Dr. Hannes Swoboda
● nekadašnji predsjednik skupine S&D u Evropskom parlamentu
● član Savjetodavnog odbora IFIMES
Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) iz Ljubljane, Slovenija, redovito analizira događanja na Bliskom istoku i Balkanu. Dr. Hannes Swoboda, nekadašnji predsjednik Skupine Naprednog savezništva S&D u Evropskom parlamentu (EP) i član Savjetodavnog odbora IFIMES u svom članku "Zapadni Balkan: Nov nada iz Berlina, Beča i Pariza" predstavlja nove perspektive Zapadnog Balkana sa pogledom iz Berlina, Beča i Pariza. Njegov članak objavljujemo u cijelosti.
Zapadni Balkan:
Nova nada iz Berlina, Beča i Pariza
Nema nikakve sumnje, da se proces integracije balkanskih država suočava sa teškim izazovima. Berlinski proces, kojeg promoviraju njemačka kancelarka Angela Merkel i ministar vanjskih poslova Frank-Walter Steinmeier donosi novu nadu i nove perspektive. Međutim, nedavni događaji povezani sa konfliktom u Ukrajini te krhkoj situaciji na Bliskom istoku i u sjevernoj Africi, sa posljedičnim porastom broja izbjeglica, koji pokušavaju preći preko Mediterana, potiskuje problematiku Zapadnog Balkana u pozadinu evropske susjedske politike. Tu je još pat pozicija sa Grčkom i prijetnja Grexit-a, koja odvraća pažnju od integracija država Balkana. Usprkos tome, da će susret u Beču u augustu 2015 (nastavak berlinske konferencije) predstavljati šansu za unošenje nove dinamike u integracijsku strategiju. Poslije Bečke konferencije slijedit će još konferencija u Parizu, koja bi mogla i ona ponuditi šansu za novi početak.
Pored navedenih promjena u hijerarhiji političkih prioritetnih zadataka naravno je puno razloga i uzroka u balkanskim državama samim, koje su odgovorne za zaostajanje integracijskog procesa. Privredni i politički događaji u većini balkanskih država nisu povoljni procesi u smjeru sustizanja na ta dva područja, jer se u mnogim od balkanskih država to očito zaustavilo. Potreban nam je, dakle, usporedno ponovno pokretanje strategije proširenja u balkanskim državama samim i u EU!
EKONOMSKI RAZVOJ
Izvještaj MMF (Međunarodni monetarni fond) „Zapadni Balkan - 15 godina privredne tranzicije“ predstavlja mješovitu sliku:
„Države Zapadnog Balkana su doživjele veliku privrednu preobrazbu u posljednjih 15 godina i u mnogim je trenutna situacije ne usporediva sa onom u kojoj su te države bile na prijelazu stoljeća ...... Rezultat tih nastojanja je snažna ekonomska rast, znatan porast dohodaka i životnog standarda te ojačana makroekonomska stabilnost ........ Ipak je proces strukturnog preoblikovanja, koji je započeo negdje sredinom protekle decenije zastao kao posljedica različitih interesa i umora od reformi te je još uvijek nezavršen.“
Te činjenice su podržali i naglasili i istraživači Bečkog instituta za međunarodne ekonomske studije (WIIW): „Rast skoro da ne postoji u – tako sadašnjim kao i potencijalnim - državama kandidatima za članstvo EU. Proizvodna moć tih država prema očekivanjima neće rasti brže od onih u državama članicama. Turska, Makedonija i Kosovo će vjerojatno malo odudarati sa rastom nad 3% u 2015.godini ......... Usprkos tome stope nezaposlenosti još uvijek će izgledati vrlo visoke.“ Uistinu su nezaposlenost i posljedično bijeg mozgova najveći problem, koji zaustavlja proces sustizanja država Zapadnog Balkana. U mnogim zemljama je stopa siromaštva još uvijek neprihvatljivo visoka – i ne samo kod romske populacije.
