Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES)[1] iz Ljubljane, Slovenija, redovno analizira događanja na Bliskom istoku i Balkanu. IFIMES analizira aktualna događanja u Bugarskoj. Iz analize „Bugarska 2020: Bugarska svoje probleme izvozi u Sjevernu Makedoniju“ objavljujemo najvažnije i najzanimljivije dijelove.
Bugarska je početkom 2020.godine ušla u duboku političku krizu. Demonstracije u glavnom gradu Sofiji i nekoliko drugih gradova traju od jula ove godine, a kao razlog poslužio je ulazak tužitelja u zgradu predsjednika države i akcija Hrista Ivanova, koji je spektakularnom akcijom na obali Crnog mora sa dvojicom političkih istomišljenika motornim čamcem došao do luksuzne rezidencije Ahmeda Dogana, jednog od najutjecajnijih ljudi u Bugarskoj. Cilj je bio skrenuti pozornost na ilegalno ograđeni javni objekt i na čuvare iz državne službe, koji su tamo nelegalno angažirani. Ta akcija je izazvala u Bugarskoj masovne proteste protiv korupcije, oligarha i vlade.
Predsjednik Bugarske Rumen Radev (Nezavisni) optužio je državne tužioce, da su u sprezi sa mafijom nakon što su uhapsili dvojicu njegovih saradnika (predsjednikov povjerenik za borbu protiv korupcije i savjetnik za sigurnost). Intenziviran je sukob između premijera Bugarske Bojka Borisova (GERB - Građani za evropski razvoj Bugarske) i predsjednika države Rumena Radeva.
Postojeća kriza u Bugarskoj ima više dimenzija: politička, socijalno-ekonomska, elementi recesije, finansijska nestabilnost, visok stepen kriminala i korupcije, kriza političkog predstavljanja i postojećeg političkog sistema te institucionalna neefikasnost.
Posljednjih 10 godina uspostavljen je autoritarni model vođenja države, kojeg simbolizira bugarski premijer Bojko Borisov.
Uspostavljen je autoritarni režim vlasti, koji je neposredno povezan i služi interesima uskog oligarhijskog kruga formiranog oko premijera Bojka Borisova i Ahmeda Dogana, oligarha i počasnog predsjednika Pokreta za pravo i slobodu(DPS) - etničke stranke bugarskih Turaka.
Bugarska ekonomija je neefikasna, finansijske sredstva su ograničena i uglavnom već iscrpljena, a stvoren je snažan sloj oligarhije, koji broji oko 3.000 pojedinaca, koji vode klanovske borbe za raspodjelu ograničenih finansijskih sredstava i preraspodjelu imovine i poslova. Nekoliko super bogatih pojedinaca drže u svojim rukama poslovni i financijski kapital u zemlji. Preko njih praktički prolazi većina javnih tendera i sredstava iz EU fondova. Korupcija je sveprisutna i nametnula se kao osnovna društvena tehnologija u upravljanju javnim fondovima i u svim javnim sferama. Sami zakoni stvaraju uvjete za korupcijsku praksu.
Poznato je, da je Bojko Borisov „miljenik“ njemačke kancelarke Angele Merkel (CDU). Borisov uživa zaštitu unutar političko-kriminalnih krugova u okviru Evropske narodne stranke (EPP). Dobre odnose ima i sa predsjednikom Rusije Vladimirom Putinom i čelnicima država Višegradske grupe (V-4). Odlične odnose i saradnju razvio je i sa predsjednikom Turske Recepom Tayyipom Erdoganom (AKP).
Tome treba dodati i „dodvoravanje“ američkom predsjedniku Donaldu Trumpu kroz ispunjenje njegovog uvjeta, da za države članice NATO-a vojna potrošnja mora da iznosi najmanje 2% BDP-a. Tako je Borisov kupio osam aviona F-16, koji su unaprijed plaćeni SAD-u po maksimalno mogućoj cijeni. Bugarska je najsiromašnija zemlja EU, a na prvom mjestu po vojnim troškovima. Bugarska je u periodu između 2018. i 2019. povećala troškove za odbranu za 127%. Dozvoljena je izgradnja logističkog centra, koji objedinjuje osam vojnih baza na ključnim mjestima u zemlji. To je dodatno iscrpilo ionako siromašan državni budžet. Dogovoreno je, da se izgradi NATO-ov koordinacijski centar na bugarskoj crnogorskoj obali.
