Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES)[1] iz Ljubljane, Slovenija, redovno analizira događanja na Bliskom istoku, Balkanu i po svijetu. IFIMES analizira aktuelnu situaciju u Republici Srbiji nakon izbora mandatara za sastav nove Vlade Republike Srbije. Iz analize „Srbija 2025: Quo vadis, Srbija?“ objavljujemo najvažnije i najzanimljivije dijelove.
Dolazak nove američke administracije pokrenuo je brojne procese u svijetu. Ključno je zaustavljanje rata u Ukrajini i produženje primirja u Gazi. Poruka koju šalje novi američki predsjednik Donald Trump „Amerika na prvom mjestu“ je istovremeno poruka liderima po svijetu da im njihove zemlje treba da budu na prvom mjestu.
Iako je dolazak Donalda Trumpa primarno najviše uzdrmao zemlje EU taj utjecaj počinje se sve više osjećati i na Zapadnom Balkanu, posebno nakon uvođenja jednostranih američkih tarifa na robu i usluge. Dolaskom Trumpa niko više nije siguran, jer se mijenjaju postojeće paradigme. Na kompleksnu situaciju u Srbiji se ne može gledati „crno-bijelo“. U situaciji kada Trump želi da mir zavlada u svijetu u Srbiji dolazi do radikalizacije studentskih protesta. Izborom nestranačkog mandatara za sastav nove Vlade Republike Srbije univerzitetskog profesora Đure Macuta je šansa da Srbija započne novu epohu u svom društvenopolitičkom razvoju i da se amortiziraju prisutni antagonizmi u društvu.
Srbija je uspjela uspostaviti uspješnu komunikaciju sa Trumpovom administracijom što potvrđuje i odlaganje uvođenja sankcija Naftnoj industriji Srbije (NIS). Odnosi sa Trumpovom administracijom biće posebno važni zbog nastavka dijaloga između Srbije i Kosova ali i o pitanjima rijetkih minerala, kojima je Srbija bogata. Srbija se u ovom trenutku suočava sa četiri akutna pitanja: pored Kosova kao već tradicionalne teme je i sve izvjesniji odlazak Milorada Dodika (SNSD) sa vlasti u entitetu Republika Srpska u Bosni i Hercegovini, sa studentskim demonstracijama, koje su započele nakon iznenadnog rušenja nadstrešnice na željezničkoj stanici u Novom Sadu 1.novembra 2024.godine te sa uvođenjem američkih carinskih tarifa od 37% za srpski izvoz, koje posebno pogađaju automobilsku industriju, proizvodnju guma, metalne proizvode, namjensku industriju… Jačanje trgovinskih veza sa susjednim zemljama i unutar regiona Balkana moglo bi pomoći u ublažavanju negativnih efekata tarifa.
Upozorili smo da je Srbija poprište djelovanja velikog broja stranih obavještajnih službi, pojedine obavještajne službe su akteri aktualnih dešavanja. Odnosi između Srbije i Bosne i Hercegovine te srpsko-bošnjački odnosi su na samom dnu. Srbija može ojačati svoju međunarodnu poziciju stabilizacijom situacije u Bosni i Hercegovini i uspostavljanjem trilaterale BiH - Srbija - SAD. Samo preko Bosne i Hercegovine se može sačuvati i Republika Srpska, jer svako raspakivanje Daytonskog mirovnog sporazuma može biti opasno za Republiku Srpsku. Također, nakon nedavno održanih parlamentarnih izbora na Kosovu neminovno je vratiti Srbe u kosovske institucije i da budu dio buduće vlasti, dok na jesen nakon lokalnih izbora lokalni srpski izabrani zvaničnici treba da snažno djeluju u svojim lokalnim zajednicama na Kosovu. Svi ti potezi srbijanske vlasti ojačali bi međunarodnu i regionalnu poziciju Srbije posebno kod SAD. Nova američka administracija želi uspostaviti mir u svijetu, a ne sukobe i ratove.
Zoran Đinđić je jednom prilikom rekao: „Ni jedna podjela nije jača od zajedničke želje za boljom budućnošću. Ne gledajte jedni u druge kao protivnike, već kao ljude sa istim pravom da sanjaju, misle i nadaju se. Samo razgovorom, a ne podjelama, možemo izgraditi društvo u kojem svi želimo da živimo." Đinđić je bio poznat po tome što je stalno isticao značaj ujedinjenosti i konstruktivnog razgovora, kao i borbe za bolje društvo.
Analitičari smatraju, da je potrebno nastaviti sa procesom rebrendiranja i repozicioniranja Srbije u regionalnim i međunarodnim odnosima, a kroz trilateralu BiH - Srbija - SAD svi dobivaju, a ona bi dovela do stabilizacije prilika u regionu.
Mladi u Srbiji treba da postanu snaga koja će oblikovati Srbiju po mjeri svakog čovjeka i osigurati prosperitet i izvjesnu budućnost. Studenti su važna društvena kategorija zato treba pažljivo pristupiti rješavanju postavljenih zahtjeva. Njihov glas treba uvažavati, međutim ne smije se anulira sve ono što je do sada postignuto u društveno-političkom razvoju. Korištenjem aktivnog državljanstva različitih društvenih kategorija nužno je osigurati društvenu koheziju ka boljoj i prosperitetnijoj Srbiji.