Naravno, da se dio problema zaustavljenog procesa sustizanja nalazi u ekonomskoj krizi samih evropskih država. Politika krajnje strogosti sa budžetskim rezovima i visoka nezaposlenost je spriječila, da bi se države Zapadnog Balkana priključile na vlak rasti državama EU. To jednostavno nije bilo moguće, jer nije postojala ni strategija za rast država članica EU. Zajednička ekonomska strategija država Zapadnog Balkana sa potrebnim reformama je jedina mogućnost da se ponovno pokrene proces sustizanja. I to bi dalo novi poticaj oživljavanju procesa proširenja i povezivanja.
Činjenica je, da su ekonomska i socijalna pitanja u berlinskoj inicijativi stavljena u fokus, je izuzetno pozitivno. Ne da bi zanemarili pitanje ljudskih prava, ali bez odlučnog ekonomskog i društvenog napretka bi EU izgubila svoju privlačnost unutar regije Zapadnog Balkana, na drugoj strani bi EU sama izgubila interes za integraciju Zapadnog Balkana. Građani EU bi se suprotstavili pristupu država sa visokom stopom siromaštva i nezaposlenosti.
Uravnoteženoj rasti potreban je cjelovit pristup. Upozoriti treba, da pojednostavljena strategija poticanja gradnje potrebne infrastrukture neće biti zadovoljavajuća, ako ne bude usklađena sa strategijom za podršku malim i srednjim te velikim poduzećima (MSP). Da, u regiji je potrebno poboljšati mrežu cesta i željeznica, jer bi to povećalo regionalnu suradnju i povezivanje. Ali ekonomski razvoj ne može temeljiti samo na građevinskom sektoru, gradnji cesta (javnih sredstava) i stanova (često financiranih sa subvencijama). Pored toga tijesne veze između politike i građevinskog sektora zahtijevaju brižljivo promatranje i nadzor, da bi izbjegli široko rasprostranjenu korupciju. Neke političke snage bi radije dale prevelik značaj gradnji auto cesta, jer to dokazuje uspješnost njihove modernizacijske strategije. Međutim, regiji je potrebno više od toga.
Regiji je potreban usporedni razvoj infrastrukture, uključujući bolju i bržu željezničku povezanost poboljšanu lokalnim javnim prijevozom na jednoj strani te ponovnu industrijalizaciju povezanu sa digitalnim uslugama na drugoj strani. Samo tako uravnotežen razvoj može potaknuti ekonomsku rast i stvaranje novih radnih mjesta za mlade, koji su češće bolje obrazovani i osposobljeniji od starije generacije. Nadam se, da će susret u Beču u augustu 2015.godine ponuditi odgovore na ta pitanja i da će značiti početak procesa oblikovanje strategije, koja može dosta naučiti od austrijskih iskustava relativno dobro uravnoteženog industrijskog razvoja.
POLITIČKI RAZVOJ
Priča političkog razvoja Zapadnog Balkana daje nam nekoliko miješanu i, nažalost, depresivnu sliku. Na jednoj strani države članice EU ne poboljšavaju procesa pristupnih pregovora, na drugoj strani pojedine države Zapadnog Balkana uistinu ne sudjeluju u donošenju potrebnih reformi. Mogli bi navesti kao primjer Bosnu i Hercegovinu kao i Makedoniju, koja je već država kandidat.
Pored nastavka blokade i veta od strane Grčke sadašnja makedonska vlada ima očito druge prioritete od početka pregovora o članstvu. Nikoli Dimitrovu, makedonskom diplomati, koji je nedavno podnio ostavku sa svoje funkcije se čini, da njegova država čini korake unazad. Sa žaljenjem konstatira, da pristupni pregovori nisu mogli započeti zbog grčkog veta. Ujedno izražava kritiku prema makedonskoj vladi: „Evropska unija mora zaoštriti svoje stajalište prema Makedoniji. Jasno mora reći da u Makedoniji više ne djeluje demokracija, pozvati vladu da podnese ostavku i podržati formiranje privremene vlade.“ Makedonski skandal sa prisluškivanjem je jedan od simbola krhkosti demokratskog sistema u Makedoniji.
