Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES)[1] iz Ljubljane, Slovenija, redovno analizira događanja na Bliskom istoku i Balkanu. IFIMES analizira aktualna događanja u Bugarskoj uoči Samita u Sofiji u okviru Berlinskog procesa, koji će se održati 10.novembra 2020. Iz analize „Bugarska 2020:Bugarsko 'certificiranje' identiteta Makedonaca i makedonskog jezika?“ objavljujemo najvažnije i najzanimljivije dijelove.
Bugarska se nalazi u dubokoj političkoj krizi. U državi se od jula 2020.godine održavaju masovne demonstracije protiv kriminala, korupcije, oligarha i vlade.
Međunarodni institut IFIMES objavio je analizu „Bugarska 2020: Bugarska svoje probleme izvozi u Sjevernu Makedoniju“ 28.septembra 2020, link: https://www.ifimes.org/ba/9905 .
Aktualna kriza u Bugarskoj pored političke dimenzije ima socijalno-ekonomsku, elemente recesije, finansijsku nestabilnost, visok stepen kriminala i korupcije, krizu političkog predstavljanja i postojećeg političkog sistema te institucionalnu neefikasnost kroz zarobljavanje institucija države od strane vladajućeg režima.
World Justice Project[2] (WJP) svake godine objavljuje Rule of Law Index (indeks vladavine prava), koji važi kao vodeći svjetski izvor za pouzdane, nezavisne podatke o pravnoj državi, koji države razvrstava u pogledu uspješnosti pravne države.
Države sa snažnim i nezavisnim sudstvom postižu visoke rezultate; suprotno države sa korumpiranim sucima uvrštavaju se nisko na ljestvici. Uvrštavanje Bugarske, kao članice EU i NATO-a, glede na nedavno objavljeni indeks za 2020.godinu je zabrinjavajuće: od 128 država je Bugarska uvrštena na 53. mjesto u pogledu pravne države; na 53. mjesto glede provođenja propisa; na 91. mjesto glede ograničavanja vladinih ovlasti; na 71. mjesto glede korupcije i na 61. mjesto glede nepristranog krivičnog pravosuđa.
Bugarska je najsiromašnija zemlja EU, a nalazi se na prvom mjestu po vojnim troškovima. Bugarska je u periodu između 2018. i 2019. povećala troškove za odbranu za 127%.
U osnovi Bugarska je nezasluženo 2007.godine postala članica EU i 2004.godine NATO-a, zahvaljujući intervenciji i pritisku SAD na EU, dok bugarske političke strukture nisu nikada ozbiljno shvatile i prihvatile članstvo u EU i NATO nego su odmah krenule u „pljačkanje“ sredstava fondova EU, koja su već bila namijenjena Bugarskoj. Pored već prisutne tradicionalne političko-mafijaške strukture u Bugarskoj njihovo djelovanje je nadograđeno „pljačkanjem“ fondova EU kroz stvaranje tzv. bugarske EU mafije. EU nije posvetila dovoljno pažnje i kontrole (zlo)upotrebama sredstava EU u Bugarskoj kao što je decenijama dozvoljavala, da Grčka pljačka EU i šalje „frizirane“ izvještaje u Brisel. Pandemija prouzrokovana Covid-19 dodatno je usložila postojeću krizu i pokazala sve anomalije aktualne vlasti, jer vlast funkcionira kao režim i bila je nespremna za ozbiljno suočavanje sa sofisticiranim prijetnjama kao što je pandemija Covid-19.
Predsjednik Vlade Bugarske Bojko Borisov (GERB -Građani za evropski razvoj Bugarske) iskoristio je u okviru Evropske narodne stranke (EPP) izgraditi snažnije odnose sa njemačkom kancelarkom Angelom Merkel (CDU) i zloupotrijebiti taj odnos, jer se u javnosti stvorila percepcija, da za njim i njegovim političkim (kriminalno-mafijaškim) djelovanjem stoji lično kancelarka Merkel. Borisov je otvoreno izjavio, da je njegova stranka stvorena uz financijsku i savjetničku podršku njemačkih desničarskih fondacija.
U Bugarskoj će se u martu 2021.godine održati redovni parlamentarni izbori, na kojima će se izabrati 240 zastupnika/poslanika Nacionalne skupštine prema proporcionalnom sistemu zatvorenih lista. Ukupan broj izbornih jedinca je 31, iz kojih se zavisno od veličine izborne jedinice bira 4 do 16 zastupnika/poslanika. Na dosadašnjim izborima u Bugarskoj postoje ozbiljni znakovi manipulacije izbornim spiskom, izbornih prevara, masovnog kupovanja glasova, dolazilo je do iznuđenog glasanja zaposlenih u (javnim) kompanijama i javnoj upravi, zamjenjivali su se protokoli glasanja, glasački listići proglašavani su nevažećim itd. Najpoznatija izborna prevara „licencirana“ u Bugarskoj je tzv. Bugarski voz.
