Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) iz Ljubljane, Slovenija, redovito analizira događanja na Bliskom istoku i Balkanu. IFIMES analizira izbornu kampanju povodom prijevremenih parlamentarnih izbora u Republici Hrvatskoj, koji će se održati 11.rujna/septembra 2016.godine. Iz opširnog istraživanja „Prijevremeni parlamentarni izbori u Hrvatskoj 2016:Hrvatska u raskoraku između prošlosti i budućnosti“ objavljujemo najvažnije i najzanimljivije dijelove.
Međunarodni institut IFIMES je povodom 9. (prijevremenih) parlamentarnih izbora u Republici Hrvatskoj od proglašenja nezavisnosti, koji će biti održani 11.rujna/septembra 2016.godine pripremio analizu aktualnih predizbornih događanja. Posljednji redovni parlamentarni izbori održani su 8.studenog/novembra 2016.godine.
Aktualna Vlada Republike Hrvatske imenovana je 22. siječnja 2016. Premijer je postao Tihomir Orešković, kanadski Hrvat, nestranački kandidat HDZ-a, koji je ranije bio financijski direktor u izraelskoj farmaceutskoj multinacionalki TEVA (Pliva). Vladu je formirala „Domoljubna koalicija“ na čelu sa Hrvatskom demokratskom zajednicom (HDZ) i nekoliko manjih stranaka i zastupnika. Ključnu ulogu u formiranju nove hrvatske vlade imala je stranka nezavisnih lista MOST na čelu s Božom Petrovim, dotadašnjim gradonačelnikom Metkovića. Iako je sve ukazivalo da će parlamentarnu većinu poslije izbora sačinjavati koalicija „Hrvatska raste“ na čelu sa Socijaldemokratskom partijom (SDP), u posljednji trenutak došlo je promjene koalicionog partnera sa strane MOST-a. Poznavaoci prilika smatraju, da je ta odluka došla pod jakim utjecajem Rimokatoličke crkve (RKC), koja je iznimno utjecajna u Hrvatskoj i ima snažnu poziciju u društvenom i političkom životu.
Zastupnici Hrvatskog sabora se biraju neposredno, tajnim glasovanjem primjenom razmjernog sustava po kojem svaka stranka, odnosno kandidat ima pravo na broj parlamentarnih mandata razmjerno broju dobivenih glasova. Izborni prag iznosi pet posto. U Sabor se bira 140 zastupnika sa teritorija Republike Hrvatske, koji je podijeljen na 10 izbornih jedinica te se iz svake izborne jedinice bira po 14 zastupnika. Ovo su drugi parlamentarni izbori na kome se uvodi preferirani glas. Vrlo malo je urađeno na promidžbi preferiranog glasa. Za očekivati je, da će na ovim izborima zbog prepoznatljivih kandidata kao što je bivši hrvatski predsjednik Stjepan Mesić doći do afirmacije mogućnosti izbora putem preferiranog glasa.
Na izborima sudjeluje 177 kandidacijskih lista, od čega su 174 stranačke, a tri su neovisne liste. Kandidira ukupno 2.456 kandidata, od toga 1.480 (60,26%) muškaraca i 976 žena (39,74 %) žena. Prosjek starosti kandidata je 47,4 godine.
Republika Hrvatska ima oko 4,4 milijuna stanovnika, birača sa pravom glasa je 3.799.609, s prebivalištem u Hrvatskoj ih je 3.740.200, od čega prethodno registriranih 11.267. Bez prebivališta u Hrvatskoj (dijaspora – iseljena Hrvatska) aktivno se registriralo 59.409 birača. Najviše se registriralo u BiH, Njemačkoj, u Srbiji, u Švicarskoj i Austriji. Dijaspora će glasovati u 11.izbornoj jedinici, dok pripadnici nacionalnih manjina imaju pravo glasovanja za osam svojih zastupnika i glasovat će u 12.izbornoj jedinici.
Upravo je glasovanje dijaspore sporno. Iako su službeno u hrvatskom ustavu dijaspora, Hrvati u Bosni i Hercegovini su konstitutivni narod, koji u vlasti na državni razini u BiH sudjeluju na bazi pariteta sa ostala dva naroda, Bošnjacima i Srbima. Također postavlja se pitanja stalnog prebivališta i ponajviše plaćanja poreza i ostalih dadžbina hrvatskoj državi. U tome hrvatska dijaspora ne sudjeluje. Broj biračkih mjesta u Bosni i Hercegovini je reduciran i zbog toga je onemogućeno demokratsko pravo brojnim Hrvatima u BiH, koji formalno imaju pravo na glasovanje, da to pravo i ostvare.
