IFIMES – Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije iz Ljubljane analizira poslijeratna događanja u Iraku u svjetlu svakodnevnih napada na američke vojnike te uništavanje infrastrukture, koja je vlasništvo iračkog naroda. Iz opširne analize izdvajamo najvažnije i najzanimljivije dijelove:
Irak je poslije oslobođenja od režima Sadama Huseina postao prizorište svakodnevnih napada na koalicione vojnike, prije svega Američke, u centralnom (sunitskom) dijelu Iraka. Da li je to samo početak sveopšte sunitske pobune protiv Amerikanaca, koji su marginalizirali njihovu apsolutnu političku ulogu uprkos da su u manjini na račun većinskih Šiita, etničkih Kurda i Turkmena? Da li je to početak djelovanja novoosnovane organizacije Alkaida 2, koja za sobom ima odlično planirane i izvedene terorističke akcije u Rijadu i Casablanki? I na kraju ko uopšte podržava i preuveličava njihovo terorističko djelovanje? Da li su to arapske države i neke evropske, koje su se suprostavljale operaciji oslobođenja Iraka od Sadama Huseina?
Napadi na američke vojnike događaju se isključivo u sunitskom dijelu Iraka, koji se proteže od Ramadya i Falujje (Faludže) na zapadu sve do Tekreeta (Tikrit) na sjeveru te sunitskih dijelova Bagdada do Balada i Baqube. Analitičari imaju različita mišljenja o organizovanosti i ciljevima tih terorističkih akcija. Arapski i neki evropski mediji, prije svega njemački i francuski, prikazuju te teroriste kao pobunjenike, koji žele da Amerikanci napuste njihovu državu. Na takav način ti mediji žele pokazati, da rat u Iraku nije bio oslobodilački nego okupacija. Pentagom smatra, da su to ostaci srušenog režima iz redova stranke Baath.
Istina o tim događajima je negdje u sredini, bolje rečeno u mješavini svih tih faktora. Pripadnici tih lokalnih organizacija su bivši pripadnici raspuštene iračke vojske i tajnih službi te na desetine arapskih dobrovoljaca, koji su pristigli braniti Sadamov režim prije napada te poslije oslobođenja još uvijek slobodno prelaze granicu iz smjera Sirije, Jordana i Saudijske Arabije te prema svoj vjerovatnoći i iz smjera Irana, prije svega, pripadnici Alkaide, koji su pronašli utočište u Iranu poslije pada talibanskog režima u Afganistanu. Pripadnici tih organizacija udruženi su prema zajedničkom neprijatelju uprkos ideološkim suprotnostima između Alkaide i nacionalističke Baath stranke.
Međunarodni institut IFIMES dijeli mišljenje američkih komandanata, da će iračko ljeto biti vruće i da će se tendencija zaoštravanja napada povećavati što je potvrdio i američki upravitelj Iraka ambasador Paul Bremer u pismu predsjedniku Bushu sredinom juna 2003. godine. Prema mišljenju analitičara Međunarodnog instituta IFIMES te napada izvode manje grupe, koje ne broje više od 5 članova. Napadi se pripremaju u tajnim kućnim skrovištima u užim gradskim središtima, tako da je svaka kuća potencijalna zasjeda za koalicijske vojnike.
