Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES)[1] iz Ljubljane, Slovenija, redovno analizira događanja na Bliskom istoku, Balkanu i po svijetu. IFIMES jepripremio analizu aktualne političke situacije na Balkanu povodom aktualnih opasnosti, koje prijete napretku država regiona. Iz opširne analize „Balkan 2020:(T)ko ugrožava Balkan?“ izdvajamo najvažnije i najzanimljivije dijelove.
U povijesti međunarodnih odnosa ostat će zabilježeno, da su sve države Balkanskog poluotoka od Slovenije do Bugarske zvaničnim zahtjevima tražile i traže članstvo u EU i NATO-u, osim Srbije koja je proglasila vojnu neutralnost, ali je i dalje kandidat za članstvo u EU. Velike sile su kroz povijest, javnim i tajnim sporazumima, međunarodnim konferencijama, posebno prilikom okončanja dva svjetska rata, ali i lokalnih ratova na području Balkana i šire, uvijek dogovarale sfere utjecaja, koje po pravilu nisu poštovale volje onih kojih se to tiče - država i naroda Balkana.
Po prvi puta u povijesti su velike zapadne sile osmislile novi način podjele interesnih sfera između ostalog i kroz procedure pristupa dvjema najjačim i najutjecajnijim transnacionalnim integracijama EU i NATO, odnosno formirale su jedan neokolonijalistički pristup ovisnosti naspram uvjetno nerazvijenim državama, posebno državama Balkana. Poznat je slučaj Republike Turske, koja decenijama bezuspješno čeka ulazak u EU, a dok je istovremeno jedna od najznačajnijih članica NATO-a, upravo i zbog toga, da bi štitila geopolitičke interese Zapada, ali i bila svojevrsni „Istočni štit“ za „staru Damu“ - EU.
Danas je Zapadni Balkan na „čekanju“, teritorija sa koje je započeo Prvi svjetski rat, prostor na kojem se prije 25 godina završio, opasan po svjetsku sigurnost regionalni rat, i teritorija, koja je danas ostavljena i zaboravljena od EU i predstavlja prijetnju i potencijalnu ratna zonu.
Ostat će zabilježeno, da su najjače države zapadne hemisfere iz EU i NATO-a pokrenule procese prijema država Balkana u ove najjače organizacija i da onda decenijama nisu ništa uradile, da sve potaknute države Zapadnog Balkana i prime u svoje članstvo. Postojeće stanje na Zapadnom Balkanu bi se najbolje moglo opisati rečenicom Franklina Roosevelta, predsjednika SAD-a „U međunarodnoj politici ništa nije slučajno, a ako se slučajnost i dogodi i ona je planirana“.
Primjer Bosne i Hercegovine je najdrastičniji, ali je i slučaj Sjeverne Makedonije veoma važan. Republika Hrvatska, balkanska država, koja je u međuvremena primljena u EU i NATO je trenutno najveća kočnica i faktor ugrožavanja mira na Zapadnom Balkanu, jer podržava separatističku ratnu politiku Hrvata u BiH preko Dragana Čovića (HDZBiH) i separatističku politiku Milorada Dodika (SNSD), bosanskog Srbina, koji se želi prikazati kao važan ruski igrač na Balkanu. Hrvatska blokira BiH i nizom obavještajnih podvala danas predstavlja značajan oslonac ruske politike u EU i svoju vanjsku politiku usklađuje sa Rusijom.
