Europa ulazi u razdoblje rasta kineskih ulaganja što zahtjeva od političkih vođa prilagođavanje diplomacije i ekonomskih politika prema Kini kako bi Europa profitirala od te nove faze ekonomskog integriranja, ali i smanjila potencijalne rizike.
Radi se o globalnom projektu Kine kojim se želi potaknuti izgradnja novog puta svile koji će se, za razliku od drevnog, tradicionalnog Puta svile, protezati i po kopnu i moru. Cilj Kine je povezati infrastrukturu, ekonomije i ljude Azije, Europe i Afrike pomoću kopnenog gospodarskog pojasa i pomorskog puta svile.Ponekad se čini da jedan svijet neće biti dovoljno za razvojne ciljeve “Pojasa i puta” koji bi svojim projektima mogao ispuniti sve prazne prostore svijeta s novim mostovima, lukama i brzom željeznicom.
“Pojas i put” je vrlo pozitivna i optimistička ekonomska diplomacija Kine kojoj je cilj zajednički rast, razvoj i povezivanje svijeta. Za mene to je put naprijed kojim Europa treba putovati. Inicijativa nudi brojne mogućnosti, ali one neće trajati zauvijek.
“Pojas i put” ima političku potporu predsjednika Kine Xi Jinping koji ga je predstavio krajem 2013. u Kazahstanu i od tada se više od 65 zemalja uključilo u izgradnju novog puta svile. Ta podrška pokazuje da bi Inicijativa mogla postati stožerna snaga u povezivanju Azije, Europe i Afrike. Iza projekta stoji i glavna kineska institucija za planiranje i provođenje razvojnih ciljeva Nacionalna razvojna i reformska komisija.
Već sada se realiziraju mnogi projekti “Pojasa i puta”, ali za konačne ocjene morat će se uzeti u obzir dugi vremenski raspon što znači da bi negdje oko 2049. projekt mogao ostvariti svoje ključne ciljeve.
Mi već živimo u, kako bi rekao Martin Buber, tokovima univerzalne recipročnosti ili međuovisnosti i vrlo teško i opasno je razmišljati o alternativama svijetu koji je više od dvadeset i pet godina oblikovan kao međuovisni. Budućnost ekonomske globalizacije znatno će ovisiti o političkim odlukama Sjedinjenih Država, liberalnih snaga EU-a i Kine. Tkivo današnje ekonomske ovisnosti svijeta je posljedica političkih odluka velikih ekonomskih sila. Kina podržava pokretanje nove faze ekonomske globalizacija, ali nije spremna sama provoditi te procese.
Ključno je pitanje može li ideologija ekonomske globalizacije i stanje ekonomske međuovisnosti svijeta ostati Zeitgeist idućeg desetljeća? Postoje mnogi znakovi da bi sljedeće desetljeće moglo biti vrlo različito od posljednjih 25 godina. Mnogi stručnjaci objašnjavaju rezultate američkih predsjedničkih izbora iz 2016. kao uvod u završetak sadašnjeg razdoblja uspona slobodne trgovine i početak povratka ekonomskog nacionalizma i slabljenja standarda i snaga ekonomske globalizacije. Prva žrtva politike "Prvo Amerika” mogao bi biti trgovinski sporazum o Trans-pacifičkom partnerstvu (TPP) koji je potpisan 2016. godine, ali još nije ratificiran. TPP bi mogao biti zamijenjen s Regionalnim sveobuhvatnim ekonomskim partnerstvom (RCEP) o kojem se pregovara od 2013. a za razliku od TPP-a uključuje Kinu koja je javno pokazala da ne želi kraj procesa ekonomske globalizacije.
Svjedoci smo i da se “zidovi” vraćaju u Europu, a Srednji istok nažalost opstaje kao neki vječni “shatter belt” ili polomljeni pojasa svijeta.
Kina je također iskusila dio geostrateških napetosti i izazova osobito u području Južnog kineskog mora. Tijek geopolitičkih događaja i pokretačke snage iza njih mogle bi pomaknuti svijet bliže stanju podjele, izoliranja i isključivosti. To nije samo moj strah. U ljeto 2016. predsjednik Svjetske banke pohvalio je Kinu zbog njezine predanosti međunarodnoj gospodarskoj suradnji u vrijeme kada Zapad vrlo jasno odbacuje globalizaciju i multilateralizam. Čak i MMF strahuje da sve one mreže međuovisnosti ekonomija i ljudi mogao pasti u prašinu. Od 1990. značajan dio radnika u Americi i Europi ostao je bez poštenih plaća za svoj rad i prosperiteta i za to krive slobodnu trgovinu i ulaganja u inozemstvo. Hrabre političke mjere kojima bi globalizacija postala pravednija i uravnoteženija još nisu poduzete. Vlade mogu učiniti mnogo više kako bi osigurali da prosperitet koji donosi slobodna trgovina i globalizacija mogu podijeliti svi.
Osim obnove geopolitike i antiglobalizacijske retorike u Europi i Americi postoji žestoko natjecanje među velikim silama za visoku dodanu vrijednost i visoko profitne poslove i to se prelijeva u politiku čineći svijet još nesigurnijim mjestom.
Izdvojila bih tri stvari: model zajedničkog rasta, instrument za novu fazu povezivanja svijeta i multidimenzionalnu otvorenost.
MODEL ZAJEDNIČKOG RASTA - Inicijativa je oblikovana kao hrabro rješenje za unapređivanje stanja ekonomske međuovisnosti svijeta pomoću nove vrste multilateralne suradnje koja se temelji na visokim standardima koordinacije u području razvojnih politika između Kine, Azije, Europe i Afrike kako bi se postigao efekt zajedničkog rasta. Kina je zamislila “Pojas i put” kao model za zajednički i uravnotežen rast i međukontinentalni razvoj kroz povezivanje infrastrukture, multilateralne trgovine i ulaganja i ta dimenzija Inicijative može se opisati kao posebnost ili novum.