Bugarska će sa 20% sudjelovati u financiranju izgradnje novog LNG terminala u Alexandroupolisu (sjeverna Grčka), koji će služiti u potpunosti američkim ekonomskim i vojnim interesima. Očekuje se da će LNG terminal u sjevernoj Grčkoj započeti sa radom 2022.godine. Bugarska je također prijavila svoje sudjelovanje sa 20 milijuna EUR u investicijskom fondu „Inicijative tri mora“, podržanom od SAD-a.
Također se gradi plinovod Balkanski tok, koji je produžetak Turskog toka na Zapadni Balkan i zemlje srednje Evrope. Projekt izgradnje nuklearne elektrane Belene uz rusko sudjelovanje napreduje polako.
Analitičari smatraju, da premijer Bugarske Bojko Borisov i predsjednik Crne Gore Milo Đukanović (DPS), koriste iste političke manire/trikove prema međunarodnoj zajednici. Borisov se na Zapadu konkretno u Evropskoj narodnoj stranci (EPP) predstavlja kao jedini zaštitnik i barijera protiv ponovnog dolaska komunista na vlast u Bugarskoj što je apsolutna neistina, jer komunizam više ne postoji niti je taj sistem u ovakvim međunarodnim okolnostima moguće obnoviti. Na drugoj strani Đukanović se Zapadu predstavlja kao jedini zaštitnik i barijera protiv utjecaja Rusije u Crnoj Gori što ne odgovara istini. Rusija, ali i Srbija suglasile su se, da Crna Gora 2006.godine proglasi nezavisnost i samostalnost. Bez te (prešutne) suglasnosti malo je vjerojatno, da bi Crna Gora mogla postati samostalna i nezavisna država. Iza javno deklariranih politika i djelovanja Borisova i Đukanovića i njihovih oligarhija u osnovi skriva se kriminal i korupcija enormnih razmjera.
Krizni procesi u Bugarskoj odvijaju se u kontekstu ozbiljne demografske krize. Bugarska je nakon pada komunističkog režima 1989. imala oko devet miliona stanovnika, a 28 godina kasnije ima oko sedam miliona. Tokom posljednjih 20 godina broj stanovnika u zemlji smanjio se za 25%. Bugarska je među prvima u svijetu po staranju i smrtnosti, a među posljednjima po natalitetu. Unutar EU bilježi najveću stopu mortaliteta. Projekcije su, da će se broj stanovnika smanjiti i do 50% do 2050. godine u usporedbi s podacima iz 1989.godine. U slučaju, da se u Bugarskoj nastavi loša ekonomska situacija, a time i migracije stanovništva, pretpostavlja se da bi broj stanovnika u ovoj zemlji do 2050. godine mogao pasti na 5,2 miliona. Preko 1,2 miliona Bugara trajno se doselilo u zapadnu Evropu i Sjevernu Ameriku. Još 500.000 tamo traži sezonski posao.
Analitičari smatraju, da Bugarska nema pravog odgovora na demografsku katastrofu, jer bugarske vlasti veću pažnju posvećuju kriminalnim i koruptivnim aktivnostima odnosno zloupotrebama javnih sredstava kroz javne tendere i druge oblike korištenja javnih sredstava nego natalitetu. Bugarska ostaje bez svoje kvalificirane radne snage do stepena nesposobnosti za stvaranje visokotehnološke i efektivne moderne ekonomije.
Od 2009.godine Bugarskom isključivo vlada premijer Borisov, koji je uspio depersonalizirati zakonodavnu, izvršnu i sudsku vlast. Trenutno je jedina institucija koja nije pod njegovom kontrolom predsjednička institucija. Predsjednik države Rumen Radev tvrdi se, da je vodeći protivnik režima, iako su njegove ustavne ovlasti male.
Iako nije nedvosmisleno prihvaćen u EU, Borisov i dalje uživa potporu važnih faktora u Evropskoj narodnoj stranci (EPP) i premda prešutno osobno od njemačke kancelarke Angele Merkel. I sam Borisov otvoreno je izjavio, da je njegova stranka stvorena uz financijsku i savjetničku potporu njemačkih desničarskih fondacija.
