- član Savjetodavnog odbora Međunarodnog instituta IFIMES
Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) iz Ljubljane, Slovenija, redovno analizira događanja na Bliskom istoku i Balkanu. General Blagoje Grahovac, član Savjetodavnog odbora Međunarodnog instituta IFIMES piše o neophodnosti odlaska sa vlasti Demokratske partije socijalista (DPS) u Crnoj Gori. Njegov članak „SDP Janoš[1]“ objavljujemo u cijelosti.
SDP Janoš
Preko dvije decenije građani Crne Gore žive u svojoj zemlji, ali u njihovoj državi. Činjenica je da u Crnoj Gori konačno mora doći do smjene DPS vlasti. Činjenica je i to da takve vlasti, kroz istoriju, nikada nisu napustile svoje poluge vladanja mirnim putem. Činjenica je da dosadašnja opozicija nije uspijevala da pronađe mehanizme kako da takvu vlast ukloni sa kičme građana Crne Gore.
Ljudska i demokratska potreba je da se mora naći rješenje da se ova vlast ukloni bez i jedne narodne suze, a kamoli bilo čije kapi krvi. Ukoliko se vlast uskoro ne bi uklonila na bezbolan način, ishodište će biti vrlo predvidljivo - biće uklonjena kroz fizički sukob nje i naroda, a ishod je neupitan, pobijediće narod. Žrtve bi bile neizbježne. Pored ljudskih žrtava, epilog bi bio i zabrana rada kriminalne, zločinačke i neofašističke DPS, te sudsko procesuiranje njenih aktivista. Ko su njeni aktivisti? To će najbolje otkriti vrlo precizna DPS dokumentacija. Neminovno je da bi uslijedila javna osuda njenih vjernih birača. Ko su oni? I to će otkriti veoma precizna DPS dokumentacija. U ovakav scenarij zemlju gura upravo DPS vlast. Zbog čega? Oni znaju da je njihovo potonuće neizbježno, pa se neće libiti da za sobom u ponor povuku baš one svoje najvjernije. Formula je jednostavna, cjelokupan vrh DPS je Svetozar Marović, a oni znaju da će svi doći na “redaljku”. Vidno su nezadovoljni kako im članstvo čuva leđa.
Više od četiri decenije pratim društvenu i političku scenu Crne Gore. Nije teško zaključiti kako ta scena izgleda vijekovima. Zloba, zavist, netrpeljivost, ljubomora, kukavičluk, ulizištvo, cinkarenje, špijanje, ogovaranje, dvorjanstvo, foliranje, lažni ponos, pakost, drskost, pohlepa za tuđim i ko zna šta još, samo su neke od spoljnih manifestacija ovdašnjeg društvenog stanja. Naspram svega navedenog ima dosta i onoga što je za poštovanje i divljenje. Uzroci duhovnog i mentalitetskog raspeća su sistemske prirode. Način vladanja je proizveo sve te devijantne pojave. Društvena i politička patologija - najpreciznija je dijagnoza crnogorskog društva, jer su žrtve odavno počele da liče na dželata. Taj dželat danas je DPS. Ovakvu patologiju teško je izliječiti bez najstrožeg kažnjavanja onih koji su odgovorni za masovne zločine, učinjene nad sopstvenima građanima u poslednji 25 godina. Stroge kazne treba oročiti na 25 godina koliko je potrebno, da se jedna generacija rodi, odraste i odškoluje, a da ne bude otrovana DPS banditizmom. Najstroža kazna najbolji je lijek za drske, narcisoidne, a suštinski plašljive. Zar to već nemamo?
Ratna psihologija je jedno od naučnih područja vojne psihologije. Darovit vojni komandant zna da nikada ne treba krenuti u juriš onda kada vojnici taj juriš žarko žele. Zašto? Zato što bi tada bile najveće žrtve. Političko i društveno stanje u Crnoj Gori liči na ono ratno. Ko realno hoće da vidi situaciju, vidjeće da se kod građana naizmjenično smjenjuju dva psihološka naboja - naboj za juriš na DPS i naboj straha od DPS. Baš kao u ratu. Šta je rješenje? Ukrotiti oba ova naboja. Kako?
Crna Gora konačno na političkoj sceni ima subjekte koji žele promijeniti stanje bez ijedne suze, a kamoli kapi nečije krvi. Poslije smjene DPS vlasti nju čeka baš ono što je i zaslužila. I sve po zakonima koje je ona donijela, a koje je godinama izigravala. Sigurno će biti donešen bar jedan novi zakon - da se svima oduzme ono što su stekli kroz organizovani kriminal i korupciju i onima koji su svoje ime pozajmili, da bi se skrivala nečija takva imovina. Iz toga će biti sasvim dovoljno novca za zapošljavanje nezaposlenih. Politika novih političkih subjekata se zasniva na načelu - ne u juriš na ulicama, nego u juriš olovkama i glasačkim listićima protiv banditske DPS vlasti.
Ova vlast će građane i njeno članstvo plašiti promjenama, jer time štiti sebe. Ukoliko im to građani opet povjeruju, siguran sam da jednoga dana juriš na ulicama neće moći izbjeći. Ko treba da ima najveći interes da se ne desi scenarij DPS vlasti? Upravo oni članovi i birači DPS koji imaju čiste ruke. Zbog čega? Zbog toga što bi DPS na narednim izborima imala do 15% biračkog tijela; što bi ona bila parlamentarna stranka; što se ne bi desila zakonska zabrana te partije; i što se ne bi desila javna stigmatizacija njihovog članstva i njihovih glasača.
Kada je u mađarskoj revoluciji 1956. godine, tadašnji njen premijer Imre Nađ, pokušao uzeti otklon od Sovjetskog tutorstva, završio je kao žrtva KGB despotizma. Njegov bliski saradnik i komunistički funkcioner Janoš Kadar ilegalno je podstrekivao narodno nezadovoljstvo protiv Nađa; zatim je javno pozvao Sovjete da vojno intervenišu, nakon čega je Nađ svrgnut; a on (Janoš Kadar) je postao svekoliki višedecenijski vladar Mađarske. Tadašnja jugoslovenska vlast se neoprostivo ogriješila prema Imri Nađu. SDP Crne Gore je višedecenijski saučesnik, ali i teret banditskoj DPS koja intezivno radi da u SDP instalira svoga Janoša. Neodoljivo liči, zar ne?
Pouzdano znam da mnogi članovi i glasači DPS prihvataju moje analize. Javno ih ohrabrujem da se (pošto će uskoro doći taj trenutak) pripreme za juriš olovkama i glasačkim listićima na DPS banditsku vlast. Prvenstveno, radi spasenja sebe i svoje Crne Gore. U protivnom, svom potomstvu će sigurno ostaviti nasljedstvo koje će ih čitav život opterećivati. Treba ignorisati DPS komesare, novinare, specijalce i spisatelje. Oni više ne mogu pomoći ni sebi, a kamoli bilo kome drugom.
Ljubljana/Podgorica, 20.april 2015
[1] Objavljeno u dnevnoj novini »Vijesti« u Podgorici dana 17.4.2015
