Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES)[1] iz Ljubljane, Slovenija, redovno analizira događanja na Bliskom istoku i Balkanu. IFIMES analizira situaciju u Bosni i Hercegovini (BiH) nakon lokalnih izbora, koji su održani 15.novembra 2020.godine sa naglaskom na stanju u pravosuđu i vladavini prava. Iz analize „Bosna i Hercegovina 2020: Posrnulo pravosuđe „rak rana“ bh. društva“ izdvajamo najvažnije i najzanimljivije dijelove.
U Bosni i Hercegovini su održani lokalni izbori 15.novembra 2020.godine na kojima su izabrani nosioci funkcija na lokalnom nivou.
Rezultati lokalnih izbora predstavljaju uvod u tektonske promjene na političkoj sceni Bosne i Hercegovine. Talas političkih promjena preselio se iz Crne Gore u Bosnu i Hercegovinu, a najizrazitiji je bio u entitetu Republika Srpska gdje je vladajući režim Milorada Dodika i njegov Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) doživio snažan politički udarac od strane opozicije i to je bilo najvidljivije u Banja Luci, najvećem gradu u Republici Srpskoj te važnim ekonomskim centrima Bijeljina, Derventa i Brod. Poslije pada režima Mila Đukanovića (DPS) u Crnoj Gori pad Dodikovog režima postao je neminovan. Dodik je pokazao poniznost i „udvarački“ odnos prema potpredsjedniku Evropske komisije i visokom predstavniku za vanjsku i sigurnosnu politiku Josepu Borellu prilikom nedavne posjete Sarajevu tražeći financijsku pomoć EU, koja može produžiti za kraće vrijeme vladavinu njegovog režima. Postavlja se pitanje, da li će međunarodna zajednica i ovoga puta financijski pomoći Dodiku i spasiti financijskog kolapsa njegov režim? EU i Međunarodni monetarni fond (IMF) moraju kreditne aranžmane uvjetovati reformom pravosuđa i vladavinom prava, jer će u suprotnom to biti uzaludno potrošen novac za očuvanje režima.
U Federaciji Bosne i Hercegovine na lokalnim izborima vladajuća Stranka demokratske akcije (SDA) doživjela je težak poraz u Sarajevu od četiri političke stranke popularno nazvane „Četvorka“: Socijaldemokratska partija (SDP), Naša stranka (NS), Nezavisna bosanskohercegovačka lista (NBL) i Narod i pravda (NiP). SDA je izgubila brojna (grado)načelnička mjesta što će uzdrmati poziciju predsjednika SDA Bakira Izetbegovića i dovesti do unutarnjih previranja u SDA te potrebnog temeljitog reformiranja SDA i njenog kadrovskog osvježenja.
U Brčko Distriktu BiH najjači politički subjekt postala je Stranka demokratske akcije (SDA), koja bi trebala imati i svog gradonačelnika. Brčko Distrikt BiH posljednju deceniju stagnira, a nekada je bila najuspješnija lokalna zajednica u Bosni i Hercegovini.
Iako se radilo o lokalnim izborima, njihov značaj prevazilazi lokalni nivo, jer će se rezultati lokalnih izbora neposredno odraziti na parlamentarne izbore u BiH, koji će se održati 2.oktobra 2022.godine, ali i na lokalne izbore u Mostaru, koji će se poslije 12 godina neodržavanja konačno održati 20.decembra 2020.godine.
Lokalni izbori imali su brojne nedostatke i nepravilnosti, nisu bili u potpunosti fer i održani su u nepoštenoj atmosferi, a vladajuće nacionalne/nacionalističke stranke imale su na raspolaganju „neograničene“ resurse tako da je opozicija bila u izrazito neravnopravnom položaju. Najveće neregularnosti su utvrđene u gradu Doboj i tu će najvjerovatnije doći do ponavljanja lokalnih izbora. Brojni su prigovori na lokalne izbore u Srebrenici, na izborni spisak i sam izborni proces te na glasanje putem pošte. Postoji osnovanost, da dođe do ponavljanja izbora u Srebrenici.
O situaciji u pravosuđu Bosne i Hercegovine najilustrativnije govore dva izvještaja: Izvještaj Johanna Priebea „Izvještaj stručnjaka o pitanjima vladavine prava u Bosni i Hercegovini[2]“ iz decembra 2019.godine i Izvještaj OSCE „Treći godišnji izvještaj o odgovoru pravosuđa na korupciju: sindrom nekažnjivosti[3]“ iz novembra 2020.godine.