Hrvatsko društvo duboko je ideološki podijeljeno, prije svega, podjelama iz prošlosti posebice podjelama, koje proizlaze iz 2.svjetskog rata. Izrazito je polarizirana politička scena, koju simboliziraju dva snažna politična bloka-koalicije – HDZ i SDP (Narodna koalicija).
HDZ je predvodnik desnog centra i samostalno na svojoj listi pored kandidata Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) nalaze se i kandidati manjih stranaka kao što su HSLS i HRAST.
Koaliciju lijevog centra „Narodna koalicija“ predvodi Socijaldemokratska partija (SDP) u kojoj su SDP, Hrvatska narodna stranka (HNS), Hrvatska seljačka stranka (HSS) i Hrvatska stranka umirovljenika (HSU).
Između dva postojeća politička bloka pozicionirala se stranka nezavisnih lista MOST, koja u osnovi kritizira oba politička bloka i obje vodeće stranke HDZ i SDP za koje smatra da su izvorište skoro svih problema u hrvatskoj državi od osamostaljivanja.
Program HDZ-a usredotočen je na gospodarsku rast, nova radna mjesta i društvenu pravednost. Nastupaju pod sloganom „Vjerodostojno“.HDZ obećava gospodarski rast od 5%, kreiranje 180.000 novih radnih mjesta, smanjenje PDV-a, povećanje plaća, otpis dugova blokiranim građanima i izmjene Ovršnog zakona. Obećavaju da će do 2020. povećati stopu zaposlenosti na 68%, i da će Hrvatsku iduće četiri godine učiniti prosperitetnom i uređenom državom. HDZ je stranka pod brojnim hipotekama. Smatra se odgovornom za nakaradnu pretvorbu društvenog vlasništva i pokroviteljski odnos za nastanak mnogobrojnih hrvatskih tajkuna, koji su opustošili hrvatsko gospodarstvo. Jedina je politička stranka kojoj se sudi za korupciju. Također njenom bivšem predsjedniku i premijeru Ivi Sanaderu sudi se za korupciju. Predstojeće prijevremene parlamentarne izbore je upravo prouzrokovao HDZ zbog mutnih poslova njihovog dosadašnjeg predsjednika Tomislava Karamarka i njegove supruge. Ponovno je HDZ uključen u netransparentno financiranje, jer je uzeo kredit od privatne tvrtke za kojeg je javnost tek naknadno saznala. Upravo se novom predsjedniku Andreju Plenkoviću spočitava da nije prezentirao svoje imovine. Iako HDZ na izbore ide sa sloganom „Vjerodostojno“, očito se dovodi u sumnju njegova vjerodostojnost, jer su sinonimi vjerodostojnosti istinitost, uvjerljivost, istinoljubivost, točnost, pouzdanost, povjerljivost. U Hrvatskoj je prije provođenja lustracije na kojoj inzistira HDZ prijeko potrebno donijeti zakon o porijeklu imovine, jer je država opljačkana ponajviše za vrijeme dugogodišnje vladavine HDZ-a. Još uvijek se u toj stranci odvija proces dekriminalizacije te stranke i njenih kadrova. Plenković ima tešku zadaću da europeizira HDZ, koja je još uvijek pokret sa balkanskim manirama, a ne moderna europska pučka stranka. HDZ se pokušava predstaviti kao demokršćanska stranka koja slijedi politiku utemeljitelja HDZ-a i prvog predsjednika nezavisne Hrvatske Franje Tuđmana, koji je nije kao takvu utemeljio, jer nikada HDZ nije želio vidjeti kao demokršćansku stranku.
Program »Narodne koalicije«, koja sebe smatra kao progresivnu koaliciju ljevice, lijevog centra, centra i desnog centra temelji na stvaranju zemlje zadovoljnih ljudi koji će živjeti i izražavati se u skladu sa svojim uvjerenjima i slobodnim shvaćanjem vlastitog identiteta. Sloboda, jednakost, solidarnost i poštena plaća za pošten rad su temeljni ciljevi te koalicije. Slogan te koalicije je „Siguran smjer za Hrvatsku“, koji želi Hrvatsku vratiti na put stabilnosti i rasta, na put zaštite ljudskih prava, slobode medija i javnog zdravstva dostupnog svima te provedbe obrazovne reforme. Siguran smjer za Hrvatsku i sve njene građane bez obzira na vjeru, rasu, nacionalnost, imovinsko stanje, spol i seksualnu orijentaciju. Hipoteka SDP-a je da je njegova vlada 2011-2016 smatrana jednom od najslabijih hrvatskih vlada.
