasa muškarcima bez diskriminacije sve do 1851.godine, nije napredovala u svojoj demokratiji sve do 1944.godine kada je dala pravo glasa ženama[5]. Činjenica je da demokratski procesi u najstarijim demokratijama na svijetu još nisu dovršeni i kontinuirano su u fazi razvoja i unapređenja.
Prema rangiranju časopisa The Economist za 2017.godinu[6], od 167 proučavanih zemalja (od 193 zemlje članice UN), samo 19 su prvenstveno demokratske zemlje u Evropi i Sjevernoj Americi, a 52 su prvenstveno diktatorske zemlje u Africi, Aziji i arapskom svijetu. Preostalih 96 zemalja osciliraju između nepotpunih demokratija i „mekih“ diktatura.
Problem Zapada leži u nametanju zapadnog modela demokratije, koje su kulturno različite od njega i imaju drugačiji društveni ambijent i okruženje. Zapad ne poziva na postepeno uvođenje demokratije na način na koji je to sam učinio. Demokratija na Zapadu nije nastala odjednom, nego se razvijala u etapama svog društvenog, historijskog, kulturnog i ekonomskog razvoja.
Zapad i međunarodna zajednica moraju prihvatiti druge modele demokracije iz zemalja, koje nisu nužno zapadne, pogotovo ako te zemlje uživaju blagostanje, stabilnost i prosperitet. Treba proučavati sve uspješne modele, a ne ograničavati ih samo na izborne sisteme.
Međunarodna zajednica mora prihvatiti druge modele demokratije za zemlje sa svojom tradicijom te kulturnim i političkim statusom. Tako da je u postojećim okolnostima „nametanje demokratije“ nedemokratski čin.
Ponovni izbor Donalda Trumpa za predsjednika SAD-a mogao bi zapravo dovesti do svojevrsnog pozitivnog razvoja u srednjoj i istočnoj Evropi. Teško se bilo šta sa sigurnošću može reći o drugoj Trumpovoj administraciji, jer sam Donald Trump ne zna šta će se dogoditi?
Jasno je da će, za razliku od svog prvog mandata, biti okružen briljantnim političarima, kao što su Marco Rubio kao novi američki državni sekretar i Michael Waltz kao savjetnik za nacionalnu sigurnost. Oni su razumno predvidljivi političari, koji su otvoreni i pragmatični prema Rusiji ali ne i prema Kini. Oni su prvenstveno izabrani, da pooštre politiku prema Pekingu, a istovremeno da normaliziraju odnose sa Rusijom, kako bi je izvukli iz kineskog zagrljaja.
Donald Trump najavio je da će Elon Musk voditi novi „Odjel za vladinu efikasnost“ u njegovoj drugoj administraciji. Tehnološki milijarder i vizionar Elon Musk u redovnom je kontaktu s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom od kraja 2022.godine, navodi se u izvještaju Wall Street Journal[7]. Musk i Putin nastavili su razgovarati i ove godine, čak i kada je Musk počeo pojačavati kritike američkoj vojnoj podršci Ukrajini i aktivno se uključio u izbornu kampanju republikanskog kandidata i bivšeg američkog predsjednika Donalda Trumpa.
Nema sumnje da će Elon Musk kao vizionar i tijesni saradnik predsjednika Trumpa biti vrlo otvoren za rješavanje nekih kroničnih problema starog kontinenta, koje EU nije mogla riješiti brzo i efikasno. Odnosi sa Rusijom i posljedično sa Bjelorusijom biće prioriteti nove administracije.
SAD su vrlo zabrinute zbog kineskih ambicija u Bjelorusiji kao što je osnivanje Kinesko-bjeloruskog industrijskog parka „Great Stone“ 2015.godine, koji je posebna ekonomska zona u Bjelorusiji, na osnovu međuvladinog sporazuma između Kine i Bjelorusije. Park nudi jednostavan pristup međunarodnim autoputovima M1/E30 i M4, međunarodnim željeznicama i međunarodnom aerodromu Minsk. Industrijski park „Great Stone“ namijenjen je visokotehnološkim industrijskim i poslovnim aktivnostima, uključujući istraživanje i razvoj, proizvodnju i montažu, skladištenje i logističke objekte. Park nudi investitorima poreske olakšice, besplatni carinski režim sa zemljama Euroazijske ekonomske unije (EAEU), uključujući Rusiju i Kazahstan. Park kao projekat saradnje „Pojas i put“ je najveća kineska zona prekomorske ekonomske i trgovinske saradnje u smislu planirane površine i nivoa saradnje. Ovaj park predstavlja značajan projekat ekonomskog pojasa puta svile[8]. Na dugi rok, projekat bi mogao privući do 30 milijardi dolara investicija. Bjeloruske vlasti očekuju da će park pomoći da se poveća izvozni potencijal države do 50 milijardi američkih dolara godišnje.