Nedavna posjeta ministra vanjskih poslova Rusije Sergeya Lavrova bila je prilika, da hrvatski ministar vanjskih i evropskih poslova Gordan Grlić Radman (HDZ) potpiše protokol o narednom dvogodišnjem periodu intenzivnijih konsultacija između dva ministarstva. Potvrda o usklađivanju politika bila je i izjava dvojice ministara, da Rusija i Hrvatska dijele isti stav prema Bosni i Hercegovini. Dakle, Hrvatska, koja je članica i EU i NATO dijeli prema BiH iste stavove kao i Rusija. Zoran Milanović (SDP) novi predsjednik Republike Hrvatske je preuzeo ulogu nacionalističke Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) u napadima na BiH, osoba koja se povezuje sa albanskom mafijom, koja je imala ulogu u njegovom dolasku na predsjedničku poziciju. Više: https://www.ifimes.org/ba/9943 (Analiza ● Bosna i Hercegovina – Hrvatska 2020: Odnosi u sjenci nedavne prošlosti)
Bugarska, balkanska država, koja je također primljena u EU i NATO, danas blokira prijem Republike Sjeverne Makedonije u EU i na taj način otvara „Pandorinu kutiju” na Balkanu. Bugarska, koja je protekcijom, pritiskom SAD, primljena u EU danas je rame uz rame sa državama, koje direktno ugrožavaju EU - Mađarskom, Poljskom i Hrvatskom. EU ne želi da intervenira i da disciplinira Bugarsku, koja je jedna od najkoruptivnijih država na svijetu o čemu već godinama govore i izvještaji EU, World Justice Project (WJP), Transparency International, OECD, UN i dr. Ključno je pitanje po čijem nalogu i u čijem interesu Bugarska blokira Sjevernu Makedoniju. Da li je Bugarska eksponent ruske politike destabilizacije regiona i EU, pošto je čelni čovjek Bugarske premijer Bojko Borisov (GERB), nekadašnji tjelesni stražar komunističkog diktatora Todora Živkova, i koji proizlazi iz ruskog (sovjetskog) mentalnog sklopa. Posebnost politike Živkova bila je pored izraženog bugarskog nacionalizma, koji se očitovao u negiranju makedonske manjine i Makedonaca općenito i povijesne pretenzije prema Makedoniji, kao i u nasilnoj denacionalizaciji turske manjine, čiji su pripadnici pod prisilom počeli mijenjati imena u bugarska. Takva politika nije doživjela diskontinuitet. Bivši tjelesni stražar Todora Živkova je zablokirao proces proširenja EU za čiji račun i interes? Da li su to utjecaji neke od članica EU ili se radi o ruskom utjecaju („trojanski konj“) na Bugarsku preko koje se potkopavaju institucije EU i NATO-a ili se radi i o jednom i drugom. Zamjenik bugarskog premijera i ministar odbrane Krasimir Karakachanov (VMRO), porijeklom Makedonac i bivši doušnik bugarske komunističke tajne službe i zamjenica premijera i ministrica vanjskih poslova Ekaterina Zakharieva (GERB) prednjače u izlivu izjava usmjerenih na negiranje Makedonaca, njihovog identiteta i državnosti te makedonskog jezika što se može okarakterizirati kao novodobni oblik fašizma, što otvara pitanje, da li je talas fašizacije zaista zahvatio EU, ali i NATO. Evropska narodna stranka (EPP), čiji je član GERB ima velike probleme zbog fašizacije unutar vlastitih redova, ali još uvijek nema političke volje i hrabrosti, da se obračuna sa nosiocima tih pojava (npr. Fidesz, Zakon i pravda-PiS…). Više: https://www.ifimes.org/ba/9922 (Analiza ● Bugarska 2020: Bugarsko „certificiranje“ identiteta Makedonaca i makedonskog jezika?)
Srbiji je omogućeno da se „snalazi” i da razvija svoje odnose sa Ruskom Federacijom i Kinom. Srbiji se od EU i NATO u kontinuitetu pripisuje ekspanzionistička i remetilačka uloga na Balkanu, posebno prema BiH i njezine veze sa Rusijom, ali i sa Kinom. Decenijski dijalog/pregovori između Srbije i Kosova posredstvom i uz pokroviteljstvo EU su mrtvo slovo na papiru – doživio je fijasko. Postavlja se pitanje, da li EU i NATO žele Srbiju u savezu sa Ruskom Federacijom i Kinom, ili su Ruska Federacija i Kina toliko moćne i jake, da Srbiju uvlače u svoje geopolitičke i ekonomske interese mimo EU i NATO, ili je Srbija toliko tvrdoglava, moćna i jaka da se odupre EU i NATO i da se pozicionira uz Rusku Federaciju i Kinu. Nova američka administracija će dati ubrzo odgovore na ova tri pitanja u vezi sa Srbijom ali i Zapadnim Balkanom i to neposredno u dijalogu sa Njemačkom i Francuskom, a poslije i sa Ruskom Federacijom.
Analitičari smatraju, da je kriza nastala planetarnim širenjem novog virusa Covid-19 ponovo pokazala slabost EU i njenih institucija, a veliku istinu o tome rekao je predsjednik Srbije, Aleksandar Vučić (SNS), kada je EU nazvao „bajkom na papiru“ i to stanje se nije popravilo ni do danas, posebno zbog bugarske blokade daljeg proširenja EU i izostanka veće solidarnosti u pandemiji Covid-19. Srbija je prva u regionu započela sa vakcinacijom stanovništva protiv Covid-19, a treća u Evropi. Više: https://www.ifimes.org/ba/9901 (Analiza - Sporazum SAD-Srbija-Kosovo 2020: Nova era političkih i ekonomskih odnosa Srbije i SAD).