Program MOST-a temelji na uvjetima za koaliranje, kojeg su čelni ljudi MOST-a poslali dvjema vodećim strankama HDZ-u i SDP-u. MOST kao uvjet za koaliranje zahtjeva usvajanje Zakon o pravima i dužnostima saborskih zastupnika, prijedlog izmjena Zakona o Hrvatskoj narodnoj banci, odnosno zahtjev da Državna revizija može ući u Hrvatsku narodnu banku (HNB), njihove strategije gospodarenja otpadom, izmjene Zakona o financiranju političkih stranaka te prvi dio reformskog paketa o lokalnoj upravi i samoupravi. Petrov uvodi u hrvatsku politiku psihijatarski pristup – utvrđuje dijagnozu i postavlja uvjete za terapiju. Kritičari MOST-a i Bože Petrova smatraju, da aktualna Vlada RH, koju sačinjava MOST, da su MOST-ovci čim su dobili priliku voditi državu, odmah zaboravili sve točke programa i rješenja i da su se isključivo bavili kadrovanjem i političkim spletkama. Zbog takve politike po dolasku na vlast MOST je izgubio značajnu potporu biračkog tijela, ali i zbog neuspješnog koaliranja sa HDZ-om. Zbog toga se prepolovila potpora biračkog tijela ovoj stranci odnosno listi. MOST se pokazao kao nedosljedan i nepouzdan politički partner.
Pored dva vodeća politička bloka-koalicije „Narodne koalicije“ odnosno SDP-a i HDZ-a te MOST-a važnu ulogu mogu odigrati manje stranke kao što su Istarski demokratski sabor (IDS) i Hrvatski demokratski savez Slavonije i Baranje( HDSSB) te koalicija okupljena oko Živog zida te zastupnici manjina.
Vrlo česte su u Hrvatskoj debate o 2.svjetskom ratu i ulozi partizana i ustaša te podjelama proizašlim iz proteklog domovinskog rata i ulozi pojedinaca u njemu. Pri tome su nastale brojne laži (Stožer za obranu hrvatskog Vukovara), koje se fetišiziraju i pri čemu ključnu ulogu imaju pojedine vođe hrvatskih branitelja, manipulirajući činjenicama. Ne iznenađuje podatak, da upravo jedan od vođa braniteljske populacije želi sudjelovati na mogućem razgovoru sa srbijanskim premijerom Aleksandrom Vučićem samo zbog svojih privatnih poslovnih interesa u Srbiji, dok se on u Hrvatskoj pokušava prikazati kao „mjera i simbol hrvatstva“.
U izjednačenoj izbornoj utrci očekuje se vrlo tijesan izborni rezultat između dvije vodeće koalicije/stranke, tako da time dobivaju na značaju manje stranke ukoliko prijeđu izborni prag od 5%. Prema dosadašnjim procjenama, veći koalicioni kapacitet za sastavljanje postizborne koalicije zasada ima „Narodna koalicija“, jer je koaliranje MOST-a sa HDZ-om za njega bio potpuni fijasko. Pri formiranju nove Vlade RH je značajna uloga predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar Kitarović, ovisno komu će prvo dodijeliti mandat za sastav nove Vlade Republike Hrvatske.
Iako je Hrvatska postigla značajnije rezultate u borbi protiv korupcije i kriminala, proces dekriminalizacije Hrvatske je još uvijek ispod potrebnog i očekivanog. Kriminal i korupcija su rak rana hrvatskog društva, a mediji i gospodarstvo su samo djelomice slobodni.
Prema Corruption Perceptions Indexu (CPI) organizacije Transparency International Hrvatska je u 20015.godini zauzela 50. mjesto od ukupno 167 države zajedno sa Bahreinom, Mađarskom i Slovačkom. Prema slobodi medija (2015 World Press Freedom Index) nalazi se na 63. mjestu od 180 zemalja i statusom zemlje s djelomice slobodnim medijima. Hrvatska je na ljestvici ekonomske slobode za 2015.godinu, koju je utemeljila Heritage Foundation i Wall Street Journal, između 166. država nalazi na 103 mjestu, što predstavlja veliki pad i značajno nazadovanje te ozbiljno upozorenje, da država mora poduzeti brojne mjere i napore, da poboljša ekonomske slobode.