Na dosadašnjim izborima u Bugarskoj postoje ozbiljni znakovi izbornih prevara, masovnog kupovanja glasova, dolazi do iznuđenog glasanja zaposlenih u preduzećima, zamjenjuju se protokoli glasanja, glasački listići proglašavaju se nevažećim itd.
U zakonodavstvu posljednjih nekoliko godina gotovo da nema javnih rasprava, a veći dio zakona otvoreno su pripremali lobisti.
U uspostavljenom sistemu vladanja dolazi do snažne degradacije vladanja i državnih institucija te političkih standarda i evropskih vrijednosti. Većina odluka donosi se pod pritiskom, dok su mnogi Zakoni kontroverzni.
U Bugarskoj su prisutne ogromne i sve veće nejednakosti. Prihodi znatnog dijela stanovništva izuzetno su niski. Ozbiljni problemi su u pravosuđu i u glavnim javnim sferama poput zdravstva i obrazovanja, koji su doveli do erozije povjerenja ne samo u vladajuću političku koaliciju već i u sve glavne političke aktere u zemlji. Te je procese dodatno produbila pandemija Covid-19.
Protesti se organiziraju u Sofiji, a u manjem obimu se održavaju u drugim većim gradovima zemlje: Plovdiv, Varna, Ruse, Burgas. Demonstranti traže ostavku premijera Borisova i vlade. Uz to zahtjevi uključuju i ostavku glavnog tužitelja Ivana Gesheva, za kojeg se smatra, da je osobno pod kontrolom premijera, grupe političara, oligarha i medijskih mogula (Ahmed Dogan i Delyan Peevski) i njihovog represivnog aparata, koji je protiv svakoga ko se suprotstavi njihovoj moći.
Arogantna taktika bugarske Vlade je čekanje kroz formulu „mirnog suživota vlasti i demonstranata“. Demonstranti mogu protestirati mirno i koliko god žele, vlasti neće podleći pritisku, neće podnijeti ostavku i nastaviti će raditi za dobro Bugarske, kao što navodno rade svo vrijeme.
Premijer Borisov po svaku cijenu želi spriječiti formiranje prelazne Vlade, koju priprema predsjednik države Rumen Radev. Službeno objašnjenje je, da u vrijeme krize državi potreban aktivan Parlament. Strah od prelazne Vlade proizlazi iz činjenice, da ne želi da itko drugi organizira naredne parlamentarne izbore. Njegov mandat istječe u martu 2021., kada bi, ako bi bio na vlasti, organizirao izbore i zbog izgrađene i testirane tehnologije za manipulacije i izborne prevare očekuje pobjedu i na narednim izborima.
Kako bi izbjegao ostavku, privremenu Vladu i prijevremene izbore Borisov je iskoristio ideju o nužnosti sazivanja Velike nacionalne skupštine za promjenu Ustava i za „ponovno pokretanje političkog sistema“. Ako uspije u takvom postupku, to bi njegovoj Vladi osiguralo još najmanje godinu dana upravljanja u nadi da će protesti biti suzbijeni. To se barem zasada čini nemogućim.
Analitičari smatraju, da je trenutna bugarska Vlada premijera Bojka Borisova iscrpljena i kompromitirana i nije u stanju sprovesti ozbiljne reforme i promjene kako bi održala stabilnost i mir u državi. Bugari že provesti evropske standarde za demokraciju i pravnu državu. Ako EU nastavi ignorirati ponašanje bugarske vlade i Borisova, to će totalno demoralizirati bugarsko društvo.
Na protestima dominira zahtjev, da Bugarska postane normalna evropska država, da se uspostavi demokracija, zaustavi pljačka, kriminal i korupcija. Glavni slogan protesta je „Mafia Out“ što samo po sebi pokazuje opredijeljenost demonstranata i njihov glavni fokus. Glavni politički zahtjev je ostavka i uspostava prelazne vlade od strane predsjednika države i održavanje transparentnih, fer i poštenih izbora.
Protesti nemaju jednoznačan ni jasan politički profil. Podržava ih glavna oporbena stranka BSP (Bugarska socijalistička stranka), ali stranka ne učestvuje u njihovoj organizaciji.