Priebeov Izvještaj temelji na nalazima provedenih misija na visokom nivou, tokom kojih su se stručnjaci sastali s predstavnicima Ustavnog suda, članovima Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV), sudovima, tužilaštvima, agencijama za provođenje zakona, ministarstvima pravde i sigurnosti/unutrašnjih poslova, kabinetima članova Predsjedništva BiH, te drugim predstavnicima javnih organa vlasti na odgovarajućim nivoima, kao i organizacijama civilnog društva i građanima te obuhvata nalaze misija stručne analize u oblastima imovinskih kartona i disciplinske odgovornosti nosilaca pravosudnih funkcija, borbe protiv korupcije, organiziranog kriminala i pranja novca, ciljanog praćenja suđenja i analize nedavno okončanih predmeta.
Priebeov izvještaj izdvaja Visoko sudsko i tužilačko vijeće (VSTV[4]) kao jedinstveno samoregulatorno tijelo za cijelo pravosuđe i centralnu instituciju u oblasti vladavine prava u BiH. Nadležan je za sva četiri pravosudna sistema i svrha mu je primarno, da štiti pravosuđe od političkog utjecaja i miješanja u rad, garantira pravilan rad svih pravosudnih sistema i djeluje kao motor pravosudne reforme. VSTV bira, imenuje i unapređuje nosioce pravosudnih funkcija i rukovodeći kadar, te vrši disciplinsku funkciju. Osim toga, podzakonski akti VSTV se primjenjuju u sva četiri pravosudna sistema, što je bitan element koherentnosti i dosljednosti pravosudne politike. Ovako široke nadležnosti VSTV čine snažnom institucijom. Stoga je nužno, da institucija oslikava vrijednosti i načela koje treba da garantira i da procese vodi tako što će biti primjer efikasnosti, odgovornosti i integriteta.
U Priebeovom izvještaju se navodi, da je proteklih godina VSTV sām postao dio problema. Ozbiljni propusti u radu pravosuđa su postali očigledni uslijed nedostatka liderske sposobnosti, navodā o politizaciji i sukobu interesa, neefikasnoj organizaciji, nedovoljne transparentnosti i odnosa s javnošću i, na kraju, zbog njegovog neuspjeha u provođenju reformi.
Javno mnijenje su posebno potresli navodi o korupciji predsjednika VSTV-a Milana Tegeltije i navodnih manipulacija u disciplinskim i postupcima imenovanja. Uzimajući u obzir ozbiljnost navoda, reakcija predsjednika Tegeltije, kao i jednoglasna podrška, koju je dobio od članova VSTV, se ne čini prikladnom, imajući u vidu važnost ove institucije. Nije provedena nikakva suštinska disciplinska istraga. Propuštena je važna prilika, da se postavi presedan kada je riječ o integritetu. To je nanijelo duboku štetu renomeu institucije VSTV. Brojne reakcije na javnoj debati „Pravo na pravdu“ su pokazale, da ovaj incident i dalje izaziva veliku zabrinutost u profesionalnim krugovima i u široj javnosti u državi.
Otklanjanje nedostataka u oblasti vladavine prava u BiH i dalje je ogroman izazov. Kako je grupa stručnjaka posebno navela: potrebno je ponovo izgraditi povjerenje, ljudska prava i temeljne slobode moraju biti zagarantirane, pravosuđe mora bolje služiti građanima, VSTV je potrebna temeljita reforma i radikalna promjena ponašanja, mora se osigurati integritet nosilaca pravosudnih funkcija, potrebno je prevazići neodržive ustavne manjkavosti, političari moraju djelovati konstruktivno, a ne opstruirati.
Izvještaj Misije OSCE u BiH smatra, da kao ključni faktor, koji mora biti razmotren je pojava nezakonitog ili neetičnog ponašanja pojedinih sudija i tužilaca, koji potencijalno manipuliraju ishodima u predmetima visoke i korupcije srednjeg nivoa,nespremnost VSTV BiH da podrži profesionalne i etičke standarde i osigura odgovornost u okviru pravosuđa.VSTV BiH je pokazao nedostatak odgovornosti i upitna su imenovanja nosilaca pravosudnih funkcija. Afera „Potkivanje“ u čijem centru se našao predsjednik VSTV BiH Tegeltija prikazuje sumornu sliku o trenutnoj situaciji u okviru VSTV BiH. U maju 2019.godine, Ured disciplinskog tužioca (UDT) – jedinica u okviru VSTV BiH, nadležna za pokretanje disciplinskih postupaka protiv sudija i tužilaca, koji se terete za kršenje etičkih kodeksa i povrede profesionalnih dužnosti – podnio je disciplinsku tužbu protiv predsjednika VSTV BiH Milana Tegeltije u vezi sa video snimkom na kojem je prikazano kako je neprimjereno komunicirao sa strankom u postupku, koji je u toku.