Hrvatska je jedna od rijetkih država u EU, u kojoj se počinjeni kriminal i korupcija vezuju čak i za najviše predstavnike države razine predsjednika vlade, potpredsjednika i pojedine ministre, koji su u sudskom postupku ili se nalaze u zatvoru.
Republika Hrvatska sve od osamostaljivanja nije uspjela pronaći odgovarajuća ekonomska rješenja nagomilanih gospodarskih i društvenih problema, uključujući i aktualnu Vladu Tihomira Oreškovića(HDZ), koja bilježi blagi napredak koji je prvenstveno prouzrokovan povoljnim gospodarskim kretanjima unutar EU i uspješnoj turističkoj sezoni. Hrvatski javni dug odavno je premašio gornju dozvoljenu granicu iznad 80% GDP-a. Hrvatska se nalazi u dubokoj krizi, a deficit se uglavnom pokriva iz tri izvora, a to su: turizam, doznake hrvatskih građana iz inozemstva i rasprodaja vlastitih nekretnina i tvrtki. Turizam je, prema mišljenju ekonomista, vrlo ranjiv sektor kojeg mogu uzdrmati ekonomska kriza, trenutna izbjeglička/migrantska kriza, klimatske ili sigurnosne/političke prilike ne isključujući nestabilnosti i prisutnosti intenzivnijeg terorizma u regiji.
Politička polarizacija pretvorila se u personalnu konfrontaciju između lidera Zorana Milanovića (SDP) i Andreja Plenkovića (HDZ) te u manjoj mjeri Bože Petrova (MOST).
Izborna kampanja protječe u znaku brojnih uvreda, vrijeđanja, omalovažavanja, dezinformacija i brojnih osobnih napada, prvenstveno između dva vodeća politička bloka-koalicije i njihovih personifikacija - Milanovića i Plenkovića. Pored toga što je kampanja relativno kratka, najviše zbog ljetnih godišnjih odmora vrlo malo je jasno artikuliranih političkih sadržaja i poruka, posebno onih koje se odnose na gospodarski oporavak i poboljšanje životnog standarda građana.
Razumijevanje antifašizma još uvijek predstavlja problem za dio hrvatskog društva. HDZ često ne razumije antifašizam, jer kada bi ga razumjeli bdjeli bi i čuvali antifašizam i njegovali antifašističku tradiciju, a ne bi pravili ispade, koji se ponekad mogu ocijeniti kao neofašistički. SDP se još uvijek nije profilirao kao glasnogovornik obespravljenih građana Republike Hrvatske, prije svega, radništva i nižih socijalnih slojeva. Poticaj neofašizmu u Hrvatskoj odnosno „vjetar u leđa“ predstavljala je u Srbiji izvršena rehabilitacija Draže Mihailovića, četničkog vojnog zapovjednika za vrijeme 2.svjetskog rata. To je potaklo slične procese u Hrvatskoj kao što reinkarnacija ustaštva i revizija povijesti 2.svjetskog rata, koji predstavljaju primjer neformalne suradnje i potpomaganja između (neo)fašista i njihovih sljedbenika u Hrvatskoj i Srbiji.
Sekularnost moderne Hrvatske ugrožena je kroz povlašten položaj Rimokatoličke crkve (RKC) u odnosu na druge crkve i vjerske zajednice i njeno uplitanje u brojna društvena i politička pitanja. Imovina RKC je skoro u cijelosti vraćena, dok Židovima i drugim skupinama još uvijek nije vraćena u cijelosti. Predstavnici RKC u svojim propovijedima usmjeravaju građane/birače kako bi trebali glasovati na izborima, skoro redovito sugerirajući da ne glasuju za lijevo orijentirane stranke.
Kardinal Josip Bozanić je često u javnim nastupima naglašavao „da je vjerniku lako donijeti odluku za koga glasovati, dovoljno je kaže, birati je li neka opcija voljna i sposobna braniti ljudski život od začeća do naravne smrti, zauzima li se za slobodu ispovijedanja vjere, shvaća li brak i obitelj kao zajednicu muškarca i žene, poštuje li i pomaže li obiteljima koje žele imati više djece, ugrađuje li kršćanske i općeljudske vrijednosti u odgoj i obrazovanje ili se povodi za novim ideologijama koje ozbiljno štete Hrvatskoj, poštuje li važne institucije države i društva, kako reagira na primjedbe hrvatskih branitelja, po čemu se vidi da će se u gospodarstvu zalagati za napredak i opće dobro, a ne za uske stranačke i privatne interese te imaju li želju i snagu povezati Hrvate u Hrvatskoj i izvan nje“.
