Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES)[1] iz Ljubljane, Slovenija, redovno analizira događanja na Bliskom istoku, Balkanu i po svijetu. Dr. J. Scott Younger je predsjednik Glendale Partners i član Savjetodavnog odbora IFIMES. U svom članku sa naslovom „Danas i sutra“ analizira trenutni globalni razvoj i predstavlja svoj pogled na trendove u budućnosti.
Dok sam pisao dio knjige o održivom razvoju, pale su mi na misao dvije ključne misli. Prije svega, podsjetio sam se na rast stanovništva koji se dogodio u posljednjih 60-ak godina, sa oko 3 milijarde na preko 8 milijardi. Međutim, ako bi se nastavila prijašnja krivulja rasta, danas bi broj stanovnika bio oko 5 milijardi. Postoje dobri razlozi za ovo povećanje rasta stanovništva: poboljšanje zdravlja, napredak u medicinskim istraživanjima, ljudi žive duže, širenje globaliziranih pošiljki, povećanje proizvodnje hrane iz boljih poljoprivrednih praksi, i usporedni mir, tj. ratovi ograničenog obima, ali bez većih žarišta.
Indonezija je primjer dugoročnog mira uspostavljenog nakon prilično neugodnog perioda nestabilne vladavine. U tridesetogodišnjem periodu od 1970.godine broj stanovnika se udvostručio sa 100 miliona na 200 miliona, a prosječni životni vijek se povećao sa 40 na 70 godina. To je bilo zbog velike pažnje posvećene proizvodnji hrane i ishrani, obrazovanju i učenju, tako da je osnovno obrazovanje bilo obavezno, a srednje obrazovanje poticano. Razlika u indonezijskom slučaju bila je u tome što su, iako su mogli pasti u zamku većine drugih zemalja upravljajući državom pod vojnim režimom koji je preuzeo kontrolu 1968. godine, nisu. Vojska se pridružila i podržavala civilnu administraciju sa visoko obučenim ekonomistima, Berkeleyevskom mafijom kako su je zvali i kompetentnim civilnim birokratima. Zemlja je pokazala zadivljujući rast u narednim godinama; to je lekcija.
Danas je Indonezija sa 5. najvećom populacijom na svijetu od 270 miliona je važna i najveća članica ASEAN-a, trgovinskog bloka zemalja jugoistočne Azije, i promovira mir.
Ujedinjene nacije su, uz izvjesno opravdanje, označile trenutne klimatske promjene kao uzrokovane ljudskim djelovanjem, upozoravajući na vruće vremenske uslove bez presedana i šumske požare širom svijeta koji su izazvali ogromnu materijalnu štetu. Mislim da svijet nije bio svjestan rezultata brzog rasta stanovništva i nije bio spreman da se nosi s tim. Dok su neke zemlje u razvoju imale koristi u nedavnom periodu, druge su zaostajale. Iako postoje određena neslaganja oko brojki, više od milijardu ljudi i dalje živi u teškim uslovima i siromaštvu, posebno u Jemenu, kao rezultat okrutnog i neopravdanog rata koji traje već oko sedam godina, kao i u pod-Saharskoj Africi, gdje su u toku oružani sukobi u Sudanu i drugdje.
Neki dan sam gledao djecu od 2 do 3 godine kako se rado igraju u pješčaniku i uče životne vještine, i pomislio sam na William Henry Daviesa, velškog pjesnika rođenog 1905.godine, i njegov stih: „Šta je život ako je pun brige, nemamo vremena da stojimo i stremimo...“
Srce mi je bilo ispunjeno radošću. U isto vrijeme, obuzeo me dubok osjećaj tuge za malom djecom kojoj sam svjedočio koja su u siromaštvu, bezvoljna i bez nade u budućnost, sa majčinim licima izrezanim tužnim pogledima, tražeći pomoć.
Istina je da ljudi većinu naših životnih vještina nauče u prvih 5 do 6 godina života. Šta je sa djecom u siromaštvu koja su zakržljala i bez nade? Kao što UN priznaje, ovo mora biti glavni prioritet, posebno s obzirom na to da se stanovništvo nastavlja povećavati prema granici od 11-12 milijardi predviđenoj za sredinu stoljeća, a očekuje se da će se blago smanjiti do 2100.godine (Prognoza stanovništva, UN 2021.).
Postoji i druga posljedica ovog porasta stanovništva - migracije iz siromašnih zemalja; posebno ako su ove zemlje opustošene ratom, ili ako postoji neprihvatljiv nivo korupcije u vlasti, ili nepravedni okovi nametnuti ženama od strane zabludjelih teokrata, ili jednostavno zato što nema vlasti. Ovo nije prva migracija u historiji, niti će biti posljednja. Političari bi trebali pokazati empatiju i suzdržati se od pokušaja prikupljanja političkih poena na bijedi ljudi i raditi zajedno na pronalaženju odgovarajućih rješenja.
