Gospodin Jelko Kacin, poslanik u Evropskom parlamentu i član Odbora za vanjsku politiku EP povodom samita na vrhu 17. decembra 2004. godine u Briselu, na kojem će se odlučivati o prijemu i početku pregovora za ulazak Turske u EU, predstavlja svoja razmišljanja i poglede o ulozi Turske u savremenoj Evropi i značaju pregovora za ulazak Hrvatske i Turske u EU.
Jelko Kacin, MEP,
poslanik Evropskog parlamenta (ALDE) i član Odbora za vanjsku politiku
Njemački film Glavom kroz zid je na ovogodišnjoj svečanoj priredbi Evropske filmske akademije (EFA) u subotu, 11. decembra u Barceloni proglašen za najbolji evropski film 2004. godine. Režiser Fatih Akin pripremio je briljantnu priču o dva turska migranta, koja su se oženila iz preračunljivosti, kasnije se i zaljubila. Tu činjenicu sam izabrao kao polazište za moje i naše razmišljanje o budućnosti Evrope, EU i Turske, bar sa naslovom, sa sadržajem, sa nastupajućima odslikava muke i dileme, sa kojim se suočavamo prilikom razmišljanja o našoj buudćnosti. Radi se o dilemama pojedinaca, interesnih grupa, država, naddržavnih institucija, u koje spada i EU.
Danas se još sjećam susreta predsjednika vanjskopolitičkih odbora nacionalnih parlamenata u Briselu u vrijeme belgijskog predsjedavanja EU, u vrijeme, kada Slovenija još nije bila članica EU. Posebnu pažnju na takvim susretima uvijek je pobudio Kamran Inan, predsjednik turskog vanjskopolitičkog odbora, koji se javno pitao, zašto uvijek govore o deset kandidata, možda i o dvanaest, na trinaestog kandidata uvijek su zaboravljali. Istina je, da Turska još nema datuma početka pregovora, ali uvijek je bila pozivana na takve susrete i njegovo prisustvo i njegova rasprava bila je dokaz, da je on živ, da je tamo, da je Turska pozvana, i uvijek ponovo zaboravljena, zatajena i kao što je znao reći na neki način ponižavana. »Zašto me zovete, ako me uvijek ponovno ignorirate i previđate«, rekao je on. Višak njegove lucidnosti bilo je njegovo pitanje, koje je glasilo tako: »Je li među vama neko, koji bi mi mogao odgovoriti na pitanje, u kojem stoljeću trećeg milenija Turska može postati članica EU?« Tada je to bilo retoričko pitanje, danas više nije i sam znam na njega odgovoriti sa da, Turska sasvim sigurno može postati članica EU u ovom, prvom stoljeću novog milenija.
GDJE SE NALAZI TURSKA?
Sasvim sigurno u Evropi, još sigurnije i uvjerljivije i u Evropi. Prije dvadesetak godina sam prvi put autostopom otputovao u Tursku i za dugi put od krajnjeg sjeverozapada Jugoslavije, od moje kuće u Sloveniji, koja je danas već dio EU, za put preko Jugoslavije nisam trebao više od dana i po, pa iako sam svo vrijeme putovao sa vozačima kamiona. Turska je blizu, Istanbul još bliži. Taj grad Slaveni poznajemo i pod imenima Carigrad i Bizant. U našem historijskom sjećanju to nije samo islamsko, nego krščansko i pravoslavno središte zapadne civilizacije. Najveća džamija je zapravo prerađena kršćanska crkva i korijena kršćanske kulture i ako hoćete zapadne civilizacije, je tamo više nego dovoljno. Te dvije kulture se međusobno prepliću, mjerkaju, a u poslednje vrijeme i poštuju.