POMAGANJE SVIJETU U RAZVOJU GLOBALNE POVEZANOSTI - Novi Put svile je konkretan odgovor Kine na moguće usporavanje ekonomske globalizacije stoga je njegov sadržaj usmjeren na zaustavljanje antiglobalizacijskih tendencija, protekcionizma i ekonomskog nacionalizma. Za mene je to obilježje “Pojasa i puta” jedan od jakih razloga da ga se podrži. Ideologija i praksa ekonomske globalizacije su čimbenici koji su bitno pomogli rastu svijeta i Kine iza koje je trideset osam godina reforme i napredovanja otvaranjem svijetu ili “prelaženjem rijeke s osjećajem za kamenje”, odnosno čuvanjem svoga puta. Kina danas ima moć potaknuti snage gospodarske suradnje i pomoći svijetu da ostane globalno povezan. Kina osim “pojasa i puta” koristi druge globalne projekte kao i G-20 u borbi protiv slabljenje konsenzusa o prednostima prekograničnog povezivanja i slobodne trgovine. Njezina globalna ekonomska diplomacija također je u funkciji izgradnje multipolarnog svjetskog poretka.
VIŠEDIMENZIONALNA OTVORENOST - Za Kinu “Jedan pojas, jedan puta” nije samo njezin projekt. To je transparentan projekt koji se nijednoj državi ne nameće, a otvoren je svim zemljama Azije, Europe i Afrike. Razina otvorenosti je tolika da ga čini nekom vrstom “živog” projekta budući da sudionici imaju stalnu mogućnost dodati nove ciljeve, poboljšati mehanizme suradnje, pa čak i predložiti nove širenje Inicijative u nove geografske prostore. Znači, projekt bi tijekom vremena mogao obuhvatiti i druge kontinente. Profesor Justin Yifu Lin nedavno je govorio o dodatnom "kontinentu". Neki misle da je riječ o Južnoj Americi.
Kina podupire Inicijativu sa znatnim sredstvima, osnovala je Fond Novog puta svile od 40 milijardi $ za promicanje privatnih i državnih ulaganja duž “Pojasa i puta”. Fond podržava i Azijska infrastrukturna investicijska banka (AIIB), Nova razvojna banka BRIKS – a i Kineska razvojna banka. Planiraju uložiti gotovo tisuću milijardi $ u više od 900 projekata u d 60 država kako bi poduprli Inicijativu.
U 2015 Kina je uložila 120 milijardi $ u inozemstvo, u nefinancijskim područjima što je donijelo i znatne korist zemljama koje su privukle ta ulaganja. The Export – Import Bank of China(Exim Bank), u Europi ima sjedište u Parizu, posudila je više od 80 milijardi $ u 2015. Više od tisuću projekata financiranih od strane Exim banke odnose se na 49 zemalja uključenih u “Pojas i put”. Ako pogledate što potiče rast u središnjoj Aziji vidjet će te da je to je Inicijativa. U Africi to su kineska ulaganja u infrastrukturu.
Projekti koji su financijski stabilni, prijateljski prema prirodi te društveno prihvatljivi.
Postoji mnogo neslaganja oko odgovora na pitanje o razlozima kineske investicijske ofenzive u Europi. Jednima ona predstavlja skrivenu geopolitičku strategiju kojom će se dugoročno osporiti trenutni ekonomski i politički poredak svijeta dok je drugima dokaz da je kineska vanjska politika usmjerena na unapređivanje gospodarske suradnje s europskim državama.
Složili se ili ne, mislim da Inicijativa nije geopolitička strategija. Naravno neki od njezinih prometnih, energetskih i trgovinskih koridora , posebice u Aziji, mogu pomoći Kini da nadogradi sigurnost svoje opskrbe energijom i sirovinama ili odgovori na geopolitičke rizike s obzirom na američku pivot strategiju uravnoteživanja snaga u Aziji.
Ukratko, “Pojas i put” ima snažnu ekonomsku pozadinu, ali bi dugoročno njegove implikacije mogle povećati kineski globalni utjecaj. Kina je već dala mnogo pozitivnih stvari svijetu. U globalnoj financijskoj krizi iz 2008. ekonomski rast Kine bio je pokretačka snaga globalnog oporavka. Kineska Vlada potrošila tisuće milijardi dolara na poticanje gospodarstva čime je pokazala da Kina već je odgovorna globalna sila u međunarodnim odnosima ili “responsible stakeholder” kako je Zoellick 2005. vidio njezino buduće ponašanje u globalnom svijetu.
AIIB uključuje mnoge od najbližih saveznika Washingtona, kao i četiri od pet stalnih članica Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda, pola Europske unije, kao i svih 10 članica ASEAN-a.
Kineska “miroljubiva diplomacija” zamišljena je da se suprotstavi klasičnim predodžbama o politici moći i ravnoteži snaga i prezentira istaknutu platformu za izgradnju jače međuovisnog svijeta.
Kineska percepcija budućnosti Europe je optimistična unatoč grčkoj gospodarskoj krizi, Brexitu, izbjegličkoj krizi i terorizmu. Kina je podupirala ostajanje Britanije u Uniji i lobirala je da Grčka ostane u eurozoni. London je postao kinesko financijsko središte u Europe jer se Kini na taj način omogućava lakši pristup na financijsko tržištu Europske unije. Neke privatne banke iz Kine otvorile su svoja europska sjedišta u Londonu, ali nakon Brexita razmišljaju o selidbi u Pariz.
