- član Savjetodavnog odbora Međunarodnog instituta IFIMES
Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) iz Ljubljane, Slovenija, redovno analizira događanja na Bliskom istoku i Balkanu. General Blagoje Grahovac, član Savjetodavnog odbora Međunarodnog instituta IFIMES piše o intelektualcima i režimlijama. Njegov članak „Intelektualci i režimlije[1]“ objavljujemo u cijelosti.
Intelektualac nikada ne prihvata da bude režimlija, dok režimlija nikada ne može postati pravi intelektualac.
Onima koji razumiju vojne i političke doktrine, nekada je tužno, a još češće je komično slušati DPS velmože na koji način oni objašnjavaju poziv Crnoj Gori za priključenje NATO savezu. Kako je tek sve to tugaljivo slušati onima koji su se za tu oblast školovali? A kako li je tek onima koji su te iste DPS velmože učili sricanju prvih rečenica o NATO savezu prema kojem su, inače, imali prezir. O nasušnoj potrebi ex-Yu prostora za NATO integracijama odavno sam skoro sve napisao i objavio.
Kako je u Crnoj Gori doživljen NATO poziv za učlanjenje u taj savez? Trećina građana likuje, druga trećina tuguje, a samo jedna trećina razumije suštinu tog poziva. Likuju upravo oni koji su razbijanjem Jugoslavije prkosili i NATO savezu i EU, ali se danas njima istim udvaraju, kupujući milost za svoje političko preživljavanje. Na njihovu bučnost treba obratiti pažnju, jer su oni veoma opaki ljudi. Grupa koja tuguje, tradicionalno je opterećena ruskom mitomanijom i pravoslavnim fundamentalizmom, isti su (u političkom smislu) postali beznadežan slučaj, pa na njihovu svekoliku buku ne treba obraćati posebnu pažnju. Oni koji sve ovo razumiju nisu bučni, jer su već naviknuti na agresivnost prethodne dvije grupe.
DPS agresivci ne biraju sredstva za opstanak na vlasti. Izvrtanje činjenica njihov je omiljeni alat. Pokušavajući opravdati sebe od raznih nepočinstava, oni stalno ponavljaju tezu o agresiji JNA na Dubrovnik. Na to njihovo podmetanje, političari i pravnici ne reaguju. U pitanju je manjak obrazovanja i morala, a višak šićardžijske drskosti. Po tada važećem ustavu i svim zakonima koji su uređivali ovu oblast, sve odluke o upotrebi oružane sile su bile u nadležnosti civilne vlasti, pa je i vojska izvršavala zadatke proizašle iz tih odluka. Poznato je da je na dubrovačkom ratištu težišno bila angažovana Teritorijalna odbrana Crne Gore, a njena upotreba je, po odredbama tada važećeg ustava i tada važećih zakona, bila u nadležnosti republičkih vlasti. U tom statusu, ona je morala ostati sve do proglašenja ratnog stanja koje, inače, nikada nije bilo proglašeno. Zbog toga, svekolika politička, pravna i moralna odgovornost je na onima koji su tada imali apsolutnu vlast i koji su zloupotrijebili TO Crne Gore. Baš oni danas likuju zato što je Crna Gora dobila poziv za učlanjenje u NATO savez. Sve ovo neće otupiti moje stroge kritike prema generalima koji su dozvolili da svakojaki vagabundi zloupotrijebe i ponize vojsku.
Iako sa malim brojem školovanih oficira, Jugoslavija je (u vojničkom smislu) bila pobjednica u Drugom svjetskom ratu. Razlog je jednostavan – politički ciljevi rata su bili pravilno postavljeni. U razbijanju Jugoslavije, vođena su četiri rata, od kojih su tri bila brutalna. Sve zaraćene strane su imale vrhunski školovane i osposobljene oficire. Svaki od tih ratova (u vojničkom smislu) gubila je ona strana koja je imala preimućstvo u broju školovanih oficira. Razlog je jednostavan – bili su pogrešno postavljeni politički ciljevi rata.
Mnoga beščašća nekih političara i nekih generala, iznio sam u knjizi „Glasovi iz gluve sobe“ u izdanju izdavačke kuće „Laguna“ iz Beograda. Nastavak kazivanja slijedi u knjizi „Banditosi – ubice država“, koja će se uskoro pojaviti. Mnogi joj se neće obradovati, ali je to njihov problem. Veći problem je u činjenici da građani decenijama utrnuto trpe iste agresivce i šićardžije. Blagotvorno mogu uticati svjedočenja onih ljudi koji imaju hrabrost učiniti dostupnom javnosti istinu tog vremena.
O nekim aspektima odnosa Jugoslavije i NATO biće više riječi u najavljenoj knjizi, dok ću ovdje pomenuti jedan detalj koji u njoj ne stoji. Naime, jedan Generalni sekretar NATO saveza (prilikom posjete Jugoslaviji) je tražio da posjeti jedan avijacijski puk. Vrlo precizno je objasnio zašto želi posjetiti baš taj avijacijski puk. Iako je to za taj puk bila iznenadna posjeta (a nakon njegovog bojevog gađanja) taj visoki zvaničnik je ocijenio: „Znali smo da je ovo pravi evropski puk“! Sve ovo stoji u validnoj dokumentaciji. Kakve veze ovo ima sa Crnom Gorom i njenim pristupom NATO savezu? Ima. Od ukupno 57 godina egzistiranja te najbolje jedinice u JNA, 38 godina puk je bazirao na aerodromu „Golubovci“. Svakog 5. decembra njegovi pripadnici na prigodan način (u Beogradu) obilježe dan formiranja puka 1949. godine, iako je taj puk formiran u Cerklju (Slovenija). Oni koji likuju zbog NATO pozivnice Crnoj Gori, ne znaju da baš ta nit decenijski povezuje Crnu Goru i NATO. Neće da znaju, jer hoće da zatru sve ono dobro što je postojalo prije ustoličenja njihovog svevlašća.
Agresivci i šićardžije će opet pokušati prevariti građane Crne Gore. Priču o NATO pozivnici će poturiti kao njihovu političku predizbornu platformu. Znaju da će oni, koji zbog te pozivnice tuguju, nasjesti na njihovu podvalu. Sudariće se agresivci koji likuju i agresivci koji tuguju. Kada građani na biračkom mjestu budu zaokruživali, ipak neka se prisjete da su na dubrovačkom ratištu baš oni bili zajedno.
Samo je DPS Crne Gore „uspjelo“ da režimlije promoviše u „intelektualce“. Za prave intelektualce, svi oni zajedno izgledaju karikaturalno.
Ljubljana/Podgorica, 15.januar 2016
[1] Objavljeno u dnevnoj novini »Vijesti« u Podgorici dana 15.01.2016