Članovi Predsjedništva VSTV BiH oslobođeni od disciplinske odgovornosti, te stoga i mogućnosti privremenog udaljenja od vršenja dužnosti ili prestanka mandata. Ovo tumačenje Zakona o VSTV BiH tako je rezultiralo de facto nekažnjivošću predsjednika VSTV BiH Milana Tegeltije – nosioca najviše pravosudne funkcije. Ovaj apsurdan ishod signalizira toliko krajnje pogrešno tumačenje zakona, da razumno izaziva sumnju da je doneseno namjerno, da bi se postigao željeni rezultat.
Posljednjih godina Misija OSCE u BiH je uočila da VSTV BiH nije jedina pravosudna institucija koja, pokazuje znakove nepoštivanja principa odgovornosti, nepristranosti i profesionalnosti. Kao što je prethodno spomenuto, iste zabrinjavajuće tendencije ispoljavaju i Tužilaštvo BiH i Sud BiH.
Šta se može uraditi, da se vrati povjerenje u pravosuđe? Četiri su, u izvještaju Misije OSCE, preporučene mjere kao prvi korak:
Akreditirane diplomate u BiH, od stranih ambasada do OHR, OSCE i predstavnika drugih međunarodnih institucija imaju apsolutno negativno mišljenje o radu Tužilaštva BiH na čelu sa glavnom tužiteljicom Gordanom Tadić i Visokim sudskim i tužilačkim vijećem (VSTV) na čelu sa predsjednikom Milanom Tegeltijom. Glavna tužiteljica BiH i predsjednik VSTV su persone non gratae za međunarodne predstavnike u BiH i oni ih ne pozivaju na važne događaje, jer su percipirani kao neposredne ispostave Milorada Dodika (SNSD) i Dragana Čovića (HDZBiH). Potrebno je osigurati međunarodnu pomoć medijima i novinarima, koji nezavisnim i stručnim istraživačkim pristupom razotkrivaju kriminal i korupciju i nosioce tih pojava.
Pravni eksperti smatraju, da je situacija u pravosuđu Bosne i Hercegovine zabrinjavajuća i da „rak ranu“ predstavlja Visoko sudsko i tužilačko vijeće (VSTV) i Tužilaštvo Bosne i Hercegovine i da se njihovo djelovanje negativno prenosi na niže nivoe u okviru pravosudnog sistema u Bosni i Hercegovini. EU financira pravosudne sisteme koji propadaju, a do sada je u pravosudni sistem BiH u raznim oblicima EU uzaludno uložila 250 miliona EUR, novca poreskih obveznika iz EU.
Stanje u pravosuđu i zakulisne igre ilustrira slučaj premijera Federacije BiH Fadila Novalića. Protiv premijera Novalića istragu vodi Tužilaštvo BiH zbog navodne zloupotrebe službenog položaja, iako je Vlada FBiH sāmo dala saglasnost Civilnoj zaštiti FBiH, da nabavi medicinska sredstva, ne precizirajući koja. Specifikaciju o tome šta će se nabavljati donio je Štab/Stožer Civilne zaštite, kojim predsjedava vicepremijerka/ministrica financija Jelka Milićević (HDZBiH), koja je bila i predlagač (a ne premijer Novalić) odluke za Vladu o izdvajanju sredstava za nabavku ove opreme. Vicepremijerka Milićević je nakon toga imala i informaciju na Vladi FBiH, koja je jednoglasno prihvaćena u kojoj piše, da je zaključen ugovor o kupovini 100 respiratora. O svemu su bili upoznati svi ministri. I sve odluke je donijela Vlada kao kolektivni organ, a ne premijer.