Politika koju provodi vlada krajnje je populistička i ima za cilj ublaživanje napetosti među stanovništvom, ali ne može riješiti temeljna proturječja između ekonomskih interesa vodećih poslovnih elita. Samo stanovništvo, uključujući društvene grupe koje imaju određene koristi, ocjenjuju ove akcije kao pokušaje, da se Vlada spasi i preživi novcem poreskih obveznika. Štoviše, u kontekstu smanjenih budžetskih prihoda, vlada troši fiskalnu rezervu za te svrhe i uzima nove vanjske kredite. Procjenjuje se, da to može dovesti do opcija, koje će utjecati na stabilnost Bugarske.
Analitičari smatraju, da su realna dva scenarija raspleta događaja u Bugarskoj. Prvi je povlačenje premijera, uz očuvanje vodeće uloge GERB u novoj širokoj ekspertnoj vladi unutar trenutnog Parlamenta ili uspostavljanju slične vlade nakon prijevremenih parlamentarnih izbora. Borisov pokazuje spremnost za ovaj scenarij. Sve su veće konfrontacije u samoj vladajućoj stranci GERB i postoji više različitih centara moći u njoj. Upravo će ti procesi biti najtačniji pokazatelj u kojim smjerovima će se razvijati politička situacija. Drugi scenarij je, da će doći do eskalacije protesta, ali zasada oni nisu na nivou i snazi, koja može dovesti do drastičnih promjena. Nedostaje i jasna politička akcija u ovom smjeru.
Vjeruje se, da u zemlji još uvijek ne postoje jasno identificirani politički koncepti, platforme i strategije za izlazak iz ovog stanja/krize u društvu i vođenja države. Očekuje se, da će protesti proizvesti novog političkog lidera kao što se desilo u mnogim drugim zemljama.
Unatoč navodima o značajnom vanjskom utjecaju na krizu, zasad ne postoje jasne akcije od glavnih geopolitičkih faktora (SAD, EU, Rusija, Turska) u korist suprotnih strana. To bi se moglo objasniti nedostatkom jasne političke alternative aktualnoj vlasti. Sa druge strane, svi nemaju razloga biti nezadovoljni Borisovim.
Analitičari smatraju, da Bojko Borisov pokušava odložiti rješavanje političke krize do američkih predsjedničkih izbora. Borisov i njegovi savjetnici očekuju, da Donald Trump dobije drugi mandat nadajući se, da bi se tako geopolitika okrenula u njihovu korist. Iako su više od 10 godina na vlasti nisu očito naučili, da SAD nisu jedan čovjek već cjelokupan sistem strateških američkih državnih interesa, koji se ne mijenja preko noći. Zbog toga će to ostati vjerojatno Borisova nada ali i kraj ere Bojka Borisova, koja će dovesti do korjenitih političkih promjena u toj zemlji.
Građani Bugarske gajili su nadu u veću jednakost i prosperitet, dobili su mnogo veće nejednakosti u pogledu socijalnog statusa i primanja te ustavno zajamčenih prava kao što su besplatno obrazovanje, zdravstvena zaštita i penziono osiguranje. Došlo je sloma iluzija i nada, koje su držale naciju na okupu i iščekivanju.
U takvim okolnostima vlasti se odlučuju, da svoje brojne unutrašnjopolitičke probleme izvoze u susjednu Sjevernu Makedoniju. Kao razlog navode se historijski razlozi i identitetska pitanja.
Iako su Republika Bugarska i Republika Sjeverna Makedonija potpisali Sporazum o prijateljstvu, dobrosusjedstvu i saradnji 2.avgusta 2017.godine događaji se nisu odvijali prema potpisanom sporazumu i Bugarska je počela svoje unutrašnjopolitičke probleme izvoziti u Sjevernu Makedoniju.
Na osnovu Sporazuma formirana je mješovita historijska komisija, koja ima zadatak da pronađe rješenje za zajednički dio historije i zajedničke historijske ličnosti, koje „svojataju“ i Makedonci i Bugari.