Kineska europska politika ima tri razine: bilateralnu s pojedinačnim državama Europe, Kina- EU razinu te suradnju između Kine i zemalja srednjoistočne Europe poznatu kao Kina plus 16 ili obrnuto. Jugoistočna Europa je uključena u sve tri razine. Pogled Kine na Europu oblikovan je ekonomski. Europa je u “Jedan pojas, jedan put” uključena kroz ulaganja u području infrastrukture, energetike, trgovine i financija te internacionalizaciju kineske valute.
Izravna kineska ulaganja u Europu u stalnom su porastu i očekuje se da će ta orijentacija biti dugoročna. Kineski ciljevi su širenje na europskom tržištu, ulazak u nove sektore visoke tehnologije, kapitalna ulaganja i kupovina poduzeća. Kina ima različite ciljeve i poslovni pristup za svaki dio Europe. U financijama razvija posebnu suradnju s Velikom Britanijom, Francuskom, Luksemburgom, u visokoj tehnologiji usmjerena je na Njemačku i Italiju. Kineska pozicioniranje u infrastrukturu koncentrirano je na ekonomsku periferiju Europe, Grčku, Portugal, srednju i istočnu Europu te Balkan.
Na samitu premijera Kine i 16 zemalja srednje i istočne Europe, održanom 2015. u Suzhou dogovoreno je da se odnosi Kine i 16 zemalja srednje, istočne i jugoistočne Europe razvijaju u sukladnosti s “Pojasom i putom”. Mađarska je 2015., a Latvija 2016. sporazum kojim se uključila u izgradnju Novog puta svile.
U protekle 4 godine, Kina je postala najznačajniji novi ekonomski akter u jugoistočnoj Europi. rast ekonomske prisutnost Kine u regiji počeo je 2012. kada je Kina lansirala novu ekonomsku diplomaciju nazvanu "Kina i zemalja srednje i istočne Europe" ili "16 plus Kina". Od tada do 2016. održano je pet samita premijera(Varšava, Bukurešt, Beograd, Suzhou, Riga) na kojima su usvojene smjernice djelovanja. Kineske banke osnovale su fond od 10 milijardi dolara za financiranje projekata “16 plus 1”. Kina je pokrenula taj oblik odnosa nakon procjene da su njezini odnosi s ovim dijelom Europe u dubokoj neravnoteži u odnosu na njezine ekonomske odnose s postindustrijskom Europom. Nova diplomacija pridonijela je razvoju bilateralnih i multilateralnih odnosa između Kine i zemalja jugoistočne Europe i poboljšala suradnju u području obrazovanja, znanosti i turizma.
Uglavnom su zainteresirane za sudjelovanje u ovoj novoj vrsti integriranja kako bi postale važne tranzitne točke “Pojasa i puta” i time osigurale više radnih mjesta. Na Balkanu je potreba za razvojem i prosperitetom toliko jaka, neke zemlje su na rubu ekonomske propasti, da političke elite čak i članstvo u NATO-u predstavljaju kao sredstvo za jačanje ekonomskog razvoja. Godine recesije napravile su život siromašnih u regiji još težim. Nema brze željeznice tako da putovanje od Zagreba do Münchena vlakom traje devet sati. Ti problemi mogli bi potrajati ako zemlje jugoistočne Europe nastave slijediti anti-regionalni pristup.
Čini se da Srbija ima sposobnosti preuzeti vodstvo. Već sada je značajna zemlja u "16 plus Kina" formatu. Kao i Velika Britanija, koja želi biti najbolji prijatelj Kine na Zapadu, Srbija želi biti najbolji prijatelj Kine na Balkanu. U lipnju 2016. kineski predsjednik Xi Jinping posjetio Srbiju i strateška suradnja je dobila novu dimenziju s potpisivanjem sporazuma o sveobuhvatnom strateškom partnerstvo između Kine i Srbije. Peking snažno podupire politiku Srbije prema Kosovu na međunarodnoj razini.
U 2014. premijer Li Keqiang posjetio je Srbiju da bi sudjelovao na trećem samitu između Kine i zemalja srednje i istočne Europe koji je održan u Beogradu. Posjete na visokoj političkoj razini znakovi su važnosti Beograda u diplomatskoj ofanzivi Kine na Balkanu. Srbija je postala središte za koordinaciju svih infrastrukturnih projekata u okviru “16 + 1”.
Kina vidi Srbiju kao strateškog partnera u njezinim poslovnim operacijama na Balkanu koje vodi kroz grčku luku Pirej koja je u većinskom vlasništvu kineske tvrtke COSCO. Kineska izravna ulaganja u Srbiju su u porastu i iznosila su oko 3 milijarde dolara u 2016. Zaduživanje Srbije kod kineskih banaka u porastu je od 2012. Mnogi novi ugovori su najavljeni te su potpisani i brojni sporazumi o razumijevanju. U studenom 2016. Kina i Srbija potpisale su u Rigi sporazum o modernizaciji srpskog dijela pruge Beograd - Budimpešta nakon dugih i teških pregovora. Srbija je tražila najbolje modus za financiranje ovog projekta te povećanje broj srpskih tvrtki u izvođenju radova. Uspjela je u tome budući da je kineska strana odustala od nekih svojih pravila poslovanja na Balkanu.
Srbija nema sredstava u budžetu za financiranje svog infrastrukturnog razvoja, već sada je bitno zadužena te, kao i većina zemalja jugoistočne Europe, treba biti vrlo oprezna s posuđivanje novca od kineskih banaka.
Europske zemlje ulaze u novo razdoblje interesa kineskog kapitala i to zahtijeva od političkih lidera širom Europe da prilagode svoje ekonomske politike prema Kini kako bi osigurali dvoje: prednosti ove nove etape ekonomskog integriranja Europe i Kine , kao i minimizirali potencijalne nove rizike.
