- član Savjetodavnog odbora Međunarodnog instituta IFIMES
Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) iz Ljubljane, Slovenija, redovno analizira događanja na Bliskom istoku i Balkanu. General Blagoje Grahovac, član Savjetodavnog odbora Međunarodnog instituta IFIMES piše o (ne)prepuštanju vlasti Demokratske partije socijalista (DPS) u Crnoj Gori mirnim putem. Njegov članak „Predatori[1]“ objavljujemo u cijelosti.
Predatori
Građanima Crne Gore postaje jasno da, pod bilo kojim uslovima, DPS i njen lider Đukanović neće prepustiti vlast mirnim putem bilo kome. Očigledno je da građane Crne Gore zbog toga, već sada, obuzima visok stepen straha. Zabrinjava ih i činjenica da je DPS na čelu sa Đukanovićem osnovni uzrok nestabilnosti Crne Gore, a da se različitim manipulacijama međunarodnog kumstva taj isti Đukanović nerijetko proglašava faktorom stabilnosti u regionu. Autokratsko vladanje je prešlo u vidljiv oblik diktature. Predatorske familije, kao hobotnica svojim pipcima, pojačavaju svoj uticaj i u Srbiji. To postaje regionalni rizik.
DPS klan, na čelu sa Đukanovićem, odavno je obesmislio parlamentarizam u Crnoj Gori. Korumpirana većina u parlamentu redovno donosi zakone kojima predatorske familije mogu dobiti sve što požele. Otima li se otima i sve je “po zakonu”.
Politika je nastala sa pojavom prvobitne zajednice; korupcija se pojavila sa pojavom prve vojske na planeti; terorizam je nastao odmah nakon ovo dvoje; diktatura je nastala poslije sve troje nabrojanih, a atentat kao pojam, javlja se pojavom prvih diktatura. Atentati su se uvijek vršili ili na diktatora ili za potrebe diktatora, dok se teroristička akta uvijek vrše za ili protiv neke politike. Pratilac svega navedenog, u početku, su bili abrovi i glasine, a pri pojavi medija sve to je preraslo u medijske i, na kraju, u neokortikalne ratove.
Kako prepoznati poslednju fazu neke diktature? Sceniranjem atentata u kome diktator uvijek ostaje nepovrijeđen. Ili stvarnim terorističkim aktom koji je isceniran za potrebe diktatora, a koji kod populusa izaziva jake emocije. Zbog čega se sve to radi? Zbog toga da bi diktator svim sredstvima mogao posegnuti na svoje političke protivnike. Parlament (kao sa početka ovog teksta) će mu omogućiti da sve bude urađeno “po zakonu”. Eto nam “demokratije” od koje boli glava!
Priroda je uredila odnos u ljudskom rodu sa jasnim znakom prepoznavanja tog odnosa, a to je da će roditelj ući u bilo koji rizik da bi zaštitio svoje potomstvo. U Crnoj Gori očigledno nema dovoljno svijesti da je višedecenijska DPS vlast postala najveći rizik za njeno cjelokupno društvo. Ta vlast se danas iskazuje kao društveno-politička sotona od koje treba tražiti izbavljenje. Po pravilu, čovjekova podsvijest uvijek sputava njegovu hrabrost, a psihologija nas uči da se sputana hrabrost najlakše oslobađa u zajedništvu. Eto rješenja - na sotonu treba krenuti svi zajedno!
Ako opstane DPS vlast u Crnoj Gori, budućnost mlade generacije je vrlo izvjesna - ili će biti u robovskom odnosu kod njihovih poslodavaca ili će se morati iseliti. Tačnije rečeno, moraće emigrirati. Nema većeg poraza čovjeka od pristajanja na bilo šta od rečenog. Roditeljima mlade generacije očigledno to još uvijek nije jasno. Ima li rješenja, a da ne padne niti jedna suza, a kamoli kap nečije krvi? Ima. Kako? Tako što će na svim narednim izborima, svi oni koji se roditeljima nazivaju, NEIZOSTAVNO IZAĆI NA IZBORE, pa ukoliko su zadovoljni svojim životom i životom svoje djece, neka glasaju za DPS. U protivnom, neka glasaju po savjesti, ali je bitno da za nekoga glasaju. Treba znati da je svaki nevažeći listić uvijek glas za DPS. Jedno je sigurno, bez obzira na sve manipulacije, tehnike i krađe, predatori ne mogu znati ko je za koga glasao. Njihovi aktivisti perfidno šire propagandu, da oni znaju ko za koga glasa, što je jedan od njihovih mehanizama zastrašivanja birača. Ukoliko roditelji olovkom ne skinu sotonu sa kičme svoje djece, treba da znaju da će njihova djeca, jednoga dana, sigurno morati uzeti puške u ruke.
Jedna od crnogorskih samobitnosti je i činjenica, da se narod kroz svoju istoriju više hranio slobodom, negoli što je imao hljeba. Zbog toga je začuđujući toliki strah od predatorskih familija, koje su tom istom narodu oduzele i hljeb i slobodu. Nikada u istoriji kao danas u Crnoj Gori nije bila na ispitu roditeljska ljubav i roditeljska odgovornost. Krajnje je vrijeme da roditelji urade za svoju djecu nešto pametno i nešto plemenito. Ono roditeljsko!
Ljubljana/Podgorica, 7.avgust 2015
[1] Objavljeno u dnevnoj novini »Vijesti« u Podgorici dana 07.08.2015
