Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES)[1] iz Ljubljane, Slovenija, redovno analizira događanja na Bliskom istoku, Balkanu i po svijetu. IFIMES je povodom aktualnih događanja i predsjedničkih izbora u Republici Bjelorusiji, koji će se održati 9.avgusta 2020 pripremio analizu događanja u toj državi. Iz opsežne analize „Bjelorusija 2020:Wagnerizacija Bjelorusije“ izdvajamo najvažnije i najzanimljivije dijelove.
U Republici Bjelorusiji će se 9.avgusta 2020 održati predsjednički izbori. Izbori se održavaju u poprilično napetoj atmosferi. Događanja u Bjelorusiji u posljednju godinu dana nisu samo posljedica unutrašnjopolitičkih odnosa u toj zemlji nego se radi o znatnom utjecaju stranog faktora, koji intenzivno djeluje u toj državi, posebno u izbornoj godini.
Iako je u fokusu aktuelnih događanja predsjednik Bjelorusije Alexander Lukashenko radi se u osnovi o daleko dubljim i kompleksnijim događanjima nego kao što to na prvi pogled izgleda promatrajući događanja kroz odnos predsjednika Lukashenka i opozicije odnosno opozicionih predsjedničkih kandidata.
Predsjednik Lukashenko je uglavnom pokušavao balansirati svoju politiku između Zapada i svog istočnog susjeda Ruske federacije. Ta politika je bila u pojedinim razdobljima naklonjena jednom ili drugom, a ponekad nekome trećem. Pragmatična politika Lukashenka odigrala je važnu ulogu u potpisivanju mirovnog sporazuma iz Minska na osnovu kojeg su zaustavljeni ratni sukobi u Ukrajini.
Sporazum je sačinila tročlana kontakt grupa o Ukrajini, koju su činili predstavnici Ukrajine, Rusije i OSCE-a. Sporazum o zaustavljanju rata u regiji Donbas u Ukrajini, su potpisali 5. septembra 2014 predstavnici Ukrajine, Ruske Federacije, Donjecke Narodne Republike (DPR), Luganske narodne republike (LPR) i Organizacija za evropsku sigurnost i saradnju (OSCE). Mirovni sporazum, koji je uslijedio nakon višestrukih prethodnih pokušaja zaustavljanja borbi u Donbasu, uspostavio je trenutno primirje. Nije uspio zaustaviti borbe u regionu Donbas, pa je uslijedio novi paket mjera, nazvan Minsk II, koji je dogovoren 12. februara 2015. I to nije uspjelo u potpunosti zaustaviti borbe, ali Minski sporazumi ostaju osnova za svako buduće rješavanje sukoba, dogovoreno je na sastanku Normandijske kontakt grupe (Njemačka, Rusija, Ukrajina i Francuska).
Sankcije SAD-a i EU-a nametnute Bjelorusiji zbog njenog tretmana političkih protivnika uglavnom su ukinute nakon puštanja na slobodu političkih zatvorenika i njenog doprinosa potpisivanju mirovnog sporazuma o Ukrajini.
EU je ukinula sankcije Bjelorusiji februara 2016. Ministri vanjskih poslova EU su odlučili ukinuti većinu sankcija Bjelorusiji kao znak priznanja demokratskom napretku, iako još uvijek vlada zabrinutost zbog stanja ljudskih prava u toj državi. Tako je započeo proces izgrađivanja čvršćih odnosa sa Zapadom, prvenstveno EU.Na snazi još uvijek ostaje embargo na oružje. Uslijedio je period otopljavanja odnosa Bjelorusije sa EU i SAD.
Odnosi s Rusijom, tradicionalnim saveznikom, narušeni su nakon što je Minsk odbio priznati rusku aneksiju ukrajinskog poluotoka Krim 2014.godine.
Wagner je faktički tajna paravojna jedinica ruskog ministarstva odbrane i upotrebljavaju je u konfliktima, kada je potrebno negirati umiješanost u konflikte (Donbas i Lugansk u Ukrajini 2014, Sirijski građanski rat od 2015. Venezuela 2019., itd). Wagner grupa se prvi put pojavila 2014. godine u Luganskoj regiji Ukrajine i nedavno su njeni pripadnici identificirani i uhapšeni na teritoriji Bjelorusije. Osumnjičeni su za izazivanje nereda i destabilizaciju te države u vezi sa predstojećim predsjedničkim izborima odnosno za svrgavanje aktualne vlasti.
Analitičari smatraju, da je Ruska Federacija zbog pojačanog prisustva NATO-a na svojim zapadnim granicama promijenila način djelovanja. Umjesto neposredne konfrontacije sa NATO-om pribjegava novim oblicima djelovanja, a to je izazivanje nestabilnosti u ciljnim državama i prouzrokovanje lokalnih konflikata. Izazivanje unutrašnje krize u Bjelorusiji je idealna prilika za djelovanje Wagner grupe, koja često koristi doktrinu šoka pri svom djelovanju.
Primjedbe na bjelorusku demokratiju i kritike dolazile su sa strane Zapada. Ali slične kritike sa strane Zapada upućivanje su i prema zemljama koje su članice EU i NATO-a kao što je Višegradska grupa država (V4).
Analitičari smatraju, da su dešavanja u Bjelorusiji predstavljaju veliki test za EU te sposobnost i učinkovitost njene politike odnosno, da li će približiti Bjelorusiju sebi i intenzivirati saradnju ili će Bjelorusiju prepustiti u nemilost Rusije. Zbog toga se Zapad u Bjelorusiji nalazi pred dva izbora, da li će podržati demokratiju ili mir i stabilnost? Pri tome će biti vrlo korisna iskustva sa Zapadnog Balkana gdje EU često nije bila „sretne ruke“.
Neposredna vojna prisutnost i prijetnja NATO-a na ruskim granicama prisilila je Rusiju na drugačije djelovanje u novom geopolitičkom preslagivanju. Iako je na predstojećim predsjedničkim izborima u Bjelorusiji favorit Alexander Lukashenko, njegov reizbor neće značiti i kraj problema za tu zemlju.
Analitičari smatraju, da će se nastaviti intenzivne aktivnosti na destabilizaciji Bjelorusije, s tim da se otvara pitanje: koja je slijedeća zemlja za destabilizaciju po modelu „Wagnerizacije Bjelorusije“.
Ljubljana/Brisel/Minsk, 3.avgust 2020
Fusnota:
[1] IFIMES - Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije sa sjedištem u Ljubljani, Slovenija, ima specijalni savjetodavni status pri Ekonomsko-socijalnom vijeću ECOSOC/UN, New York, od 2018.godine.