Mi, u Evropi, smo veoma konzervativni i mnogo puta neprilagodljivi. Svi uzorci ponašanja su tipizirani, naš pogled na svijet izrazito »evropocentričan«, gledamo na sebe kao da se svijet kod nas navodno počinje i završava. Tako misli većina Evropljana i to je naš najveći problem i prepreka za razumijevanje drugačijih pogleda na svijet i na sve nas. Sam rado provociram sagovornike i zanimljivo je, kako brzo je Evropljanina moguće zbuniti. Obično pred sagovornikom stavim kartu Evrope bez nacrtanih granica i postavim ga na glavu, tako, da sagovornik gleda na Evropu sa sjevernog pola i ne sa ekvatora kao što smo navikli iz djetinstva. Velika većina ljudi ima probleme već sa prepoznavanjem Sredozemlja, svoje države, da ne govorim o susjedima. Ništa se nije promijenilo. Samo pogled na predmet interesovanja se promijenio i više ne znamo kako i šta. Očito je, da je mogućih pogleda na Evropu, na EU i na Tursku više i da onaj pogled, kojeg smo uvijek do sada upotrebljavali, nije jedini, ne smije biti jedini i ne može biti jedini pogled na Tursku. Istina je puno više i dosta ih moramo još upoznati, da vidimo dalje, da vidimo više i bolje.
Ako istu kartu okrenemo tako, da je gledamo od zapada, da dakle Turska bude gore, utvrdit ćemo, da se Turska usjekla daleko i duboko prema »sjeveru«, dakle prema Indijskom okeanu i indijskom poluostrvu. »Imperijalisti« bi rekli, da provaljuje u Aziju, sam radije napišem, da je kao most, koji se proteže preko Bosfora prema istoku, prema Kavkazu i Mezopotamiji i široj centralnoj Aziji.
Ako istu kartu obrnemo za još 180 stepeni i na nju pogledamo iz Azije, tako da je Pirinejsko ostrvo »gore«, takoreći na sjeveru, Evropa nam se pokaže opet u čisto drugačijoj slici. Turska neće više biti istok nego nekakav jug, vidimo je kao nekakvo južno poluostrvo Evrope sa najnižom tačkom tamo negdje na planini Ararat, gdje navodno leže ostaci Noeteove barke. Evropa je tako još jednom drugačija, još jednom iznenađujuća i interesovanja vrijedna. Ako gledamo na Tursku iz Azije Ankara je najjužnija prijestolnica buduće članice EU, Istanbul postaje nedvosmisleno primamljiv poslovni velegrad šireg područja. I istina da ljudi u susjedstvu Turske iz tog susjedstva vide u njoj početak Evrope, tamo vide uspješnu tržišnu ekonomiju, u Turskoj vide obrazovni i civilizacijski centar i što je posebno značajno, u Turskoj vide stabilnu i sigurnu demokratiju. Znam, da se na ovom mjestu mnogi ne mogu složiti sa mojom tezom, ali Turska u poređenju sa mnogim susjedima je demokratskija zbog zahtjeva i pritisaka Evrope posebno EU, danas je demokratičnija nego što je bila juče i kroz proces pregovora biće još demokratičnija i za svoje građane i za sve nas, koji pritišćemo, da bi u smjeru demokratije napredovala još brže i još dublje.
Odgovor na pitanje gdje se nalazi Turska ne može biti statičan nego dinamičan, sve se mijenja i Evropa je danas drugačija. Poslije pada Berlinskog zida Evropa je drugačija i veća, ali i prije toga Turska je bila na našoj strani i veoma je napredovala i taj svijet je snažno branila i za njega se decenijama ispostavljala. Amerikanci i pogotovo politička elita SAD nije na svijet gledala iz Evrope, zbog toga i danas gledaju drugačije i bolje, mi smo često nevoljni kada nas uvijek nanovo upozoravaju na ulogu i značaj Turske za mir, sigurnost i stabilnost starog kontinenta. Kada se radi o geopolitici nam malo američke pomoći pri posmatranju svijeta ne smije štetiti, a u primjeru Turske to još više važi.
»Novac je svijeta vladar«, glasi slovenačka izreka. Pitanje ekonomskih posledica širenja EU na Tursku je zahtjevno pitanje, koje se tiče suštine EU. Za mene, novinca u evropskom parlamentu je veoma značajno i dragocjeno saznanje, da će se prije ili kasnije ponovno početi vrtjeti oko pitanja zajedničke poljoprivredne politike i nadoknada. Već sam čuo, da Turska danas ima više poljoprivrednika nego cijela raširena EU zajedno. I šta poslije, jer se moramo suočiti sa globalizacijom i dilemama, koje se tiču svjetske trgovačke organizacije WTO? Događaji u Cancunu još uvijek su živi pred našim očima i ukoliko bude naš do nedavni komesar Pascale Lamy postao direktor WTO sa pitanjem poljoprivrede bavit ćemo se još više i bolje.