Na političkoj sceni imamo žestok sukob premijera Borisova i predsjednika Bugarske Rumena Radeva i konfrontaciju dvije vodeće stranke, vladajućeg konzervativnog GERB-a i opozicione Bugarske socijalističke partije (BSP), koja je podržala predsjednika Radeva na predsjedničkim izborima.Predsjednik Radev je rekao, da „mafija“ kontrolira vladu Borisova i politizirano pravosuđe u zemlji.
Bugarska je nespremna dočekala Covid-19 i to je dodatno pokazalo karakter režima, koji se nije spreman suočiti sa sofisticiranim prijetnjama kao što je pandemija Covid-19.
Bugarske vlasti u takvim okolnostima svoje brojne unutrašnjopolitičke probleme počinju da izvoze u susjednu Sjevernu Makedoniju iako su 2017.godine potpisali Sporazum o dobrosusjedstvu i strateškom partnerstvu. Bugarska je nedavno članicama EU dostavila memorandum sa službenim nazivom „Memorandum kojim se objašnjava odnos Republike Bugarske i Republike Sjeverne Makedonije u kontekstu procesa proširenja i pridruživanja i stabilizacije“ u kojem se traži od EU, da Sporazum o dobrosusjedstvu bude dio pregovaračkog okvira sa Sjevernom Makedonijom. Bugarska također osporava makedonski jezik i makedonski nacionalni identitet.
Kao razlog navode se historijska i identitetska pitanja, koja dovode u pitanje makedonsku državu, Makedonce kao narod i makedonski jezik, prijeteći da će uložiti veto na početak pregovora Sjeverne Makedonije sa EU odnosno spriječiti održavanje prve međuvladine konferencije EU – Sjeverna Makedonija predviđene za decembar 2020.
Analitičari smatraju, da EU, prvenstveno Njemačka odnosno kancelarka Angela Merkel, koja trenutno predsjedava EU i SAD moraju zaustaviti bugarski pristup „iživljavanja“ nad Sjevernom Makedonijom i Makedoncima kao narodom sa svojim makedonskim identitetom i jezikom, jer svaka eskalacija napetosti može dovesti do konflikata i produciranja novih kriza, koje nikome ne trebaju na Balkanu i EU osim onim politikama i političarima, koji misle da se kroz konfrontacije i produciranje kriza mogu zadržati ili doći na vlast.
U takvim okolnostima u Sofiji će se u okviru Berlinskog procesa, relativno uspješne inicijative za Zapadni Balkan, održati Samit 10.novembra 2020, kojem će ko-predsjedavati Bugarska i Sjeverna Makedonija i koji je predstavlja posljednju šansu, da se zaustavi bugarski imperijalizam prema Sjevernoj Makedoniji.
Autoritarni model vođenja države, kojeg već 10 godina simbolizira bugarski premijer Bojko Borisov je prepreka prosperitetu te države. Bojko Borisov je pokušavao odložiti rješavanje političke krize do američkih predsjedničkih izbora nadajući se, da će američki predsjednik Donald Trump osvojiti drugi predsjednički mandat kako bi se geopolitika okrenula u njegovu korist. Vjerojatno će Borisova nada biti ugašena i dovesti do kraja ere Bojka Borisova te do korjenitih političkih promjena u toj zemlji.
Analitičari smatraju, iako je Bugarska punopravna članica EU i NATO, postala je „zemlja slučaj“, koja već predstavlja „socijalnu bombu“ i unutarnji problem EU i koja će u perspektivi predstavljati još veći problem za svoje susjede i EU kao cjelinu. Bugarska već dvije decenije na Kosovu dodjeljuje državljanstva i putne isprave građanima Kosova, koji navodno imaju bugarske korijene. Zabrinjavaju informacije, da Bugarska sprema sličan scenarij prema Srbiji kako bi usporila odnosno uslovljavala njen put u EU otvaranjem nekih novih pitanja i tema. Zbog toga bi se zaustavljanjem poteza/opstrukcija Bugarske na Samitu u Sofiji spriječile eventualne buduće opstrukcije drugih država prema državama-kandidatima za članstvo u EU kao što već postoje nagovještaji, da bi Hrvatska mogla otežati put Srbije u EU.Bugarska je 2007.godine postala članica EU samo zahvaljujući kompromisu i intervenciji SAD te je i dalje ispod postavljenih EU standarda odnosno nalazi se na samom začelju EU po svojoj (ne)uspješnosti. Potrebno je, da EU pronađe način ubrzanog prijema država Zapadnog Balkana u članstvo EU. Iako se do sada insistiralo na individualnom prijemu država u članstvo EU, ponovno su se u regionu stvorili uslovi, da se razmotri mogućnost, da države Zapadnog Balkana budu u paketu primljene u članstvo EU kao što je to EU uradila 2004.godine za 10 novih država-članica.