Neke države, prije svega Srbija, imaju očito neke nedoumice u pogledu smjera u kojem treba ići. Pored čudne medijske politike je moguće primijetiti snažnu rusku prisutnost u toj državi. To smeta nekim državama EU, posebno u vezi novih stajališta Syrizine vlade u Grčkoj. Sami po sebi, dobri odnosi sa Rusijom, i na području energetike, ne bi smjeli biti prepreka za uključivanje u EU. Ipak, postoje nedoumice oko povjerenja nekih država u regiji, prije svega, kod nekih novih članica, posebno Poljske i baltičkih država.
Pored ta dva posebna pitanja, transformacija ekonomskih i političkih sistema u mnogim državama Balkana ne odvija se odgovarajućom brzinom. Korupcija je pogodila i političku i privrednu sferu. Ponekad je prisutan nedostatak motiva u borbi protiv korupcije. Razgovori sa mlađom generacijom i novinarima su uvijek puni priča o očitim vezama između politike i nekih poduzeća. Neke od tih priča su samo izraz glasina, ipak je previše takvih, koje su osnovane i na realnim osnovama
Dolazeći vrh u Beču mora se opredijeliti do tih točaka i obratiti se, prije svega, civilnom društvu u tim državama. Civilno društvo bi moralo djelovati regionalno usklađeno, da bi poticali proces modernizacije i demokratizacije u regiji. Ti procesi ne idu uvijek sa rukom u ruci, nego u bližoj budućnosti se mogu međusobno podržavati. Civilna društva u pojedinim državama i u regiji bi morala pažljivo promatrati i pratiti te procese.
KAKO MOŽE POMOĆI EU
Prvo mora evropski projekt dobiti novi poticaj i postati ponovno privlačan. Od posljednjeg velikog proširenja izgubili smo viziju, kuda bi morala EU ići u budućnosti. Nedostatak vizije i uspon populističkih pokreta, posebno na desnici, se dopunjuju. Borba protiv „argumenata“ desnice neće biti uspješna bez nove vizije za budućnost EU. Ta vizija temelji na realnim i efikasnim politikama za jačanje rasti i stvaranjem novih radnih mjesta. Samo privlačna EU sa uvjerljivom vizijom i efikasnim politikama biće privlačna za građane unutar EU i države kandidate. Pri tome je EU potrebna transparentna strategija proširenja kao takva.
Evropska Inicijativa za stabilnost je nedavno predstavila prijedlog za novi, transparentniji i prijazniji postupak pristupnog procesa. Obuhvata postupke za proces vizne liberalizacije i prenosi ih u okvir kompleksnog i cjelovitijeg pristupnog procesa. Spisak svih obaveza i potrebnih reformi za države u pristupnom procesu bi bio određen i objavljen. Taj spisak bi konstantno pokazivao, koliko su države daleko od pristupanja, koliko zadataka su obavili njihovi parlamenti i vlade te koliko potrebnih reformi je bilo donesenih i implementiranih.
Za svakoga unutar EU i državama članica, bi bio napredak - ili nedostatak toga – vidljiv i mogao bi biti predmet javne rasprave. Taj pregledan postupak bi mogao motivirati neophodne rasprave u političkim krugovima i javnosti i to ne samo u državama pristupnicama. Upravo bi tako evropska javnost i njihovi predstavnici imali mogućnost, da su uvijek na tekućem u pogledu napretka pristupnog procesa. Uspostavljanjem transparentnijeg pristupnog procesa i uspostavljanjem objektivnih osnova za njegovo objektivno stručno i javno ocjenjivanje predstavljalo bi najveću moguću pomoć državama članicama EU, sadašnjim i potencijalnim državama kandidatima za članstvo.
Njemačko-britanska inicijativa te susret u Berlinu su stvorili novu nadu i šansu. Put do narednog proširenja EU će biti vjerojatno još dug. Bečki i pariški vrh bi mogli biti važni koraci na tom putu – ako su svi sudjelujući spremni, da obave svoj dio posla.
Ljubljana, 9. maj/svibanj 2015