U pitanju je historijska ličnost Goce Delčev, koji je inače rođen u današnjoj Grčkoj, ali koji u svijesti Makedonaca predstavlja nacionalnog revolucionarnog junaka, koji je poveo borbu za oslobođenje od tadašnje Osmanlijske vlasti. I Makedonci i Bugari ga smatraju svojim nacionalnim junakom. Tome treba dodati i često bugarsko osporavanje identiteta Makedonaca kao naroda i dovođenje u pitanje postojanja makedonskog jezika.
Bugarska je nedavno članicama EU dostavila memorandum sa službenim nazivom „Memorandum kojim se objašnjava odnos Republike Bugarske i Republike Sjeverne Makedonije u kontekstu procesa proširenja i pridruživanja i stabilizacije“ u kojem traži od EU da Dogovor o dobrosusjedstvu bude dio pregovaračkog okvira sa Sjevernom Makedonijom. Bugarska također osporava makedonski jezik i nacionalni identitet.
Bugarska sa poslanim memorandumom u Brisel želi blokirati održavanje prve Međuvladine konferencije između Sjeverna Makedonija i EU odnosno odložiti makedonski početak pregovora sa EU.
Analitičari smatraju, da Bugarska ovakvim potezima izvozi svoje unutrašnje probleme u Sjevernu Makedoniju, ali istovremeno ponašanje Bugarske predstavlja svojevrstan test za samu EU, da li će dozvoliti da se bilateralna pitanja između država nametnu kao ključna za pregovarački proces.
Iz historije su poznati brojni primjeri, da su se određene historijske ličnosti „svojatale“. Možda je za poređenje sporova o historijskim ličnostima, nacionalnom identitetu i jeziku najilustrativniji primjer Srba i Crnogoraca, dva dominantno pravoslavna naroda kao što su Bugari i Makedonci.
Nesporno je, da je veća etnička bliskost između Srba i Crnogoraca i da jedni drugima ne osporavaju etničku pripadnost i nacionalni identitet – barem ne službeno. Historijska ličnost Petar II Petrović Njegoš je srednjevjekovni vladar i vladika Crne Gore, koji je mitološki prisutan u svijesti i Crnogoraca i Srba. Jedni ga imaju za Crnogorca, drugi za Srbina, a neki za oboje. Kada je u pitanju srpski i crnogorski jezik, jezička bliskost je daleko veća nego bliskost između bugarskog i makedonskog jezika i niko to ne dovodi u pitanje odnosno ne osporava.
Postoje brojni primjeri „svojatanja“ historijskih ličnosti. Tako svjetski poznatog naučnika Nikolu Teslu jedni smatraju Srbinom, drugi Hrvatom, dok čak postoje i teorije, da je po porijeklu Vlah iz Ukrajine.
Analitičari smatraju, da EU i SAD moraju zaustaviti bugarsko „iživljavanje“ nad Sjevernom Makedonijom i Makedoncima kao narodom sa svojim makedonskim identitetom i jezikom, jer svaka eskalacija napetosti može dovesti do konflikata i novih kriza, koje nikome ne trebaju na Balkanu i EU osim onim politikama i političarima, koji misle da se kroz konfrontacije i produciranje kriza mogu zadržati ili doći na vlast. Bugarski Memorandum upućen EU mora postati bespredmetan, jer je nezamislivo u 21.vijeku, da država Bugarska, koja je punopravna članica EU i NATO-a, osporava identitet i jezik susjednom narodu Makedoncima.
Analitičari podsjećaju kako su Bugarska i Rumunija postale članice EU iako nisu ispunjavale potrebne uvjete i kriterije za članstvo u EU. Zahvaljujući intervenciji SAD, koje tradicionalno imaju veliki utjecaj na Evropsku narodnu stranku (EPP), najjaču političku stranku u Evropskom parlamentu, Bugarska i Rumunija postale su članice EU. Zaustavljanjem poteza Bugarske bi se spriječile eventualne buduće opstrukcije drugih država prema državama kandidatima za članstvo u EU.Bugarska je 2007. godine postala članica EU samo zahvaljujući kompromisu te je i dalje ispod postavljenih EU standarda.
Ljubljana/Brisel/Sofija/Skopje, 28.septembar 2020
Fusnota:
[1] IFIMES – Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije sa sjedištem u Ljubljani, Slovenija, ima specijalni konzultativni status pri Ekonomsko-socijalnim vijećem ECOSOC/UN, New York, od 2018.godine.
