- član Savjetodavnog odbora Međunarodnog instituta IFIMES
Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) iz Ljubljane, Slovenija, redovno analizira događanja na Bliskom istoku i Balkanu. General Blagoje Grahovac, član Savjetodavnog odbora Međunarodnog instituta IFIMES piše o fenomenu koristoljublju u Crnoj Gori. Njegov članak „Koristoljublje[1]“ objavljujemo u cijelosti.
Odvajkada je poznato da je koristoljublje prečica za sunovrat ličnog morala, a kada se ono udruži sa vlastoljubljem to postaje društvena opasnost. Kada koristoljublje i vlastoljublje postanu znak prepoznavanja neke političke partije ta opasnost postaje društvena realnost. Ako takva politička partija vrši državnu vlast, sveopšta fašizacija obuzima čitavo društvo, kako onaj dio koji je naklonjen vlastima tako i onaj koji je njen ljuti protivnik. “Režanje” postaje osnovno ljudsko zanimanje – jednostavno, svako “reži” na svakoga. Tada pojedinac (teško je reći čovjek) gubi svoj lični, porodični, profesionalni, nacionalni i državni identitet dok mu onaj nakazni političko-partijski postaje sve uočljiviji. Normalne ljude hvata beznađe, a stara mudrost kaže: ”Čovjeku možeš oduzeti život, ali mu ne uzmi nadu.”U najkraćem, ovako bi se moglo opisati današnje društveno-političko stanje Crne Gore u kojoj je ogoljelo vidljivo da je neoliberalizam najopakiji oblik fašizma što ga istorija pamti.
Dobro je što se u režiji DPS Crne Gore desio “dan kulture” - državni praznik u pokušaju, jer su time pokazali i ličnu neobrazovanost iz razloga što se u kulturologiji, osim Isusa Hrista, glorifikacija bilo čijeg rođendana smatra građenjem kulta ličnosti. Pokazali su i političku neobrazovanost iz razloga što, bar toliko, treba znati da se za državni praznik uzimaju samo oni datumi koje prihvataju svi građani. A znali su šta dio Bošnjaka-Muslimana misli o Petru Petroviću Njegošu. Takvo njihovo mišljenje je preovlađujuće opet zbog neobrazovanosti, koristoljublja i vlastoljublja.
Osnovna politička doktrina “novog svjetskog poretka” u 19. vijeku je bila građenje nacionalnih, dok je u 20. vijeku bila građenje građanskih država, a samo intelektualno infantilnim ili vjerski i nacionalno ostrašćenim nije poznata borba najumnijih ličnosti Balkana (među kojima se posebno istakao Njegoš) za oslobađanje ovih prostora od otomanske okupacije. Jednako tako intelektualno infantilnim nije poznato da su se pripadnici vlastele Vojislavljevića, Crnojevića, Balšića i Petrovića izjašnjavali da oni pripadaju srpskom rodu i crnogorskom plemenu. Ili im je možda poznato, ali im obuzetost crnogorskim neofašizmom ne dozvoljava da to i vide. Manje je zamjeriti ako današnjim crnogorskim neofašistima nije poznato da su neke crnogorske vlastele pripadale rimokatoličkoj vjeri, a tu činjenicu su dugo prikrivali nazovi istoričari i klerofašisti iz redova srpskog etnosa. No, navedene istorijske činjenice ne umanjuju onu viševjekovnu činjenicu o postojanju kako crnogorske nacije tako i crnogorske države.
Elem, lako ćemo za neobrazovanost i jednih i drugih i trećih, jer to suštinski ne ugrožava državni identitet države Crne Gore. Državni identitet države Crne Gore je suštinski ugrožen zbog preokupacije i opsesije vlastodržaca koristoljubljem i vlastoljubljem. Onima iz redova DPS je dobro poznato da se politika Bošnjačke stranke (BS) vodi u džamijama. Poznato im je i to da bi većina članova te stranke radije vidjela Redžepa Tajip Erdogana na crnogorskom tronu nego li bilo koga drugog, iako naslućuju da će Erdogan svojom politikom skupo koštati i tursku državu i turski narod. Dobro je poznato i koristoljublje i vlastoljublje ne malog broja članova BS. Sve je to dobro poznato kako rukovodstvu DPS tako i njima odanoj njihovoj Udbi. Zbog čega to sve strpljivo tolerišu? Zbog koristoljublja i vlastoljublja u kome DPS i BS imaju uzajamnu sinergiju.
Pripadnicima bošnjačko-muslimanskog naroda u Crnoj Gori dobro je poznato da su oni sami bili najviše ugroženi od srbovanja i četnikovanja ove iste DPS falange. Poznato im je i to koliko smo rizikovali svi mi koji smo ih branili od srbočetničkog DPS ludila. Zbog čega onda tako smjerno, a tako neiskreno ćute? Zbog sopstvenog koristoljublja i vlastoljublja.
Oni pripadnici bošnjačko-muslimanskog naroda koji imaju plemenit odnos prema svojoj državi Crnoj Gori danas su u riziku kao nikada ranije. Oni znaju da DPS nikada neće promijeniti svoju srbočetničku ćud. Zbog koristoljublja i vlastoljublja DPS nikada prema bilo kome neće biti iskrena, a pohare i krađe tuđeg njihov je znak prepoznavanja. U tome im se lukavo i nezajažljivo pridružila BS, ne hajući što crnogorskim neofašistima pod noge baca tradicionalno prepoznatljivu čast i humanost svojih plemenitih sunarodnika. Borbu za odbranu njihove časti i humanosti opet ćemo voditi mi isti koji smo tu borbu vodili krajem prošlog vijeka, ali će ova biti znatno teža iz razloga: nas je sve manje, crnogorskih neofašista je sve više, dok dželati i potencijalne žrtve marširaju u istoj koloni zbog sopstvenog koristoljublja i vlastoljublja.
Dobro je vidljivo i dobro je poznato šta DPS papagaji ponavljaju. Po njima, Crna Gora je lider u svemu i svačemu. Meni je bitnije da bar nekolicina iz redova muslimansko-bošnjačkog korpusa, a koji su sačuvali svoju pitomu ljudskost i dobronamjernost, pročitaju ove redove. U krajnjem, kako bi se sačuvalo tradicionalno međusobno prijateljstvo i drugarstvo. I kako bi zajednički pokušali ispravljati devijantnost u ovovremskom crnogorskom mentalitetu-opsesivno koristoljublje i vlastoljublje.
Ljubljana/Podgorica, 19.januar 2016
[1] Objavljeno u dnevnoj novini »Vijesti« u Podgorici dana 19.01.2017