Najtragičniji primjer je Bosna i Hercegovina, koja je trebala biti prva država sa područja bivše SFRJ, koja bi trebala postati članica EU i NATO. Danas ne postoji niti naznaka kada bi Bosna i Hercegovina mogla postati članica EU i NATO-a. Separatističke politike u i izvan BiH ponovo dovode BiH u fokus svjetske politike, upravo i najviše zahvaljujući indiferentnoj i licemjernoj politici EU.
U BiH se trenutno raspadaju dva stuba od tri stuba vlasti: izvršna i sudska vlast i u kojoj se montiranom optužnicom želi ukloniti Fadil Novalić, premijer Federacije BiH, koji je prepreka ruskim energetskim interesima, kojem određeni krugovi unutar BiH i inostranstvu zamjeraju zbog saradnje i bliskosti sa SAD.
Nedavni početak gradnje Južne interkonekcije plinovoda BiH i Hrvatska pravcem Zagvozd (HR) – Posušje (BiH) – Novi Travnik predstavlja dio Jonsko-Jadranskog projekta (IAP), koji smanjuje odnosno eliminira ovisnost od ruskog plina. Novalić, iako je jedan od najuspješnijih premijera Zapadnog Balkana, preko ruskih igrača u Tužilaštvu BiH i Sudu BiH montirana mu je optužnica, koja će ipak na kraju razotkriti ruske igrače u pravosuđu BiH. Korumpirano Tužilaštvo BiH vrši pritiske i „ucjenjuje“ predsjednika Suda BiH Ranka Debeveca, da potvrđuje montirane optužnice.
Međunarodni institut IFIMES je upozorio međunarodne zvaničnike, da je uveo monitoring nad pravosuđem u BiH, posebno nad Tužilaštvom i Sudom BiH te da se na predsjednika Suda BiH Ranka Debeveca vrši snažan pritisak. Korumpirano Tužilaštvo BiH i Visoko sudsko i tužilačko vijeće (VSTV) moraju doživjeti promjene ne samo čelnih osoba. Čelna osoba Suda BiH Debevec ukoliko podrži montirane optužnice, posebno protiv premijera Federacije BiH Novalića, morat će biti smijenjen. Potrebno je sprovesti reformu cjelokupnog pravosudnog sistema u BiH. Više: https://www.ifimes.org/ba/9940 (Analiza ● Bosna i Hercegovina 2020: Vladavine prava nema bez temeljite reforme pravosuđa - slučaj Fadil Novalić oslikava stanje u bh. pravosuđu).
Crna Gora je dobila novu Vladu i nakon 31 godine je srušen najkoruptivniji i najkriminalniji sistem na Zapadnom Balkanu, kojeg je predvodio aktualni predsjednik Crne Gore Milo Đukanović (DPS). Nova Vlada je podržala put Crne Gore prema EU i obaveze, koje proističu iz članstva u NATO-u. Milo Đukanović pokušava sabotirati nove demokratske promjene u Crnoj Gori i za to koristi manjinske narode kao svoje političke marionete. Najnoviji prijedlog oko usvajanja rezolucije o Srebrenici u Skupštini Crne Gore, kojeg je podnijela Đukanovićeva Bošnjačka stranka (BS) je izum Mila Đukanovića, koji želi produbiti sukob između etničkih zajednica u toj državi. Postavlja se pitanje zašto rezolucija o Srebrenici nije usvojena u vrijeme vladanja Mila Đukanovića, kada je imao apsolutnu vlast u Crnoj Gori.