Bugarska je izrazito polarizirano društvo, koje skoro da nema dodirnih tačaka sa evropskim vrijednostima, na kojima temelji i koje promovira EU i često se stvara slika u evropskoj javnosti, da je Bugarska „zalutala“ u EU. Bugarska je postala evropski centar za „certificiranje“ mafije i kriminala te simbol korupcije. Bugarska je u ovom trenutku sve ono što ne bi trebala biti s obzirom da je članica EU i NATO-a, a to zahtijeva primjenu najviših demokratskih standarda. To ilustrira i nedavna politička korupcija kroz „kupovinu“ osam opozicionih zastupnika/poslanika BSP u bugarskom parlamentu od strane vladajućeg režima odnosno GERB-a, koji sada podržavaju vladajući GERB.
Aktualne bugarske vlasti žele, da „certificiraju“ identitet Makedonaca i makedonski jezik, jer plasiraju nevjerodostojne podatke, da Makedonci vode porijeklo od Bugara i da Republika Sjeverna Makedonija mora dati zvaničnu izjavu, da makedonski jezik i identitet imaju bugarske korijene. Nezamislivo je, da u 21.stoljeću, država Bugarska, koja je punopravna članica EU i NATO-a, osporava identitet i jezik susjednom narodu Makedoncima.
Srbi i Crnogorci, dva dominantno pravoslavna naroda, koji su etnički međusobno bliži po identitetu i jeziku nego što su Bugari i Makedonci, jedni drugima ne osporavaju etničku pripadnost, nacionalni identitet i jezik.
Analitičari smatraju, da Bugarska ne može i ne smije biti tzv. centar za certificiranje identiteta Makedonaca i makedonskog jezika, podsjećajući, da se Makedonci spominju kao biblijski narod (2 Mkb 8,20; 2 Kor 9,2; 2 Kor 9,4) te se može se postaviti obrnuto pitanje, da li su Bugari nastali od Makedonaca odnosno ako su Makedonci Bugari, zašto Bugari ne bi bili Makedonci?
Analitičari smatraju, da zahtjev Bugarske da se Republika Sjeverna Makedonija odrekne postojanja etničkih Makedonaca, koji žive u Bugarskoj predstavlja „vrh ledenog brijega“, upravo iz razloga što Bugarska prikriva i vrši snažan pritisak, da se etnički Makedonci u Bugarskoj izjašnjavaju kao Bugari, iako prema procjenama broj etničkih Makedonaca, koji žive u Bugarskoj se kreće oko 10% od ukupnog broja stanovništva Bugarske. Bugarska ima višedecenijska provjerena iskustva sa prikrivanjem broja etničkih manjina i to se posebno odnosilo na broj Turaka u Bugarskoj i njihovoj prisilnoj asimilaciji kroz promjenu identiteta odnosno imena i prezimena i snažan pritisaka, da se izjašnjavaju kao etnički Bugari. O tome postoje brojni dokazi domaćih i međunarodnih organizacija za kršenje ljudska prava.Bugarskim Turcima su oduzeta prava politikom prisilne asimilacije i masovnim protjerivanjima 1980-ih, pod režimom komunističkog diktatora Todora Živkova.Tako se samo u periodu juni - septembar 1989.godine iz Bugarske u Tursku iselilo oko 340.000 etničkih Turaka i to je bilo etničko čišćenje, a ne dobrovoljan odlazak, kako je predstavljeno u to vrijeme.
Bugarski i makedonski jezik su dva različita jezika, koja se u međusobnoj komunikaciji moraju prevoditi za razliku između srpskog i hrvatskog jezika za čije razumijevanje u komunikaciji nije potreban prevod. Svi navedeni jezici pripadaju indoevropskoj grupi jezika i ne bi bilo iznenađujuće, da Bugarska započne i proces „certificiranja“ indoevropskih jezika?
Analitičari smatraju, da Bugarska ukoliko zaista osjeća pripadnost i privrženost EU i ukoliko kroz članstvo u EU baštini njene vrijednosti trebala bi raditi na afirmaciji Makedonaca, koji žive u Bugarskoj i koji prema procjenama čine 10% ukupnog stanovništva i makedonskog jezika, jer bogatstvo različitosti otvorilo bi nove evropske perspektive Bugara i Makedonaca i drugih etničkih zajednica koje žive u te dvije države. Sve ostalo otvara pitanje šta Bugarska radi u EU, Vijeću Evrope (CoE) i drugim međunarodnim organizacijama, koje zagovaraju i kodificiraju prava etničkih manjina kao jednog od stubova i temeljnih vrijednosti savremenih društava. Bugarska je 2007. godine postala članica EU samo zahvaljujući kompromisu te je i dalje ispod postavljenih EU standarda.
Ljubljana/Brisel/Sofija/Skopje, 6.novembar 2020
Fusnote:
[1] IFIMES – Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije sa sjedištem u Ljubljani, Slovenija, ima specijalni konzultativni status pri Ekonomsko-socijalnim vijećem ECOSOC/UN, New York, od 2018.godine.
[2] Izvor: https://worldjusticeproject.org/sites/default/files/documents/WJP-ROLI-2020-Online_0.pdf