Rašireno je mišljenje da će Kina imati nerazmjerno enormno više koristi od Europe od projekta “Jedan pojas, jedan put”.
Molim vas, budite vrlo oprezni prije nego što prihvatite takve tvrdnje. Europske visoko tehnološke tvrtke bit će kroz “Pojas i put” također uključene u zahtjevne infrastrukturne projekte u Aziji, Africi i Europi. Zatim, kineski izvoz u EU u velikom postotku je izvoza Japana, Južne Koreje i tvrtke iz EU koje posluju u Kini. U kategoriji kineskog izvoza u EU - strojevi i elektronike - kineski poduzetnici imaju 10 posto profita od te prodaje, a 90 posto pripada stranim tvrtkama u Kini. U tekstilu dobit kineskih poduzetnika je manja od 5 posto.
Europska unija želi da “Pojas i put” funkcionira i bude uspješan jer ima potencijala osigurati brojne nove gospodarske prilike. Naravno, postoji i mogućnost da bi hiperprodukcija iz Kine mogla naštetiti proizvođačima Europske unije u pojedinim sektorima. Predsjednik Europske komisije J.C. Juncker dva puta je 2016. bio u Kini kako bi riješio taj problem. Ne sumnjam da je rješavanje hiperprodukcije Kine bitan faktor u kineskoj ekonomskoj diplomaciji, ali ne mislim da se cijela priča o “Pojasu i putu” treba svesti na to.
„Jedan pojas, jedan put“ mogao bi donijeti dinamičniji ekonomski rast i nova radna mjesta kroz promišljeno, planirano i oprezno otvaranje i uključivanje u fenomen rasta kineskih ulaganja Europi.
Na „Pojas i put“ potrebno je gledati kao na dodatni izvor investicija i ulaganja. Europa nije ni materijalno ni civilizacijski superiorna Aziji.
Svijet se promijenio i regija bi trebala učiniti isto odbijanjem bitki iz prošlosti i prilagođavanjem sadašnjem stanju s naglaskom na jačanje svoje integrativne moći kako bi imala koristi od novih "puteva". Zemlje jugoistočne Europe ne mogu priuštiti da stoje pasivno u razdoblju takvih golemih i temeljitih promjena.
Boli me kazati to, ali najveći rizik za regiju mogao bi biti da neće biti u stanju profitirati od „Pojasa i puta“ kao razvijene ekonomije Europe te će propustiti ovaj svijetli trenutak u odnosima Europe i Kine.
Za pet ili deset godina ljudi će početi govoriti o uspjehu i koristima od „Pojasa i puta“, a naša regija bi se mogla naći u poziciji da se pita zašto smo to propustili?
Glavni izazov rastuće prisutnosti Kine u jugoistočnoj Europi nije geostrateški nego je poslovni i kulturni. Razlike u poslovnoj kulturi mogu imati utjecaj na provedbu ciljeva zajedničkog razvoja i ekonomskog rasta. Napori zemalja jugoistočne Europe u promicanju povoljnog poslovnog okruženja za kineske tvrtke mogu povećati pritisak na radne i ekološke standarde.
Inicijativa promiče ideju korištenja ulaganja u infrastrukturu za poticanje gospodarskog rasta. Problem je u tome da zemljama jugoistočne Europe nedostaju fiskalne sredstva za financiranje gospodarskog razvoja. Program ulaganja u infrastrukturu mogli bi uzrokovati nagli porast duga u zemljama jugoistočne Europe pa predlažem da razvijaju druge oblike poslovne suradnje kao joint venture, zakup i zelena ulaganja.
Morski koridori “Pojasa i puta” protežu se od grčke luke Pirej do luke u Veneciji i prolaze blizu hrvatske obale i njezinih luka. Hrvatska sa svojom povoljnom geoprometnom pozicijom ima priliku postati dio pomorskog puta svile za 21. stoljeće. Danas se gotovo 90 posto trgovinskog prometa između azijskih zemalja i Europske unije odvija morem kroz Sueski kanal, kroz sjeverne europske luke (Hamburg, Rotterdam). Samo 10 posto tog prometa odvija se kroz jadranske luke. “Pojas i put” otvara mogućnost da se za dvadeset ili više godina robe iz Azije do središnje i jugoistočne Europe dolazi kroz luke Jadrana i Jonskog mora. Kina treba mnogo ulaznih vrata u Europu.
Kineska Ocean Shipping Company (COSCO) i državne željeznice Grčke, Srbije, Mađarske i Češke planiraju otvoriti novi prometni pravac iz Pireja do Beograda, Budimpešte i Prag. Bez obzira na izgradnju novih željezničkih koridora duž Novog puta svile trgovina Kine s Europom ostat će fokusirana na Suez i Mediteran. Hrvatska bi mogla uzeti veći dio tog prometa, i postati jedno od važnih čvorišta gospodarske suradnje između Azije i srednje i istočne Europe.
Hrvatska bi također trebala istražiti potencijal središnjeg kopnenog koridora Novog puta svile koji prolazi vrlo blizu Hrvatske. Kada bi Hrvatska "čitala" pažljivo karte novih gospodarskih koridora tad bi vidjela kako bi joj “Jedan pojas, jedan put” mogao donijeti mnoge izravne i neizravne koristi koje leže u mogućnosti razvijanja ne samo dubljih gospodarskih odnosa s Kinom nego i drugih zemalja Azije.