Protjerivanje ambasadora Srbije u Crnoj Gori Vladimira Božovića je neosnovano i ničim izazvano u funkciji sabotiranja rada novih vlasti te podizanja tenzija i ugrožavanja mira i stabilnosti u regionu. Đukanovićeva politika je decenijama preživljavala zahvaljujući produciranju tenzija i konflikata u regionu, gdje se Đukanović redovno pojavljivao kao „spasilac“ i dio „rješenja“. Zbog toga će slučaj ambasador Božović biti test za novu Vladu Crne Gore – da li će nastaviti dosadašnju politiku konflikata i podizanja tenzija i politiku usložnjavanja odnosa sa Srbijom ili će konačno doći do promjene i diskontinuiteta sa Đukanovićevom politikom odnosno do relaksacije odnosa i međusobne saradnje povlačenjem odluke o protjerivanju ambasadora Božovića. Pri tome Đukanović redovno nastavlja sa izmišljenim optuživanjem predsjednika Srbije Aleksandra Vučića (SNS), koji u vrlo teškim okolnostima osigurava mir i stabilnost u regionu i ne nasjeda na Đukanovićeve i slične provokacije. Srbija je svjesna, da je kroz povijest uvijek napredovala kada je bila naslonjena na SAD. Zbog toga je početak rada regionalne kancelarije Međunarodne razvojne finansijske korporacije (DFC) u Beogradu snažna podrška Washingtonskom sporazumu i projektu „mini Schengen“ te razvoju Srbije.
Napadi režima Mila Đukanovića na američke diplomatske predstavnike u Crnoj Gori su dokaz, da je srušeni režim Mila Đukanovića izgubio kompas i da je spreman na sve vrste akcija uključujući i približavanje Rusiji i Kini. Đukanović sa Kinom nikada nije ni prekidao saradnju i odnose, jer upravo Kina drži pod kontrolom javne financije Crne Gore, jer financira autoput Bar – Boljare. Nova Vlada Crne Gore mora se otvoriti prema regionu i pokazati, da je za saradnju i da zajednički podrži aktivnosti i inicijative kao što je „Mini Schengen“, da se države sa Zapadnog Balkana, koje su predale aplikacije za članstvo što prije pozicioniraju u EU i NATO. Više: https://www.ifimes.org/ba/9945 (Analiza ● Crna Gora 2020: Đukanovićev rat sa SAD (Zapadom))
Kosovo se nalazi u najtežoj situaciji od međunarodne intervencije 1999.godine. Prijevremeni parlamentarni izbori, koji će se uskoro održati trebali bi, da definitivno raskrste sa ratnim političkim i mafijaškim strukturama i da započne novo poglavlje u razvoju Kosova. Odluka Ustavnog suda Kosova, da je izbor sadašnjeg premijera Avdullaha Hotija i kosovske Vlade izvršen nelegalno, dodatno doprinosi raščišćavanju ionako komplicirane političke situacije.
Činjenica, da još nije realiziran zvaničan stav Evropske komisije o viznoj liberalizaciji, za koju Kosovo ispunjava sve uvjete, dodatno ukazuje na inerciju EU i većeg dijela njezinih država članica što se tiče istinskog interesa za zemlje Zapadnog Balkana. Prijevremeni parlamentarni izbori na Kosovu su konačna šansa, da Kosovo zauvijek raskrsti sa ratnim političko-mafijaškim strukturama i da na vlast dođu političke opcije i pojedinci, koji nemaju hipoteku prošlosti.
Parlamentarni izbori u Albaniji 25.aprila 2021.godine trebali bi dovesti do političkih promjena i obračuna sa mafijaškim strukturama, koje su najvidljivije kroz nelegalnu proizvodnju kanabisa i drugih droga te trgovinu ljudima. Izbori bi trebali predstavljati snažan zaokret ka demokratizaciji države, koju njezin premijer Edi Rama (PS) sa svojim kriminalnim aktivnostima sve više približava Latinskoj Americi umjesto EU, čije je članstvo zvanični cilj Albanije.
Kada su god albanske političke strukture bile tijesno povezane ili same pripadale mafiji tada su najviše bili ugroženi albanski nacionalni interesi. To je sada vidljivo na Kosovu i Albaniji. Više: https://www.ifimes.org/ba/9946 (Analiza ● Albanija 2020: Edi Rama Albaniju približava Latinskoj Americi, umjesto EU).
Ruska Federacija i Kina pripremaju svoje aplikacije za druge države za članstvo u Euroazijskoj uniji slično kao što postoje aplikacije za članstvo u EU i NATO. U pripremi su aplikacije, koje Rusija i Kina pripremaju širom svijeta uključujući i Zapadni Balkan. Kina se sprema zvanično ponuditi određenim državama određeni način učlanjenja u sve izvan kineske tokove nudeći benefite posebno onima, koji se uključe u „Put svile“. Rusija želi ozvaničiti svoje prikriveno djelovanje i svojom ponudom konkurirati zvanično EU i NATO. Nedavna posjeta ruskog ministra vanjskih poslova Lavrova BiH je zvanični početak takve politike u Evropi, politike koja će se nuditi svima onima, koji ne žele učlanjenje u NATO ili nemaju drugi izlaz u savremenim geopolitičkim kretanjima, ili su energentski vezani za Rusiju.