Sjednica na kojoj su izdvojena sredstva i donesena odluka o nabavci medicinske opreme održana je 2.aprila 2020.godine. Na toj sjednici su bile dvije tačke dnevnog reda: jedna je bila odluka o izdvajanju financijskih sredstava (vicepremijerka Milićević je bila izvjestilac), a druga o kupovini medicinske opreme (Fahrudin Solak, direktor CZ FBiH je bio izvjestilac).
Civilna zaštita FBiH kupila je respiratore model ACM812A proizvođača Beijing Aerospace Changfeng c.o. Ltd. China u vrijednosti cca. pet miliona EUR. Respiratori imaju oznaku CE i imaju certifikate, koje zahtijeva EU i upotrebljavaju se širom svijeta.
Za korištenje respiratora postoji nedostatak u zakonskoj proceduri, koja zahtijeva verifikaciju respiratora, iako imaju sve potrebne certifikate, koji važe u EU. Također, za upotrebu respiratora potrebno je imati osposobljeno medicinsko osoblje. U vezi navedenoga ne postoji povezanost odnosno odgovornost premijera Novalića, a Tužilaštvo BiH nije istraživalo odgovornost vicepremijerke Jelke Milićević kao ministrice financija i predsjednice Štaba/Stožera CZ BiH. Ukoliko je utvrdila ili posumnjala u bilo kakve nepravilnosti u vezi sa kupovinom respiratora vicepremijerka i ministrica financija Milićević imala je mogućnost, da obustavi ili ospori financijsku isplatu za kupovinu respiratora.
Iza slučaja „Respiratori“ skriva se potpuno druga priča. Premijer Novalić je već duže vrijeme meta političko-mafijaških struktura, prvenstveno u Federaciji BiH. Uspjeh Vlade Federacije BiH odnosno premijera Fadila Novalića može se usporediti sa uspjesima Vlade Republike Srbije premijerke Ane Brnabić (SNS) i/ili Vlade Sjeverne Makedonije premijera Zorana Zaeva (SDSM).
Premijer Federacije BiH Fadil Novalić je zbog dosadašnjeg uspješnog rada dobio snažnu podršku utjecajnih međunarodnih krugova. Upravo ti uspjesi doveli su do sukoba premijera Novalića sa političko-mafijaškim strukturama, jer je premijer Novalić zaustavio pljačku aluminijskog kombinata „Aluminij“ d.d. Mostar, nastoji oporezovati razne vrste kladionica, koje godinama izbjegavaju plaćati više desetina miliona eura poreza u budžet, umjesto toga plaćaju „pokroviteljski reket“ političkoj stranci Hrvatska demokratska zajednica (HDZBiH) odnosno njenom čelniku Draganu Čoviću. Zbog toga su nastavljeni orkestrirani napadi na premijera Novalića i njegove najbliže saradnike, pokušavaju se producirati nove afere, kako bi se iznudila njegova ostavka i uklonio sa političke scene.
Pored toga, protiv premijera Novalića evidentirane su aktivnosti lobija u namjenskoj industriji Federacije BiH, koji je vezan za dioničare i sa njima povezane osobe vezane za fabriku UNIS „GINEX“ d.d., Goražde. Premijer Novalić je zajedno sa resornim Federalnim ministrom energetike, rudarstva i industrije Nerminom Džindićem, spriječio namjere navedene interesne grupacije, da dio profita preusmjere sebi, a na štetu firme i ostalih dioničara, posebno Federacije BiH kao dioničara/suvlasnika. Ista interesna grupacija očekivala je određena kadrovska imenovanja od premijera Novalića, koji tim očekivanjima nije udovoljio. Ista grupacija ima utjecaj i na pravni subjekt, koji je ovlašten za verificiranje respiratora i koji manipulira javnost o navedenim respiratorima. Supruga jednog od pripadnika te interesne grupacije zaposlena je kao visokopozicionirana „strankinja“ u Delegaciji EU u Sarajevu, koja je utjecala, da se u zadnjem izvještaju EU (kojeg je lično pripremala) uvrsti dio, koji se odnosi na utjecaj na pravosuđe i u izvještaju se izražava negodovanje što je premijer Novalić pušten da se brani sa slobode.