U nekim gradovima recimo Falujji (Faludža) džamije su postale manje oružarnice i Imami (islamski duhovnici) postali su lokalni komandanti, koji regrutiraju regrute za izvođenje terorističkih akcija po uzoru na organizaciju Hamas i Džihad. Vjerovatno su se pripadnici tih organizacija već infiltrirali u te grupe kako bi im ponudili svoja iskustva u napadima na Izrael. Američke akcije traženja nedozvoljenog oružja, po kućama i džamijama, dodatno otežavaju medijski napadi arapskih satelitskih TV, koje prikazuju te upade kao napad na islamska svetišta te nepoštovanje islamskih porodičnih tradicija prilikom kućnih pretresa. Arapski režimi i neki skeptični evropski političari mišljenja su, da su te akcije reakcija na okupaciju države te suosjećaju sa patnjama iračkog naroda. Oni žele, da SAD izgube rat za obnovu Iraka, kako bi potvrdili opravdanost njihovog suprostavljanja vojnom posredovanju u Iraku. Time imaju dvojna mjerila za rješavanje iračkog pitanja, npr. posjeta izraelskog premijera Ariela Sharona dvorištu džamije Alaksa bilo je najveće poniženje za muslimane, koja je potstakla palestinski otpor dok se recimo negiraju masovne grobnice miliona Iračana. Sama Saudijska Arabija iz različitih vjerskih fondova u poslednje dvije godine namijenila je 4 milijarde dolara za podršku drugoj Intifadi - izvještaj senatora Richarda Shelbya (R) i Carla Levina (D), koji su u svom izvještaju američkom Kongresu zapisali, da je Saudijska Arabija namijenila 4 milijarde dolara za pomoć Hamasu i islamskom Džihadu te širenju netolerancije po svijetu.
Ozbiljnost i osjetljivost situacije u kojoj se nalazi Irak svjestan je i specijalni izaslanik UN-a Sergio Vieira de Mello, koji je odlučio posjetiti iračke susjede i vjerovatno će na sjednici Savjeta bezbjednosti UN-a 22. jula 2003 godine zahtjevati da se susjedi prestanu miješati u iračka unutrašnja pitanja.
Međunarodni institut IFIMES predlaže novoizabranom upravnom savjetu Iraka da donese slijedeće odluke:
Otvaranje diplomatskih predstavništava u susjednim državama te se usredotočiti na sigurnosna i ekonomska pitanja.
Donošenje 12 tačaka vizije sekretara za odbranu Donalda Rumsfelda objavljenom u Wall Street Journalu 27. maja 2003, koji predviđa debaathizaciju države te zacjeljivanje rana po uzoru na istočnu Evropu poslije pada komunizma.
Odmah uspostaviti odnose sa Izraelom, koji ima bogata iskustva na ekonomskom i sigurnosnom području.
Međunarodni institut IFIMES predlaže američkom civilnom upravitelju ambasadoru Paule Bremeru slijedeće:
Zabraniti sve ispostave islamskih humanitarnih organizacija u Iraku, koje se po običaju pod humanitarnim imenom bave s saudijsko-wehabitskim ili iransko-šiitskim misijonarstvom. Podjelu pomoći treba povjeriti međunarodnim organizacijama.
Uvođenje domaćih oficira za vezu, koji će se nalaziti sa svakom aktivnom jedinicom na terenu. Ti oficiri bi savjetovali Amerikancima u vezi poštovanja zasebnosti te ostalih islamskih pravila, koja su u poslednje vrijeme bila čest razlog napada na vojnike, recimo ubistvo 6 britanskih vojnika u mirnom južnom Iraku. Takve incidente teroristi su pripisali sebi.
Zabrana svih medija, koje raspiruju netoleranciju – tu su iskustva Zapadne Njemačke poslije 1945. godine dragocjena te osnivanje Vijeća za štampu prema uzoru na Bosnu i Hercegovinu.
Balkan je priča za sebe o američkom uspjehu poslije decenije ratova i angažiranja političara, koji su učestvovali u izgradnji BiH (Westendorp, Klein). Premještanje američkog ambasadora u Sarajevu Cliforda Bonda u Bagdad je korak u pravom smjeru te primjena pozitvnih iskustava u implementaciji Dejtonskog mirovnog sporazuma u Bosni i Hercegovini i susjednim državama.
Podržati organizacije civilnog društva za djelovanje u Iraku za promociju liberalnih, slobodnih ideja, prava žena, tržišnu privredu, toleranciju itd.
Međunarodni institut IFIMES predlaže američkoj Demokratskoj stranci i protivkandidatima predsjednika Busha, da na narednim izborima ne koriste poteze predsjednika i njegovih saradnika (Rumsfeld, Wolfowitz, Rice, Tenett) za unutrašnje razračunavanje u predizbornoj kampanji. Neuspjeh pri stabilizaciji Iraka može poništiti sve pozitivne efekte intervencije te može ugroziti cjelokupni Bliski istok i time neposredno američku nacionalnu sigurnost.