Nije i dalje pitanje šećera u EU između drugih pitanja naših privilegija i monopola, koje moramo prevazići u korist proizvođača i dobavljača iz manje razvijenih država? I u Turskoj će ubudućnosti biti uvijek manje poljoprivrednika, a i mi se sve više bavimo razvojem sela i sve manje naknadama. Širenje EU na Tursku ne može i ne smije biti taoc onih država članica, koje danas na račun svoje nekadašnje nadprosječne stope razvoja još i dalje zahtjevaju jednak dio subvencija u poljoprivredi kao nekada.
Bližajući promijenjeni režim na području tekstila te strahovi povezani sa kineskim potencijalima na tom području približavaju se kao crna oluja gledano sa strane evropske tekstilne industrije. Ali širenje EU na nove članice donosi nove mogućnosti i šanse za preživljavanje i razvoj nekih tradicionalnih industrija i grana, za koje se čini, da je njihova budućnost u Evropi nadasve neizvjesna.
Turska je sa svojom ekonomijom već do sada dokazala, da se radi o dinamičnoj privredi, koja ima dovoljno snage, koja se zna brzo prilagođavati i sarađivati, koja nudi kvalitetne proizvode i usluge po konkurentskim cijenama. Preduzeća, koja rastu mogu preživjeti i vjerujem, da EU i Turska mogu na svjetskom tržištu više i bolje zajedno nego pojedinačno. Pri tome me skoro manje brine turska ekonomija jer sam ubijeđen, da bi ulaskom u EU dobili oboje. Vjerujem, da EU ima sa Turskom na svjetskom tržištu u procesu globalizacije velike mogućnosti i šanse, vjerujem turskim preduzetnicima, da zajedno mogu mnogo doprinijeti razvoju drugih privrednih entiteta u centralnoj Aziji i time učiniti bližnje susjedstvo EU stabilnijim, predvidljivijim i za njihovo stanovništvo i za sve nas prijatnijim.
ŠTA BI/ĆE ULAZAK TURSKE UNIJETI U INSTITUCIJE EU?
Sasvim sigurno bi EU dobila još jedan- turski zvanični jezik. Na to je EU već spremna, jer je morala u EU primiti Kipar zajedno sa turskom zajednicom na sjeveru ostrva, ali se nažalost zbog NE grčkog dijela otoka to se još nije dogodilo. Tvrdim, da je to bila velika historijska greška. Vjerujem, da bi se priznanjem turskog jezika za zvanični jezik EU na brzini, dubini i sadržaju prilagođavanja i modernizacije Turske moglo postići mnogo više i brže u odnosu na pregovore, koji još nisu počeli. Milioni i milioni Turaka bi mogli u domovini i širom Evrope na internet stranicama svaki dan i redovno otkrivati, proučavati i prihvatati pravila i zahtjeve, koji važe u EU, što bi samo ojačalo i produbilo proces demokratizacije Turske. »Stare članice EU« posvećuju premalo pažnje ulozi i značaju upotrebe maternjeg jezika u procesu približavanja EU, jer osjetljivosti pitanja nacionalnog identiteta, jednakosti i jednakopravnosti u državama u tranziciji nisu još uvijek dovoljno svjesni. U tranziciji je pitanje politike daleko prisutnije i važnije u odnosu na stare demokratije gdje se radi često o visokom stepenu apolitičnosti. Jezik je prvi i glavni pokretač razvoja društava u tranziciji.
I ŠTA ZNAČI ULAZAK TURSKE ZA DRUGE INSTITUCIJE?
Imat će jednog komesara kao što to ima Njemačka ili Slovenija, Grčka ili Kipar, imat će svoje poslanike u evropskom parlamentu i neće ih biti više nego što ih danas ima Njemačka, koja ih ima najviše. Turska već ima svoju delegaciju u Parlamentarnoj skupštini Vijeća Evrope i u noj se između drugih kalio veliki prijatelj EU i iskreni zagovornik i borac za ulazak u EU i sve promjene i prilagođavanja, koja su povezana sa njenim ulaskom, turski ministar vanjskih poslova Güll. S obzirom na njenu veličinu njena brojna zastupljenost biće prije potcijenjena nego precijenjena, jer su pravila igre već danas jasna.