Za Hrvatsku, koja je geografski smještenu u jugoistočnoj Europi gdje se interesi globalnih sila sijeku i ima otvorenu ekonomiju ovisnu o situaciji u svijetu, bitno je da modernizira i proširi svoj vanjskopolitički pogled i usmjeri ga prema Euroaziji. Također se treba prilagoditi novoj hijerarhiji svjetskih ekonomskih sila. Hrvatska treba preoblikovati ciljeve svoje vanjske politike, uvesti nove mjere i povećati utjecaj fokusirajući svoju diplomaciju na izgradnju gospodarskih mreža sa susjedstvom, Europom i Euroazijom. To zahtijeva razvoj, ja bih to nazvala, integrativne diplomacije sposobne za djelovanje na nacionalnoj i transnacionalnoj razini osiguravajući Hrvatskoj da se afirmira u suvremenim međunarodnim odnosima kao ekonomski sposobna, važna i zadovoljna zemlja.
Jugoistočna Europa ne može se razviti po inerciji nego po političkim odlukama onih koji bi trebali razmišljati o ekonomskom rastu tog dijela Europe. Potrebno je vodstvo sposobno razmišljati strateški i prihvatiti da Kina sada ima više utjecaja na globalnu ekonomiju i Europu nego u bilo kojem drugom trenutku u modernoj povijesti. Osiguravanje koristi od “Pojasa i puta” zahtjeva od regije novi pristup diplomaciji i multilateralizmu.
Danas bilateralni odnosi s Kinom nisu više dovoljni za rast kineski ulaganja zato što je pogled kineskih ulagača i ekonomske diplomacije regionalan i globalan. To zahtjeva razumijevanje i tumačenje ciljeva “Pojasa i puta” ne samo iz nacionalne nego i iz jugoistočno europske perspektive koja bi omogućila regiji jasnije prepoznati i bolje iskoristiti prilike koje donosi povezivanje prometne i energetske infrastrukture i logistike s novim ekonomskim kopnenim i morskim koridorima.
Ako pažljivo promatramo ekonomsku diplomaciju inicijativa “Kina plus 16” i “Pojas i put”, vidjet ćemo da su njihove norme gospodarske suradnje postavljene multilateralno. Znači svaka zemlja JIE trebala bi oblikovati svoju diplomacije s Kinom kako bi ostvarile nacionalne interese ne samo kao njoj korisnu, nego kao regionalno, europsko i globalno korisnu. Takav pristup bi im mogao osigurati više ekonomske koristi od odnosa s Kinom, a s druge strane mogao bi imati povoljan utjecaj na stabilnost u regiji koja je nužna za ekonomski razvoj.
Drugo, zemlje jugoistočne Europe trebale bi otvoriti oči i osloboditi se stereotipa kako je integriranje u smjeru EU jedina garancija ekonomskom rastu i jedini način integracije.
Cijela jugoistočna Europa može ostati predana ciljevima Europske unije, članstvu i procesima pristupanja i istovremeno biti otvorena “ Pojas i put” koji nudi euroazijski smjer ekonomske integracije. Nažalost, ovaj smjer integriranja izaziva zabrinutost da bi utjecaj Kine na Balkanu mogao imati negativne geopolitičke posljedice za EU.
Srbija je zemlja koja se relativno dobro snalazi u uvjetima novog multilateralizma. Od 2009. vodi diplomaciju jačanja integrativne snage u gospodarskim odnosima s inozemstvom. Danas je uključen u pregovore o članstvu s EU, započeo je pregovore o ujednačavanju trgovinskih režima s Euroazijskom ekonomskom unijom unije, kao i procese jačanja infrastrukturnih i gospodarskih veza s crnomorskim zemljama.
Treće, potrebno je formiranje regionalnog foruma odgovornog za razvijanje partnerstva s Kinom na regionalnoj osnovi. Takvo tijelo moglo bi poslužiti za poboljšanje odnosa s Kinom kroz stalne konzultacije među zemljama jugoistočne Europe, za razmjenu informacija o regionalnim interesima i sprečavanju mogućih iznenađenja. Ono što zemlje jugoistočne Europe trebaju je ozbiljan dijalog o podršci Kine projektima koji će potaknuti razvoj regije. S jakim, vizionarskim i inteligentnim vodstvom jugoistočna Europa mogla bi se staviti u središte “Pojasa i puta” surađujući bez ograničenja koja nameće povijest.
Ako Kina reformira netržišne elemenata koji narušavaju pravila tržišnog natjecanja s europskim tvrtkama iz perspektive Europe to je konkretan doprinos unapređivanju gospodarske suradnje. Kinesko ekonomsko uravnoteživanje kod kuće ima za cilj otvoriti više prostora tržišnim snagama u financijskom sektoru kako bi se otklonile nepravilnosti u raspodjeli resursa i smanjilo oslanjanje na administrativne kontrole.
Europska unija trebala bi podržati kineski reforme kod kuće i zajedno s Kinom trebala bi boriti kako bi se zaustavila tendencija ka protekcionizmu koji je u porastu. U okruženju koje je neprijateljsko prema slobodnoj trgovini i ekonomskom integriranju Kina i Europa će teže uravnotežiti svoje ekonomije, razviti nove linije izvoza i povezivanja te ojačati svoje pozicije u globalnoj ekonomskoj arhitekturi.
U ovom trenutku Kina treba više solidarnosti od Zapada, umjesto stalnih predviđanja o skoroj propasti kineskog gospodarstva. U interesu svijeta je da se to nikada ne dogodi.
Kina se dokazala kao odgovorna sila u mnogim globalnim događajima za razliku od nekih drugih velikih sila koje su djelovale jednostrano. Kina je, na primjer, 1998. djelovala u korist svojih susjeda u azijskoj financijskoj krizi tako što je održala svoju valutu stabilnom što je pomoglo drugim azijskim zemljama da se oporave. U globalnoj krizi 2008. godine rast Kine bio je pokretačka snaga globalnog oporavka. Sve sile, ne samo Kina, trebale bi se ponašati odgovorno na regionalnoj i globalnoj razini međunarodnog poretka.