Vjeronauk u školama, križevi u državnim uredima, crkveni blagoslov državnih investicija opravdano postavljaju pitanje odvojenosti hrvatske države od Crkve.
Hrvatska se nalazi pred ekonomskim slomom i sasvim sigurno ne može izvršavati enormne financijske obveze, koje su proistekle iz ugovora sa Svetom stolicom što zahtjeva izmjene odnosno redefiniranje potpisanog ugovora sa Vatikanom.
Politička potpora iz inozemstva kao na primjer njemačke kancelarke Angele Merkel (CDU) i drugih prepoznatljivih europskih političara desne orijentacije (EPP) ne može pomoći HDZ-u, kao ni potpora europskih socijaldemokrata (S&D) SDP-u, jer su prijevremeni parlamentarni izbori prvenstveno hrvatsko unutarnje političko pitanje.
Međutim, primjećuje se, da je interes vladajućih garnitura u susjedstvu, prije svega, Srbije i Mađarske da na predstojećim izborima pobijedi HDZ i da Andrej Plenković postane novi hrvatski premijer. Viktor Orbán (Fidesz) i Aleksandar Vučić (SNS) i njihove stranke su članice Evropske pučke stranke (EPP), dakle dolaze iz iste političke obitelji stranaka desnice i desnog centra. Uveliko Europska pučka stranka (EPP) radi na približavanju Plenkovića i Vučića. Procjene su, da ukoliko bi premijer ponovno postao Zoran Milanović, da bi daleko lakše uspio parirati Aleksandru Vučiću i srbijanskoj politici ali i mađarskom premijeru Orbánu i slovenskom premijeru Miri Ceraru. Hrvatska sa Bosnom i Hercegovinom dijeli tisuću kilometara dugu granicu i suludo je vjerovati da je BiH nebitna. Naprotiv, BiH je daleko važnija Hrvatskoj nego bilo koja država, jer od situacije u BiH najneposrednije zavisi i situacija i ekonomija/turizam u Hrvatskoj.
Analitičari upozoravaju, da je Hrvatskoj potrebna vlada, koja nije ideološki opterećena lijevom ili desnom krajnosti, nego vlada koji će osigurati opći društveni konsenzus za brojne prijeko potrebne reforme i koja će povratiti izgubljeno povjerenje građana u politiku i institucije suvremene hrvatske države. Vrlo je važno da nova hrvatska vlada radi na nacionalnoj pomirbi, koja vuče svoje korijene iz 2.svjetskog rata (1941-45) kao i na eliminaciji podjela iz proteklog Domovinskog rata (1991-95). Zakašnjelo provođenje lustracije u Hrvatskoj poslije 26 godina od uvođenja višestranačkog sustava bilo bi štetno i vjerojatno bi bilo zloupotrijebljeno za unutarnjopolitičke obračune. Daleko je važnije, da Hrvatske provede ispitivanje porijekla imovine u periodu nakon osamostaljivanja i odgovarajućim zakonskim rješenjima obešteti državu od prouzrokovane štete.
Povezivanje i suradnja različitih političkih subjekata u izvođenju Hrvatske iz ekonomske krize te postizanje ekonomskog prosperiteta i rješavanje nezaposlenosti mladih je prostor gdje predsjednica države može odigrati važnu ulogu.
Pojedine političke opcije i pojedinci/kandidati tijekom kampanje pokušavaju manipulirati domoljubljem i zbog toga se opravdano postavlja pitanje redefiniranja uloge domoljublja u hrvatskom društvu, pošto je nerijetko domoljublje bilo krinka za kriminal i pljačkanje društvene (državne) imovine.
Hrvatska mora zaključiti saperiodom nacionalnog romantizma. Hrvati imaju nacionalnu državu, osigurati moraju njenu budućnost za generacije koje dolaze. Novoizabrana vlada morat će se suočiti sa brojnim problemima. Insistiranje na povijesnim podjelama među Hrvatima je vraćanje u prošlost, a Hrvatskoj i njenim građanima je potrebna bolja budućnost. Ne postoje narodi bez povijesnih podjela i trauma, ali tako naglašavanje prošlosti na račun svoje budućnosti štetno je za Hrvate, Hrvatsku i regiju.