Analitičari smatraju, da EU ističe vrijeme na Zapadnom Balkanu. Blokada procesa proširenja i inertnost za proširenjem može se vratiti kao boomerang zvaničnom Bruxellesu, jer su Rusija, Kina ali i Turska snažno prisutni na Zapadnom Balkanu i realno je očekivati, da pojedine zemlje promijene svoju geopolitičku orijentaciju.
Zajednička borba protiv pandemije Covid-19 i nova sigurnosno-obrambena politika, ponovno jačanje NATO-a, zajednička politika prema Bliskom i Dalekom istoku, Turskoj i Iranu, zajedničke monetarno-financijski projekti i borba protiv svakojakog kineskog utjecaja, novi projekti zajedničke migracione politike, su najvažnije teme između EU i SAD.
Najveći izazov za SAD i EU će biti zajednički nastup prema Rusiji zbog energetske ovisnosti EU od Rusije. Djelovanje Rusije stvara glavobolju SAD i EU na skoro svim poljima, jer Rusija koristeći savremene komunikacijske alate i platforme ali i snažne sigurnosno-obavještajne službe destabilizira EU podrivajući demokratske institucije i stvarajući svoje nove pozicije unutar politika pojedinih država EU. EU će morati prvo pospremiti u svom dvorištu i uz pomoć nove američke administracije, pokušati izvući se iz evidentne političke krize, koja potresa EU.
Tek onda na red dolazi Balkan i situacija na Balkanu. Nova američka admiracija će zagovarati zajednički nastup prema Balkanu i državama Zapadnog Balkana. Na prvom mjestu je Bosna i Hercegovina.
Nova američka administracija će uz konsultacije sa Njemačkom i Francuskom ali bez velikog uplitanja EU rješavati BiH, Kosovo i Sjevernu Makedoniju, to će biti u dogovoru sa Rusijom posebno oko BiH i konačno rješavanje srpske secesionističke politike u BiH, ali i hrvatske politike koja potkopava Washingtonski i Daytonski mirovni sporazum uz saradnju sa Rusijom. Pitanje Kosova se neće rješavati bez Rusije ali će nova američka administracija snažno stati iza Sjeverne Makedonije i uklonit će blokade Bugarske unutrašnjom političkom promjenom u Bugarskoj. Neizbježno se nameće pitanje: (T)ko ugrožava Balkan?
Sigurno je, da će nova američka administracija sve uraditi, da se BiH izvuče iz blata u koji je upala zahvaljujući prije svega tromoj i licemjernoj politici EU i unutrašnjim snagama (prije svega Višegradska grupa država), koje opstruiraju bilo kakav napredak. Lokalne politike sa prostora Zapadnog Balkana se iluzionistički bave budućom aktivnošću nove američke administracije, a suštinski se radi o vrlo teškom i mukotrpnom procesu, koji će uključivati i globalne interese velikih sila. Šta će SAD ponuditi za prosperitet BiH i Zapadni Balkan u dogovoru sa Rusijom ostaje da se vidi, jer Rusija širom planete održava tzv. zamrznute konflikte i gdje joj je podrška i pomoć SAD itekako potrebna.
Analitičari upozoravaju na ulogu Grčke, Kipra, Bugarske, Mađarske, Hrvatske ali još nekih politika država članica EU i NATO, koje su jednim dijelom u funkciji interesa Rusije. Ne iznenađuje podatak, da je jedan od vodećih obavještajnih punktova Rusije lociran upravo u Sofiji. Pri tome treba imati u vidu, da je Ruska Federacija vrlo kompleksna i heterogena tvorba i da Rusiji prijete unutarnje opasnosti, koje mogu ugroziti njen opstanak u obliku u kojem je sada poznajemo. Više: https://www.ifimes.org/ba/9929 (Analiza ● SAD 2020: Vanjska politika nove američke administracije prema Evropi, Bliskom istoku i Zapadnom Balkanu).
Ljubljana/Washington/Bruxelles, 28. decembar 2020
Fusnota:
[1] IFIMES – Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije sa sjedištem u Ljubljani, Slovenija, ima specijalni konzultativni status pri Ekonomsko-socijalnim vijećem ECOSOC/UN, New York, od 2018.godine.