Očigledno je kako Kina nije status quo sila već je otvoreno zainteresirana za nadogradnju svjetskog ekonomskog poretka. Kina ima dugu tradiciju igranja važne uloge u svjetskoj ekonomiji. Kada je Marko Polo, koji ostaje važna referenca za odnosa Europe i Kine, putovao putevima svile udio Kine u svjetskoj ekonomiji bio je 15 posto. U 2015. udio je bio 25 posto svjetskog BDP-a, u 2016. 31 posto a i idućih nekoliko desetljeća, predviđa se, da bi udio mogao iznositi 50 posto.
Kina se već pokazala uspješnom u pomicanju središta globalne ekonomije prema Aziji i to bi se moglo opisati kao jedna od bitnih promjena u globalnom poretku. Osnivanje AIIB-a pokazuje snagu Kine da napravi svoju repliku Azijske banke za razvoj budući da je ova postala slabo sposobna financirati infrastrukturne potrebe Azije. Kina namjerava transformirati G-20, zajedno s drugim gospodarstvima u razvoju i već etabliranim ekonomskim silama, od mehanizma za odgovore na krizne situacije s naglaskom na kratkoročne politike u grupu koja će srednjoročnim i dugoročnim politikama upravljanja ograničavati izazove globalnoj stabilnosti.
Juan je od 1. listopada 2016.dobio posebna prava vučenja (SDR) te je postao obračunska jedinica i dio “košarice” pet glavnih valuta MMF-a uz američki dolar, britansku funtu, euro i japanski jen. Time je ojačana pozicija Kine, ali I cijele skupine BRIKS, u procesu donošenja odluka MMF-a.
Kina shvaća sve te promjene kao doprinos izgradnji novih pravila I institucija kako bi globalni poredak funkcionirao bolje.Inicijativa "Jedan pojas, jedan put" također je zamišljen kao instrument za izgradnju novog globalnog ekonomskog poretka u monetarnom području, ulaganjima i trgovini.
Naravno Kina podržava institucije koje su stvorene pod vodstvom SAD u Bretton Woodsu. Norme koje su Sjedinjene Države i njezini partneri stvorili u proteklih šezdeset godina pomogle su Kini u njezinom spektakularnom gospodarskom rastu i integriranju u svjetsko gospodarstvo. Stoga je protučinjenično tvrditi da Kina radi na alternativnom ekonomskom poretku koji isključuje Sjedinjene Države. Kina je dio guste mreže globalnih institucija, ugovora i režima koje podržava, ali i neke odbacuje te nastoji izgraditi nove institucije i režime pogodnije za jačanje globalnog gospodarstva. Kina pokušava svoju ulogu u okviru postojećeg globalnog sustava prilagoditi svojoj ekonomskoj moći. Kineske vlasti vjeruju da uspon Kine kao prvoklasne svjetske sile mora biti u skladu s interesima svijeta.
Izgradnja multipolarnog svjetskog poretka je težnja Europe, Kine i drugih ekonomskih sila u nastajanju. EU surađuje s Kinom u UN-u, WTO-u, G-20 i drugim multilateralnim forumima gdje su fokusirane na jačanje razvoja, stabilnosti i mir u globalnom sustavu. Europa i Kina dijele interes za transformaciju glavnih institucija svijeta kako bi bile više u skladu s novim svijetom u kojem živimo. One su napravile mali napredak u Ukrajini ili u sukobu u Siriji, ali su zato imale uspješne rezultate u definiranju Agende 2030 za održivi razvoj.
Nedavno je EU predstavio svoju Globalnu strategiju koja naglašava važnost "angažmana" i "suradnje" kao načela ključnih za partnerstvo među svjetskim silama. EU vjeruje kako samo suradnja može učiniti Europu, Kinu i Sjedinjene Američke Države, jačima i prosperitetnijima.
Europska unija kao visoko razvijen i ekonomski međuovisan sustav ima bogato iskustvo multilateralizma. Ona predstavlja veliki korak naprijed u mijenjanju sustava upravljanja u Europi. Izgradnja Europe kao jednog mjesta bila je politička odluka, ne samo logičan razvoj gospodarskih odnosa između europskih država. Danas je snaga EU za izgradnju više multipolarnog svijeta oslabljena zbog nesposobnosti zajedničkog rješavanja problema migracijske krize i terorizma. Ove stvari i povijesno glasovanje Velike Britanije da napustiti EU predstavljaju test za političku stabilnost Unije koja se našla u poziciji da se preispituje svrha njezinog postojanja. Sve to to ne bi trebalo ugroziti gospodarske odnos EU I Kine.
Sjedinjene Države ne vide svoj interes u izgradnji multipolarnog svijeta. Postoji nepovjerenje između Kine i SAD, dva najveća svjetska gospodarstva. Kina želi igrati veću ulogu u UN-u i drugim međunarodnim organizacijama, ali Amerika ne želi u svijet u kojem “Kinezi imaju snažnu riječ”. Europski čelnici misle da američki vođe nemaju pravo na takav pristup. Ta razlika mogla bi biti drama budućnosti.
Postoje ljudi u Europi koji su zabrinuti zbog kineskih ulaganja u Europu. Nisam među njima i nisam zabrinuta zbog kineskog ekonomskog uspona. Zato što sam uvjerena da veće uključivanje Kine u ekonomiju Europe može otvoriti brojne mogućnosti u mnogim područjima od zajedničkog interesa za nas Europljane. Vrlo je teško naći argumente, na temelju empirijskih događaja, koji bi mogli podržati objašnjenje Novog svile kao prijetnju jedinstvu Europske unije.
Osim toga, najveći udarac stabilnosti jedinstvu EU došao je od njezine članice – Velike Britanije.