Politička avantura sa Oreškovićem i Karamarkom skupo je koštala Hrvatsku. Odstupanje Hrvatske od Arbitražnoga sporazuma o granici sa Slovenijom (Piranski zaljev) bio je dodatni impuls, da se poveća domovinska i nacionalistička retorika ne samo prema Sloveniji nego prvenstveno prema Srbiji, djelomice i prema Bosni Hercegovini. Aktualna vlast u Hrvatskoj početkom godine odmah nakon preuzimanja vlasti ukinula je regiju i uvela susjedstvo kao novi izraz za suradnju. Tako je po tom kriteriju Hrvatskoj susjed postala i Albanija. Stvara se utisak da Hrvatska, kada nastoji pobjeći od Balkana da je tada njemu sve bliža.
Verbalni konflikt Milanovića sa srpskim premijerom Aleksandrom Vučićem (SNS) je iskorišten za strateški pomak u izbornoj kampanji. HDZ nije više mjera za „domoljublje“. Te standarde pomjerio je upravo Milanović. Sa manjim intenzitetom Milanović se verbalno suprotstavio mađarskom premijeru Viktoru Orbánu(Fidesz), sa kojim pored ideološkog razilaženja mora riješiti pitanje vlasništva naftne tvrtke INA.
Još uvijek odnosi sa susjedima biće izazov i test za novu Hrvatsku Vladu, jer je Hrvatska izgubila utjecaj i primat u regiji. Vodstvo je preuzeo srbijanski premijer Vučić te je zbog toga važno tko će postati novi hrvatski premijer koji može parirati Vučiću ali i drugima u susjedstvu.
Hrvatska ima naslijeđenu i definiranu državnu granicu jedino sa Mađarskom, dok sa Slovenijom, Bosnom i Hercegovinom, Srbijom i Crnom Gorom nema definirane granične crte i potpisane međudržavne sporazume o granici. Stručnjaci smatraju da su Hrvatskoj potrebne ustavne promjene, a mišljenja se razilaze kada su u pitanju sadržaj i obim ustavnih promjena. Hrvatska se mora suočiti sa racionalizacijom broja županija (21) , gradova 127 i 428 općina. U Hrvatskoj načelnici i gradonačelnici, mogu biti birani za saborske zastupnike što je u razvijenim demokracijama rijetkost, jer je potrebno razdvojiti lokalnu samoupravu od zakonodavne vlasti.
Prema relevantnim istraživanjima oba vodeća politička bloka-koalicije „Narodna koalicija“ i HDZ su poprilično izjednačeni, dok je u blagoj prednosti „Narodna koalicija“ i konačnica kampanje će odlučiti tko će biti relativni pobjednik predstojećih prijevremenih parlamentarnih izbora u Hrvatskoj. Zbog toga bi bilo iznimno važno da dođe do novog televizijskog sučeljavanja između predvodnika oba bloka-koalicije Milanovića i Plenkovića. Mobilizacija birača oba vodeća politička bloka u konačnici kampanje može utjecati da manje političke stranke ne pređu izborni prag od pet posto.
Glasovi zastupnika iz manjinskih nacionalnih zajednica i manjih stranaka ukoliko uđu u Hrvatski sabor mogu prevagnuti prilikom sastavljanja nove vladajuće koalicije.
Bez povećanja stope nataliteta i zaustavljanja trenda iseljavanja Hrvatska će se suočiti sa dodatnim problemima. U izbornoj kampanji tema EU i uloga Hrvatske u njoj je periferna. Hrvatska se još uvijek nije jasno pozicionirala unutar EU, osim da se stalno „papagajski“ ponavlja da mora Hrvatska iskoristiti više sredstava iz EU fondova. Također uloga Hrvatske u NATO-u morala bi biti snažnija. Impozantan je podatak da je turizam porastao za nevjerojatnih 24% i povećane strane investicije što je dobrim dijelom posljedica članstva u NATO-u kao zajedničkom sigurnosnom kišobranu. To je ujedno snažna poruka hrvatskom susjedstvu što znači članstvo u NATO-u za razvoj gospodarstva i strane investicije.
Predstojeći prijevremeni izbori su možda posljednja šansa za Hrvatsku, jer nepovoljan razvoj događaja unutar Hrvatske, u okruženju i na međunarodnoj sceni zbog političke nestabilnosti može odvesti zemlju u neželjenom smjeru. Hrvatska se mora odlučiti, da li će živjeti u raskoraku između prošlosti i budućnosti ili će se definitivno opredijeliti za budućnost. Tu odluku donose hrvatski birači!
Ljubljana, 04. rujan/septembar 2016