U postojećoj situaciji Srbija bira između haosa i stabilnosti, između podjela i zajedništva. Mladi su ti koji su zabrinuti za budućnost zemlje i koji mogu da odvedu zemlju u pravom smjeru, ali samo ako djeluju patriotski, mudro, strateški i sa jasno opredijeljenom vizijom. Mladi u Srbiji ne smiju biti taoci trenutnog stanja nego treba da postanu snaga koja će oblikovati budućnost svoje zemlje. Kako sve pretvoriti u stvarne promjene koje će donijeti boljitak svima? Srbija ne smije da stremi ka vlastitom porazu nego da se ujedini u svim svojim različitostima i oblikuje budućnost za koju se vrijedi žrtvovati.
Studenti su svojim aktivnim djelovanjem eliminirali opoziciju sa političke i društvene scene, a fijasko je opozicija doživjela nedavnim izazivanjem nereda u Skupštini Srbije, koristeći već oprobane metode Pokreta Samoopredjeljenje kosovskog premijera Albina Kurtija (LVV). Srbijanska opozicija mora konsolidirati svoje redove i nužan korak ka tome je dovođenje novih lidera i rad na političkim programima, koje bi ponudila na nekim od narednih izbora.
Studenti su iznijeli četiri ključna zahtjeva: ● Objavljivanje cjelokupne dokumentacije o rekonstrukciji Željezničke stanice u Novom Sadu i krivična odgovornost za smrt 16 ljudi ● Potvrda identiteta i pokretanje krivičnih prijava protiv odgovornih za napade na studente i profesore ● Odbacivanje krivičnih prijava protiv uhapšenih i privedenih tokom studentskih protesta ● Uvećanje budžeta za visoko obrazovanje.
Kasnije je oblikovan peti zahtjev u kome studenti traže identifikaciju upotrijebljene tehnologije, nalogodavaca i izvršilaca i pokretanje postupaka bez odlaganja povodom incidenta na demonstracijama 15.marta izazvanog neidentificiranim zvukom koji je doveo do panike među okupljenima. Postavljen je i šesti zahtjev, koji se odnosi na odgovornost rukovodstva bolnice za ulazak predsjednika države i novinara na Odjeljenje intenzivne njege. Ko zna koliko još država kao živi organizam može studentima da pruži mogućnost da konstantno generiraju zahtjeve kao opravdanje za proteste i time se, po svemu sudeći, ide u nedogled kada je u pitanju Srbija.
Analitičari smatraju, da postoji „nevidljiva ruka“ koja upravlja studentskim protestima. U Srbiji se ništa ne dešava spontano i slučajno što se naknadno pokaže kroz otkrivanje pozadine mnogih događaja, koji su bitno utjecali na budućnost Srbije. Postojeću situaciju treba iskoristiti za pozitivne promjene. Pametna i mudra vlast uvijek sasluša ili osluškuje svoje građane, a jedni od njih su i studenti. Mladi imaju pravo na svoju budućnost. Trenutni nemiri u Srbiji naglašavaju nužnu potrebu za efikasnim funkcioniranjem demokratskih institucija i vladavinom prava širom regiona, a oba su ključni uslov za pristupanje EU. Srbiji je potreban nov društveni dogovor kako bi prevazišla postojeću situaciju.
Srbija se nalazi u situaciji da jedan dio društva preferira organiziranje zborova kao oblik društvenopolitičkog djelovanja, dok drugi dio društva prihvata ustavnopravno uređenje, koje temelji na parlamentarnoj demokratiji kao uređenju i načinu upravljanja. Ideja neposredne demokratije ne može zamijeniti reprezentativnu, a da se i ona sama ne transformira aktivnim i neposrednim odlučivanjem unutar reprezentativnih političkih organizacija. To je izbor između svojevrsne političke imaginacije, dok je drugo parlamentarizam sa svojim poznatim limitima. To bi u osnovi predstavljalo neustavnu promjenu postojećeg političkog sistema. Zahtjevi studenata postoje i treba ih uvažiti, ali da bi se sve završilo nedostaju prijedlozi i onda dijalog, jer jedino dijalog je ključ rješenja za postojeću situaciju.
Ministri odbrane Hrvatske, Albanije i Kosova nedavno su potpisali Deklaraciju o vojnoj saradnji, kojom žele povećati sigurnost u jugoistočnoj Evropi i Jadransko-jonskoj regiji naglašavajući važnost zajedničkih napora u odgovoru na nove sigurnosne izazove, hibridne prijetnje i druge rizike koji mogu ugroziti regionalnu, evropsku i međunarodnu stabilnost što je izazvalo osude iz Srbije. Nekoliko dana kasnije ministri odbrane Srbije i Mađarske potpisali su u Beogradu tzv. plan bilateralne vojne saradnje.