Turska je most i šansa, Turska je saveznik i partner, Turska je za nas učenik, a mora postati i učitelj. Nije sve zlato što sija i nije sve u EU najbolje kada neko ima mogućnost izbora. Kada budu započeti pregovori Komisija i turska vlada će početi dvosmjerni i višesmjerni proces u kojem će sudjelovati svi, države članice i njihovo stanovništvo, svi bliži i dalji susjedi i njihovo stanovništvo, posmatrat će nas druge kulture i treće vjeroispovijesti. Ako budemo smogli snage, uspjeh će biti daleko veći nego što možemo naslućivati danas.
Svjestan sam, da u ovom članku nije moguće i nema smisla načinjati svih pitanja i svih dilema, jer ih je previše. Svako ima pravo do svoje ocjene i svoje odluke, moja namjera je samo upozoriti, da je uvijek više istina. I oni koji misle drugačije imaju pravo. Naglašavam, da je moje gledanje izrazito političko i usmjereno u budućnost, jer se budućnost prije događa sa aktivnim nego sa konzervativnim pristupom. Turska je za politiku i javno mnjenje po cijelom svijetu izuzetan izazov, za države članice EU je čak izazov bez primjera. Dilema, koja me opterećuje, zahtjeva odgovor na pitanje da li sam utičem na javno mnjenje i da li ga suoblikujem, ili se javnom mnjenju samo prilagođavam i da li ga pratim. Želim suoblikovati javno mnjenje i doprinositi ka pozitivnoj atmosferi, koja jedino može dovesti do potrebnog razumijevanja, poštovanja, tolerancije i posljedično ka daljem proširenju EU. Podržavam što prije određivanje datuma za početak pregovora sa Turskom, zbog toga ću ove sedmice u Strasbourgu sa zadovoljstvom, sa ponosom, sa svom odgovornošću i u skladu sa svojom savjesti glasati za izvještaj o napretku Turske i za određivanje datuma za početak pregovora. Pri tome će mi vodilja biti slijedeća pjesma, napisana na jeziku manjine, koja živi u susjednoj Italiji, u pokrajini Furlanija-Julijska krajina, koju je napisao Leonardo Zanier.
V gustoj šumi smreke svlače grane
i rastu duge,
gole, lijepe,
zajedno do svjetiljki
i pod njima
nema mjesta za grmlje
iako je gubitak grana bol moramo ih gubiti;
ako gledamo dalje od našega dvorišta
viši smo
mrtve ideje nas vezuju za svijet mrtvih
ako gledamo dalje od naših dvorišta,
jači smo
Ako budemo gledali dalje od naših dvorišta bićemo snažniji, bićemo viši i vidjet ćemo mnoge koje danas ne vidimo. Vidjet ćemo Tursku i za njom i oko nje druge države i narode, koje se računaju u naš svijet, koji će tako biti veći i bolji i usmjeren u budućnost. U vrijeme mog rođenja vizionari su vidjeli dalje i zato su mogli osnovati tadašnju zajednicu za ugalj i čelik. Rodio sam se u Jugoslaviji, u državi, koje nema više i iako se nisam nigdje preselio, živim danas u drugom, drugačijem, u boljem i većem svijetu u odnosu na tada. Tada mi je zavičaj bio na dalekom užem području, neprijatelja je bilo dosta, bio je hladni rat. Sada, kada sam u EU, puno nas je, daleko više, suživim sa nekadašnjim neprijateljima i unatoč tome ne osjećam se ugroženim. Suprotno, osjećam se sigurnijim i sa povjerenjem gledam u budućnost moje djece.
Iskreno želim, da bi nekadašnji kolega i moj prijatelj, doajen turske diplomatije, koji je danas u penziji i u opoziciji, Kamran Inan ne samo čitao ovaj moj tekst nego i sam lično dočekao datum ulaska Turske u EU. Iako tada nećemo nazdraviti sa vinom, jer poštujem običaje sredine iz koje dolazi, ne sumnjam, da ćemo obojica biti ponosni i sretni, jer smo dali svoj doprinos tome, da bi se proces završio što prije. I vrijeme je zlato.