Premijer Novalić „spektakularno“ je uhapšen 29.maja 2020 po nalogu Tužilaštva BiH i određeno je njegovo zadržavanje u pritvoru u trajanju od 68 sati, iako za tim nije postojao opravdan razlog niti zakonsko uporište, jer je Novalić kao premijer dostupan i bio na raspolaganju za sve informacije u vezi navedenog slučaja. Mogao je biti sasvim normalno saslušan u prostorijama Tužilaštva BiH ili u svom uredu. Postavlja se pitanje zašto Tužilaštvo BiH nikada nije pokrenulo istragu o zloupotrebama prilikom nabavke medicinske opreme u entitetu Republika Srpska protiv premijera Radovana Viškovića (SNSD)? Nije poznat primjer u Evropi, da je ijedan premijer uhapšen zbog nabavke medicinske opreme u vrijeme vanredne situacije pandemije prouzrokovanom Covid-19. Tako npr. u Sloveniji javnost otvoreno p(r)oziva na odgovornost premijera Janeza Janšu (SDS/EPP) zbog navodne netransparentnosti prilikom javnih nabavki medicinske opreme u vrijednosti cca. 250 miliona EUR, ali prema dostupnim informacijama nije poznato da li je uopće otvorena istraga protiv njega, a kamo li da bi premijer Janša bio uhapšen.
Koliko se radi o kompleksnom scenariju i slučaju potvrđuje činjenica, da je ta interesna grupacija tijesno povezana sa strukturama HDZBiH, i nekim bošnjačkim interesnim krugovima, ali i sa sigurnosno-obavještajnom službom iz susjedstva koja intenzivno sa svojom agenturnom mrežom djeluje u Bosni i Hercegovine i kao „kruna“ njenog djelovanja, očekuje se, da se pokaže na predstojećim lokalnim izborima u gradu Mostaru 20.decembra 2020.godine.
Istraga pokazuje, da se sa interesnom grupacijom iz UNIS „GINEX“ d.d. Goražde u vezu dovodi zamjenica premijera FBiH Jelka Miličević (HDZBiH), koja iz nepoznatih razloga drži japanski „Non-Project Grant Aid“ u vrijednosti cca. 34 miliona EUR u jednoj banci, koja je pred propadanjem i čiji je suvlasnik osoba iz te interesne grupacije. Otvoreno se postavlja pitanje zašto nije uvedena istraga protiv vicepremijerke/ministrice financija Milićević i koja je u navedenom predmetu samo saslušana u svojstvu svjedoka, a predsjednica je Štaba/Stožera CZ FBiH, koji je nabavio navedene respiratore. To je tipičan primjer nejednakosti pred zakonom iako istraga protiv premijera Novalića nema zakonske osnove.
Afere koje potresaju entitet Federacija BiH u svakom slučaju trebaju dobiti svoj istražni epilog i ne smije biti selektivne pravde, ali iznenađuje, da se sve aktuelne afere iz Federacije BiH pokušavaju voditi ili se vode na državnom nivou od strane Tužilaštva BiH i pod jurisdikcijom glavne tužiteljice Gordane Tadić?
Izjava člana Predsjedništva BiH Milorada Dodika (SNSD), koji je nedavno javno na sjednici Narodne skupštine Republike Srpske izjavio, da se bavi prisluškivanjem opozicije i da je on lično ugovorio kupovinu pokretne bolnice, koja se nalazi na neznanoj lokaciji u inostranstvu i koja nikada nije instalirana, a koja nema prethodnu saglasnost za uvoz od državne Agencije za lijekove i medicinska sredstva BiH, nikada nije bila uvedena i sprovedena istraga.
U entitetu Republika Srpska afere ili „ne postoje“ ili ne dobivaju pravosudni epilog, pa čak i one koje bi trebale biti pokrenute ex officio od strane Tužilaštva BiH.
Centar civilnih inicijativa (CCI) upozorava u svom izvještaju, da čak 76% subjekata revizije u promatranom periodu u Republici Srpskoj u periodu od 2015-2018.godine za vrijeme obavljanja dužnosti predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika, nije primjenjivalo zakonske i druge propise, a govori se o spornom budžetskom iznosu od oko 87 miliona EUR.
Priebe je također pripremio izvještaj „Bivša jugoslavenska Republika Makedonija: Procjena i preporuke EU skupine viših stručnjaka za sistemska pitanja vladavine prava 2017“[5] u kojem detaljno detektira i analizira stanje u makedonskom pravosuđu i nagovještava mogućnost sudskog procesuiranja sudija i tužilaca zbog zloupotrebe položaja kroz namještenje optužnica i druge nezakonite radnje što se u osnovi može primijeniti i na sudije i tužioce u Bosni i Hercegovini. Tako je u Tužilaštvu BiH već detektirano osam tužitelja/ca, koji su kandidati, da im se u budućoj reformi pravosuđa (vetting) pod okriljem EU trajno zabrani rad u pravosuđu i pokrene njihova krivična odgovornost.