Europska komisija snažno podržava „Jedan pojas, jedan put“ . U 2015. Kina i EU su počele razgovore o kineskom doprinosu s Europskom fondu za strateška ulaganja (EFSI) čiji cilj je mobiliziranje najmanje 315 milijardi eura privatnih ulaganja do 2018. Do sada, taj instrument razvoja privukao je ulaganja od 82 milijarde eura. To je vizionarski i strateški pristup koji u potpunosti održava dugoročne interese EU i sukladna je s ambicijama Kine.
Kina je prva zemlja izvan EU koja je najavila svoj doprinos Fondu u iznosu od 10 milijardi eura. Do danas je najveći je nacionalni doprinos došao je iz Velike Britanije – 8,5 milijardi €! U 2014. Kina je potpisala ugovore o strateškom partnerstvo s Njemačkom, Francuskom, Velikom Britanijom i Portugalom. Europa je već sada postala jedna od glavnih odredište za kineski kapital. U listopadu 2016. China General Nuclear Corp (CGN), Electricity of France Group(EDF) i britanska vlada potpisali su sporazum o izgradnji dva bloka nuklearne elektrane Hinkley Point C u Somersetu. CGN će financirati jednu trećinu troškova izgradnje tog projekta koji se procjenjuju na 18 milijardi funti te će imati 33 postotno vlasništvo. Kineska tehnologija izgradnje reaktora prolazi proces koji se naziva Generic Design Assessment (GDA) te Kina očekuje ako uspješno prođe ta duga i složena procjena značajnu ulogu u projektu izgradnje nove nuklearne elektrane u Bradwellu u Essexu gdje bi se mogla koristiti kineska nuklearnu tehnologiju Hualong One. Nekoliko kineskih banaka, uključujući China's Construction Bank i Bank of China, prihvatile su London kao svoje europsko financijsko središte.
Kineski turisti također su povećali broj svojih putovanja u Europu. Grčka je postala popularna destinacija za kineske turiste zbog kineske ljubavne serije na osnovi koje je snimljen romantični film "Pekinška ljubavna priča" koji je predstavljen 2014. Film sadrži scene snimljene na Santoriniju i u Ateni.
To vidim kao jedan lijepi primjer kontradikcije ili dvostrukih standarda kojima nije suđeno da traju. Kada je 2012. godine Kina pokrenula "16 plus 1" diplomaciju,od 16 zemalja 11 su članice Europske unije, podržanu s fondom od desetak milijardi eura, Karel de Gucht, povjerenik za trgovinu (2011-2014) uputio je pismo predsjednicima vlada zemalja jugoistočne Europe, u namjeri da ograniči i kontrolira razvoj "16 plus 1" diplomacije. Nadam se da je taj anti - kineski trenutak postao prošlost niti je e zaustavio rast prisutnosti Kine u jugoistočnoj Europi.
Nisu samo kineska diplomatska inicijativa i zemljopisni položaj regije i jeftiniji troškovi rada otvorili prostor za kinesku gospodarsku ofenzivu u jugoistočnoj Europi. Pomogla je i pasivnost Europske unije budući da 25 godina dugog ekonomskog otvaranja jugoistočne Europe prema EU nije donijelo prosperitet regiji. Odnosi zemalja srednje, istočne i jugoistočne Europe i Kine još uvijek se razvijaju, ali je jasno vidljivo da je njihova glavna značajka ekonomska, a ne geostrateška.
Ništa mi ne bi dalo više užitka nego pronaći argumente u tvrdnji da je Balkan je u opasnosti da postane ovisan o Kini, ali ono što mogu vidjeti je kako cijeli svijet ovisi o Kini i rastu njezinog gospodarstva kao što i Kina ovisi o svijetu
Bez obzira što god EU odlučio to vrlo osjetljivo pitanje će utjecati na trgovinske odnose između Europske unije i Kine koja je sada drugi po veličini trgovinski partner EU-a i glavni trgovinski partner 123 zemalja. EU mora izgraditi učinkovito i uravnoteženo partnerstvo s Kinom. Neravnoteža bilateralne trgovine je u 2015. iznosila 180 miljardi eura u korist Kine te ima potencijal ugroziti suradnju. Tijekom posljednjeg desetljeća, međunarodna trgovinska pravila stvorila su velike trzavice između Kine i EU koja je usmjerena na održavanju jakih antidampinške instrumente za zaštitu radnih mjesta u Europi od nelojalne konkurencije. Kineski tvrtke bile su optužene daoduzimaju radna mjesta Europljanima prodavanjem na europskom tržištu robe ispod troškova proizvodnje, jeftinom radnom snagom, ne uvažavanjem standarda ekologije, intenzivnom potrošnjom resursa, i nepoštenim strategijama natjecanja. Mnogi ljudi vide kinesko gospodarstvo kao hibridni tržišni kapitalizam zbog državne kontrole cijena zemljišta, kapitala i energije.
Vrlo je vjerojatno kako će Europska komisija pristati ispuniti svoje WTO obveze u vezi tržišnog ekonomskog statusa (MES) Kine, ali će nastaviti s novom vrstom mjera za obranu europske industrije i radnih mjesta protiv kineskog dampinga i nezakonitih subvencija. EU je na putu uspostavljanja potpuno novih mehanizama za zaštitu svog tržišta. Predsjednik EK Juncker je u svome govoru o stanju Unije 2016. najavio promjene u metodologiji nametanja pristojbi što je Kina shvatila kao namjera Unije da zadrži "diskriminaciju kineskih poduzeća". Kina će se legalno boriti za svoja prava unutar WTO-a. Priznata je kao tržišno gospodarstvo u više od sto zemalja, kao što su Brazil, Novi Zeland, Švicarska, Island, Australija i Rusija, dok SAD, Kanada, Meksiko i Indija i dalje tretiraju Kinu kao ne-tržišnu ekonomiju.