Nekadašnji američki savjetnik za nacionalnu sigurnost i ambasador SAD u UN-u John Bolton je izjavio: „Ne vjerujem da bi trebalo da bude bilo kakvog mjesta za vojna savezništva u Evropi osim NATO-a. Ultimativno, mislim da je cilj većine država u Evropi i na Balkanu da postanu članice NATO. U pogledu članstva Ukrajine u NATO, to je jedina stvar preko koje Rusija nije spremna da prođe. Do tog zaključka došle su i Finska i Švedska, odnosno da je posle 75 godina neutralnosti njihova potpuna sigurnost samo iza granica NATO-a“[2] . Bolton je naglasio da je svako vojno savezništvo mimo NATO-a bilo usmjereno protiv Srbije i drugih zemalja, što, kako je rekao, predstavlja rizik i korak unazad.
Vojna savezništva na Zapadnom Balkanu su kompleksna i dinamična, i obuhvaćaju različite interese – od integracije u NATO, saradnje sa Rusijom, do uloge EU u regionu. Biti dio NATO-a ili EU ima veliki značaj za stabilnost, ali zemljama Balkana ostaje izazov da balansiraju svoje vanjskopolitičke interese sa regionalnom i međunarodnom sigurnosnom situacijom. Stabilnost Balkana u velikoj mjeri zavisi od sposobnosti zemalja da prevaziđu unutrašnje podjele i postignu zajedničke ciljeve u okviru međunarodnih saveza.
Analitičari smatraju, da nova vojna savezništva podstiču utrku u naoružanju i stvaraju nove prijetnje u regionu. Zbog toga je važno napomenuti da je EU osovana kao mirovni projekat, dok je Zapadni Balkan nedavno bio poprište oružanih sukoba, od vitalnog je značaja da se ova još uvijek nestabilna regija integrira u evropski mirovni projekat poznat kao EU – kako bi Evropa jednom zauvijek postala kontinent trajnog mira i dugoročne stabilnosti.
Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić (SNS) je 6. aprila imenovao prof. dr. Đuru Macuta za mandatara nove Vlade Republike Srbije nakon ostavke dosadašnjeg premijera Miloša Vučevića (SNS). Macut je nestranačka ličnost, ljekar po profesiji. Očekivanja građana Srbije od nove vlade su velika, jer novu vladu vide kao novu nadu. Budući premijer Srbije Macut suočit će se sa kompleksnom situacijom u zemlji uslijed studentskih protesta i prisutnih velikih antagonizama u srpskom društvu, koje će morati amortizirati i započeti dijalog sa različitim društvenim grupama kako bi se postigao konsenzus o budućnosti države. Srbija je od početka studentskih protesta izgubila stranih investicija u vrijednosti od preko 700 miliona eura, dok se ukupna pričinjena šteta procjenjuje na oko dvije milijarde eura. Nova vlada mora sa novim kadrovima povratiti povjerenje u institucije i pokazati visoku kompetentnost.
Pored političke krize i nepovjerenja građana neophodna je obnova povjerenja u institucije i vladavinu prava, zaustavljanje rasta cijena i inflacije te donošenje mjera za zaštitu najranjivijih kategorija stanovništva. Tu je i novonastala situacija nakon uvođenja jednostranih američkih carinskih tarifa koje pogađaju Srbiju neposredno te posredno zbog američkih tarifa nametnutih EU, jer je većina srpskog izvoza usmjerena ka državama EU. Nestabilna situacija u regionu je izazov za regionalnu politiku, ubrzanje evropskog puta i povećanje investicija, sve su to zadaci koji čekaju novu vladu. Ne smije doći do opstrukcija evropskog puta i u naredni politički dogovor potrebno je uvrstiti tzv. „evropsku klauzulu“ kojom se svi politički subjekti obavezuju da neće vršiti opstrukcije u vezi donošenja zakona, koji su važni za proces pridruživanja Srbije u EU. Na drugoj strani EU treba da odobri pregovori koji su vezani za III. klaster i tu je odgovornost na EU. Zato se postavlja pitanje: Quo vadis, Srbija?
Ključna je borba protiv kriminala i korupcije, koja istinski započinje počinje kada vlast u vlastitim redovima započne tu borbu. Srbija je tu borbu započela samo treba intenzivirati taj proces i po vertikali i po horizontali. Evropska perspektiva i dalje ostaje ključna tačka u političkom životu Srbije.
Ljubljana/Washington/Bruxelles/Beograd, 8.april 2025
[1] IFIMES - Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije sa sjedištem u Ljubljani, Slovenija, ima specijalni savjetodavni status pri Ekonomsko-socijalnom vijeću ECOSOC/UN, New York, od 2018.godine i izdavač je međunarodne naučne revije „European Perspectives“, link: https://www.europeanperspectives.org/en
[2] TV N1: Džon Bolton: Bilo kakav vojni savez sem NATO-a u Evropi je bezbednosni rizik, link: https://n1info.rs/svet/dzon-bolton-bilo-kakav-vojni-savez-sem-nato-a-u-evropi-je-bezbednosni-rizik/