Historija namještenih odnosno montiranih optužnica od strane Tužilaštva BiH ima dugu tradiciju. Analitičari su optužnice te vrste nazvali „instruirane optužnice“.
Najveći odjek je imala „instruirana optužnica“ protiv tadašnjeg predsjednika Federacije Bosne i Hercegovine Živka Budimira (HSP), koja je doživjela pravosudni fijasko. Budimir je spektakularno uhapšen u svom kabinetu 26.aprila 2013.godine, priređena je predstava za javnost. Kasnije je pravosnažno oslobođen svih optužbi, ali je uklonjen sa političke scene što je bio glavni cilj naredbodavaca.
Sa druge strane Tužilaštvo BiH nikada nije okončalo istragu oko zloupotreba prilikom izgradnje administrativnog centra Vlade Republike Srpske u Banja Luci, oko najave nezakonitog referenduma o odcjepljenju, podrivanja ustavnopravnog poretka, a procesuiranje ratnih zločina za Tužilaštvo BiH je periferne važnosti na što stalno u svojim izvještajima Vijeću sigurnosti UN upozorava glavni tužitelj Međunarodnog mehanizma za krivične sudove (MKSJ/ICTY) Serge Brammertz.
Analitičari smatraju, da zabrinjava činjenica, da Tužilaštvo BiH ima medijski plan za vođenje medijske kampanje za predmet premijer Novalić i zbog toga je važno, da se nadgleda i prati istraga u predmetu premijer Novalić od strane Ambasade SAD, OSCE i EU te drugih organizacija, koje se bave istraživanjem zloupotreba u pravosuđu.
Međunarodni institut IFIMES je uveo monitoring u predmetu premijer Novalić, jer bi ovaj slučaj mogao predstavljati prekretnicu u borbi protiv pravosudne mafije u Bosni Hercegovini i na njenom raskrivanju te će o tome redovno izvještavati javnost.
U Bosni i Hercegovini neće biti vladavine prava bez temeljite reforme pravosuđa. Posrnulo pravosuđe predstavlja „rak ranu“ bh. društva. Dosadašnja reforma pravosuđa se mora proglasiti neuspješnom i uz pomoć evropskih eksperata izvršiti ponovni izbor sudija i tužilaca na osnovu kompetencija, poštenja uz permanentnu edukaciju i prva imenovanja napraviti za mandatni period od četiri godine, a poslije na osnovu izvršene ocjene dosadašnjeg rada izvršiti stalna imenovanja. Mandat predsjednika i članova VSTV trebalo bi ograničiti na četiri godine, predsjednika sudova i šefova tužilaštava također na četiri godine, da se ne bi dešavalo kao u Brčko Distriktu BiH, da je predsjednik Osnovnog suda već 24 godine ista soba, predsjednik Apelacionog suda 26 godina ista osoba i glavni tužilac 25 godina ista osoba.
Ljubljana/Brisel/Sarajevo/Banja Luka, 26.novembar 2020
Fusnote:
[1] IFIMES – Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije sa sjedištem u Ljubljani, Slovenija, ima specijalni konzultativni status pri Ekonomsko-socijalnim vijećem ECOSOC/UN, New York, od 2018.godine.
[2] Izvor: Izvještaj stručnjaka o pitanjima vladavine prava u Bosni i Hercegovini http://www.fcjp.ba/analize/PRIEBE_Izvjestaj.pdf
[3] Izvor: Treći godišnji izvještaj o odgovoru pravosuđa na korupciju: sindrom nekažnjivosti https://www.osce.org/files/f/documents/1/9/471006.pdf
[4] Preporuke Venecijanske komisije (2012 i 2014); donošenje novog zakona o VSTV-u je također među preporukama datim u Mišljenju Komisije i Analitičkom izvještaju.
[5] Izvor: The former Yugoslav Republic of Macedonia: Assessment and recommendations of the Senior Experts' Group on systemic Rule of Law issues 2017, link: https://ec.europa.eu/neighbourhood-enlargement/sites/near/files/2017.09.14_seg_report_on_systemic_rol_issues_for_publication.pdf