Projekat „Kineski Digitalni put svile“ u zemljama članicama Euroazijske ekonomske unije (EAEU) omogućit će Kini i ovim državama da ojačaju svoju saradnju u tehnološkoj sferi. Kini je potrebna organizacija EAEU, kako bi ovaj digitalni put bio centar proizvodnje visoke tehnologije i inovacija u Euroaziji. Državama članicama EAEU potrebne su kineske investicije i tehnologije za digitalizaciju i održavanje ekonomskog rasta. Sjeverni krak digitalnog puta svile ide prema Rusiji i završava se u Bjelorusiji. Biće to dodatan razlog nove administracije da prekine taj put u Bjelorusiji, prije nego što stigne u EU.
Kao dokaz velikog diplomatskog zanimanja Sjedinjene Države tražile su od Bjelorusije, da odobri povećanje broja američkog diplomatskog osoblja u ambasadi u Minsku. To je potvrdio bjeloruski predsjednik Aleksandar Lukashenko na marginama sastanka vrhovnog Euroazijskog ekonomskog savjeta (Supreme Eurasian Economic Council) u Rusiji 26.decembra 2024.godine.
Nova administracija paralelno sa kineskim digitalnim putem želi zaustaviti Kineski „Polarni put svile“. Trumpov prijedlog za kupovinu Grenlanda ne može se smatrati političkim hirom, već geopolitičkom vizijom Sjedinjenih Država već od 19.stoljeća. Interes Washingtona za ovaj arktički otok dolazi kao dio priprema za predstojeći ekonomski hladni rat između Washingtona i Pekinga.
Analitičari očekuju da će dolazak Trumpa u Bijelu kuću otvoriti novu fazu u odnosima Bjelorusije i SAD.
Bjelorusija računa na akcije nove američke administracije u odnosu prema Rusiji i Ukrajini, što omogućava da se izvuče iz diplomatske izolacije bez značajnih ustupaka s njene strane, jer ona nije u ratu sa Ukrajinom, ona je samo neka vrsta kolateralne žrtve sukoba Zapada sa Rusijom. U stvari, Minsk se iskreno nada da će Trump održati svoju riječ o okončanju ukrajinskog rata i smirivanju američko-ruskih tenzija. Lukashenko nikada nije javno podržao ruske ciljeve tzv. „specijalne vojne operacije“ i malo je vjerovatno da je ikada bio zainteresiran za ruske hegemonističke težnje. Eventualni poraz Ukrajine imao bi negativan učinak na samostalnost i suverenitet države. Tako bi se stvorili uslovi za aktivniju militarizaciju istočnog krila NATO-a, povećavajući rizik za Minsk odnosno mogućnost da se Moskvi otvori put da dodatno proširi svoje prisustvo u Bjelorusiji. Lukashenkova vizija za mir nikada nije odstupala daleko od onoga što su predložile utjecajne globalne sile (kao što su Kina, Brazil i Turska) te dvije članice EU i NATO pakta (Mađarska i Slovačka). Trumpovo drugo predsjedništvo predstavlja priliku i nadu ne samo za Bjelorusiju nego i za smirivanje tenzija po svijetu.
Ljubljana/Bruxelles/Washington/Minsk, 22.januar 2025
[1] IFIMES - Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije sa sjedištem u Ljubljani, Slovenija, ima specijalni savjetodavni status pri Ekonomsko-socijalnom vijeću ECOSOC/UN, New York, od 2018.godine i izdavač je međunarodne naučne revije „European Perspectives“, link: https://www.europeanperspectives.org/en
[2] The 15 Fastest Growing European Economies in 2024, link: https://www.visualcapitalist.com/ranked-the-15-fastest-growing-european-economies-in-2024/#google_vignette
[3] The International Monetary Fund (IMF), link: https://www.imf.org/en/Publications/WEO/Issues/2024/10/22/world-economic-outlook-october-2024
[4] The Equal Franchise Act of 1928 granted equal voting rights to women and men, link: https://www.parliament.uk/about/living-heritage/transformingsociety/electionsvoting/womenvote/overview/thevote/
[5] About: 1851 French constitutional referendum, link: https://dbpedia.org/page/1851_French_constitutional_referendum
[6] The Economist Intelligence Unit’s index of democracy, link: https://www.economist.com/media/pdf/DEMOCRACY_INDEX_2007_v3.pdf
[7] Elon Musk’s Secret Conversations With Vladimir Putin, link: https://www.wsj.com/world/russia/musk-putin-secret-conversations-37e1c187
[8] Great Stone Industrial Park is a manufacturing hub providing tariff free entry to the Eurasian market within close proximity of the European Union, link: https://en.industrialpark.by/o-parke/obshhaya-informaciya/