S druge strane, bilježimo sve veći interes za istraživanje svemira i nesumnjivo ćemo o tome više čuti u narednim godinama. Indija je upravo izvršila prvo uspješno slijetanje na drugu stranu Mjeseca. Premijer Narendra Modi je u najavi jasno stavio do znanja da ovo nije samo pobjeda Indije, već i svih naroda svijeta. Čovjek se zapita da li bi ruski predsjednik Vladimir Putin bio jednako ljubazan da ruski projekat, koji je pošao naopako samo tri dana ranije, nije se pokvario tako kasno na svom putu. Indija se sada može pridružiti Velikoj trojci – SAD, Kini i Rusiji i pokazati svoju moć.
Pitanje kako se SAD i Kina/Rusija, koje će najvjerovatnije predvoditi svemirske nastojanja, ponašaju jedni prema drugima i da li mogu postići prihvatljiv nivo saradnje, dobro je argumentirao Tim Marshall u svojoj vrlo čitljivoj novoj knjizi „Budućnost geografije“. Nesumnjivo je rudno bogatstvo u tlu Mjesečeve površine, a čini se da ga ima i na Crvenoj planeti, Marsu. Sjetio sam se prvih mjesečevih stijena koje su donijeli i za moga profesora na UC Berkeley, koji je bio jedan od stručnjaka koji je bio zadužen da otkrije šta je u njima. Ali ovo više nije svijet sutrašnjice; to se dešava sada. Posljednjih nekoliko godina, pa i decenija, potrošeno je na razvijanje rješenja za mnoge probleme koje je potrebno prevazići da bi se suočili sa životom na Mjesecu, npr. gravitacije, ili koliko dugo ostati na Marsu. U međuvremenu, zemlje zainteresirane za svemir, kojih ima dosta, morat će da se dogovore oko kompleksnih pitanja oko satelita kojih ima nekoliko hiljada i pripadaju mnogim zemljama, npr. praćenje vremena; bazne stanice; mnogo svemirskog otpada koji može ometati neke svemirske operacije; i nešto vojne opreme - nadamo se za odbranu.
Dok će sve više i više ljudi, uključujući neke od najbistrijih, biti namamljeno na nove granice svemira, to će i dalje biti mali broj u odnosu na one koji će imati zadatak na Zemlji. Hoće li i dalje biti siromaštva? Vjerovatno. Biće više urbanog života, a to je druga priča. U međuvremenu, imperativ je da što prije obratimo pažnju na velike probleme sa kojima se danas suočavamo, a to su: klimatske promjene; zagađenje mora i zemljišta - podrška urbanoj infrastrukturi za usluge vodovoda i kanalizacije nije pratila potrebu za novom gradnjom, posebno u starijim, zrelim gradovima; zdravstvene usluge i usluge njege; energija, velika tema, obnovljivi izvori u odnosu na fosilna goriva; zaštita ključnih vodnih resursa; podizanje nivoa mora i obalna odbrana, posebno kada su u pitanju veliki gradovi. Moramo imati na umu da urbani život predstavlja veoma mali procent ukupne površine zemlje, oko 1,5%, a do sredine vijeka to će značiti da će u gradovima živjeti oko 7 do 8 milijardi, u usporedbi sa oko 5 milijardi danas.
Smještaj? Dobro je vidjeti da je sve više ljudi koji se istinski interesiraju za selo. Sada to zahtijeva našu pažnju. U bliskoj budućnosti na Zemlji će biti mnogo posla, kao i neki od nas koji ciljaju na zvijezde. Nema vremena za rat! Ne bi trebalo biti.
O autoru:
Dr J Scott Younger, OBE, je profesionalni građevinski inženjer, 42 godine je preživio na Dalekom istoku i radio je u 10 država za Svjetsku banku, ADB i UNDP. Objavio je brojne članke; Bio je kolumnista za Forbes Indonezija n Globe Asia. Bio je član uprava britanske i evropske komore i 17 godina je bio podpredsjednik Međunarodne poslovne komore. Njegova područja interesiranja su infrastruktura i održivi razvoj, interesira se za međunarodna pitanja. Međunarodni je kancelar Predsjedničkog univerziteta u Indoneziji i počasni viši naučni saradnik Univerziteta u Glasgowu. Član je Savjetodavnog odbora IFIMES.
Članak predstavlja stav autora i ne odražava nužno stav IFIMES-a.
Ljubljana/Glasgow, 29. avgust 2023
[1] IFIMES – Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije sa sjedištem u Ljubljani, Slovenija, ima specijalni konzultativni status pri Ekonomsko-socijalnim vijećem ECOSOC/UN od 2018.godine i izdavač je međunarodne naučne revije „European Perspectives“.