Priznavanje statusa tržišnog gospodarstva i eliminiranje antidampinških postupka nakon 15 godina, a sve to u skladu s protokolom o pristupanju Kine Svjetskoj trgovinskoj organizaciji. EU je podijeljena oko tog pitanja. Industrijske udruge i sindikati protive se davanju statusa tržišnog gospodarstva Kini. Nizozemska, Mađarska i nordijske zemlje podržavaju tržišni status Kine. Njemačka je, u principu, podražavajuća, a Italija i Francuska su protiv.
Kina neće biti spremni razmotriti uklanjanje ograničenja na svojem tržištu u uslužnim sektorima i u području ulaganja za europske tvrtke bez priznavanja njezinog gospodarstva kao tržišnog.
Pregovori o tom sporazumu mogli bi postati stvar prioriteta i imati važnu ulogu u daljnjem unapređivanju odnosa Europske unije i Kine. Osim nove situacije u SAD EU je suočena i s konkurencijom Velike Britanije u prostoru globalne trgovine i ulaganja. Velika Britanija je do Brexita poticala EU na sklapanje sporazuma o slobodnoj trgovini s Kinom i SAD no sada joj je cilj što prije sklopiti bilateralne trgovinske i ulagačke sporazume s SAD i Kinom.
EU u svojim "Elementi za nove strategije EU o Kini" ističe bilateralni sporazum s Kinom o ulaganjima kao priliku objema stranama za povećanje bilateralnih ulaganja i rješavanje postojećih barijera na konstruktivan način.
Kina je pokazala veliki interes da se bilateralni investicijski sporazum s EU što prije formalizira kako ne bi ostala izvan glavnih tokova globalne trgovine i ulaganja. Kineske tvrtke traže snažan investicijski sporazum budući da ga vide kao priliku da kroz pregovore osiguraju slobodniji pristup tržištu EU dok su kompanije Europske unije zainteresirane za slobodniji pristup kineskom sektoru usluge i tržištu investicija.
Život je kao i slobodna trgovina uvijek priča o reciprocitetu – dobiješ ono što daješ.
Komisija je do sada tvrdila kako bi se svako daljnje pregovaranje s Kinom o slobodnoj trgovini i ulaganjima trebalo temeljiti na principima na kojima je postavljen Sveobuhvatni gospodarski i trgovinski sporazum (CETA) koji je sklopila s Kanadom i njegovom Investicijskom sudskom sustavu. EU gleda na taj trgovinski sporazum kao najnapredniji sporazum trgovini koji ikada sklopila. Odlučna je da isti pristup primjeni i kodTransatlantskog trgovinskog i investicijskog partnerstva i svih budućih sporazuma. EU sada pregovara o više od 20 sporazuma koji pokrivaju više od 50 zemalja, a sve od njih su od vitalnog značaja za europsku ekonomiju.
EU-Kina 2020 Strateška agenda za suradnju, razvijena na temelju sporazuma o trgovini i suradnji EU i Kine iz 1985. i dogovorena na EU-Kina summitu 2013, je dokument koji definira smjer međusobnih odnosa. Tri su ključna stupa odnosa EU i Kine: visoka razina strateškog dijaloga; visoka razina gospodarskog i trgovinskog dijaloga te dijalog visoke razine između ljudi.
Sino – europska komunikacija uvelike ovisi o sposobnosti EU da djeluje kao jedinstven subjekt i „ima jedan glas“ u svojim odnosima s Kinom.
U lipnju 2016. EU je usvojila "Elemente za novu EU strategiju Kini", kako bi postala bliža Kini u idućih pet godina. Ovaj dokument i „jedan pojas, jedna put“ dijele slične riječi: "bliže", "zajedničke istraživačke i inovacijske aktivnosti" i ideje o "spajanju euroazijskog kontinenta preko fizičke i digitalne mreže pomoću kojih se trgovina, investicije i kontakt među ljudima mogu odvijati". Oba dokumenta imaju snage dodati novu dimenziju gospodarskim i strateškim odnosima Unije i Kine u euroazijskom prostoru i odgovoriti na izazove ekonomskoj međuovisnosti svijeta.
Kao strateški partneri Eu i Kina međusobno surađuju na ključnim međunarodnim i regionalnim pitanjima kao što su pitanja sigurnosti i međunarodni izazovi poput klimatskih promjena i upravljanje globalnim gospodarstvom. Kina ne razumiju Europu kao stratešku prijetnjom svojim ključnim interesima u svijetu i Aziji.
Kina ima jako puno prijatelja u Europi i značajnu potporu EU u transformaciji globalnog ekonomskog poretka svijeta u skladu s multilateralizmom 21. stoljeća. Ponovit ću, multipolarni svjetski poredak je važna težnja za Europu i Kinu.
Možda će se implementacija „Pojasa i puta“ suočiti s mnogim velikim izazovima u budućnosti, ali to je prirodno, jer ne postoji takva stvar kao stalni napredak bez krize. Za pet ili deset godina, ljudi će početi govoriti o uspjehu i prednostima „Pojasa i puta“ i nadam se kako će zemlje jugoistočne Europe biti dio tog 'uspjeha.
Inicijativa „Jedan pojas, jedan put“ nije samo gospodarska suradnja i novi energetski koridori, ona je jedan veliki napor i pokušaj da se snažnije povežu dvije velike civilizacije europska i kineska putem razmjene ljudi i znanja. Lakše ćemo vidjeti tu stranu „Pojasa i puta, ako slijedimo mudrost Mattea Riccia : "Države i narodi mogu preživjeti bez bogatstva, ali ne mogu bez prijatelja."
Ljubljana, 21. veljače/februara 2017
