- član Savjetodavnog odbora Međunarodnog instituta IFIMES
Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) iz Ljubljane, Slovenija, redovno analizira događanja na Bliskom istoku i Balkanu. General Blagoje Grahovac, član Savjetodavnog odbora Međunarodnog instituta IFIMES piše o Yugo regiji, dolazećoj 2015. I 2020.godini. Njegov članak „Srećna 2020. godina[1]“ objavljujemo u cijelosti.
Srećna 2020. godina
Nije teško dokazati da je Jugoslavija bila najbolji evropski državno-politički projekat u 20. vijeku. Razbili su je domaći i bjelosvjetski banditosi. Desilo se to što se desilo pa bi njena obnova bila velika greška. Ali, to ne isključuje drugačije rješenje, koje bi, u 21. vijeku, u evropskim razmjerama, takođe, moglo biti najbolji projekat. U tekstu sa naslovom “Yugoregija”, objavljenom 31. decembra 2010. godine, građanima Yugoregije sam tada čestitao nastupajuću 2011., a posebno sam im čestitao 2015. godinu. Interesantno je danas čitati kakvim plotunima i kojim kalibrima je bila osuta paljba na tu ideju i na njenog autora.
Neki strani analitičari ex-Yu prostor sada nazivaju Yugo sferom, neki ga nazivaju Yugo zonom, a domaći i evropski političari najčešće ga (uključujući Albaniju) nazivaju Zapadnim Balkanom. Riječ "Yugo" za neke je još uvijek rubikon. Zbog čega? Objašnjenje je jednostavno - na ex-Yu prostoru ima još uvijek veliki broj banditosa, koji su direktno učestvovali u razbijanju Jugoslavije, a koji i dan danas učestvuju u vlastima nekih novonastalih država, a u nekim čak apsolutno vladaju. U Crnoj Gori, na primjer, gdje su društveno-politički fenomeni postali način življenja. Crna Gora je jedinstven slučaj na sjevernoj hemisferi, gdje je sjever drastično siromašniji od juga.
Šta se u Yugoregiji (iliti Zapadnom Balkanu) promijenilo u posljednjih pet godina? Sve, osim banditosa, ali na svu sreću EU sada povlači glavne konce. Privredni prostor je postao jedinstven; sportski takođe; oblast kulture takođe - čak su mješoviti članovi žirija, za bilo šta; turizam se integriše, a muzika sa one “druge strane” se više sluša, nego li ona “domaća”. Iste TV serije, iste sapunice, isti kvizovi, itd i tome slično. Oni koji govore samo albanski jezik su u problemu, jer su otkupili seriju “Lud, zbunjen, normalan”, a albanski jezik nema tako sočnih riječi, da bi se adekvatno mogle prevesti bosanske “ludorije”, “komuniste” Izeta Fazlinovića. U vrijeme razbijanja Jugoslavije vlada Ante Markovića, u pokušaju spašavanja države, osnovala je Yutel. To je bila jedinstvena televizija za jugoslovenski prostor. Projekat nije uspio, jer su banditosi bili jači. Danas na ex-Yu prostoru već imamo dva “Yutela” - jedan sa Orjenta, a jedan sa Zapada. Integracija ex-Yu prostora ide toliko brzo, da su čak i tabloidi postali zajednički. Jednom tabloidu iz Beograda, na primjer, preokupacija je kako da se obračuna sa protivnicima Đukanovića u Crnoj Gori. Đavo i banditosi nikad ne spavaju.
Kako je simpatično gledati kada jedna (po svemu velika) Angela postroji male miševe Yugoregije. Osim nekoliko časnih izuzetaka, koji iskreno rade na integraciji i evropeizaciji ovog prostora, neki, još uvijek, misle isto što su mislili devedesetih godina prošlog vijeka, a blagoglagoljivo propovijedaju pomirenje. Moraju, jer su puni straha - od svojih biografija, naravno. Zajedničke sjednice vlada ex-Yu država jedan je od oblika “zajedničkih” inicijativa. Slušaju, jer im je tako naređeno. Ko je, prije nekoliko godina, mogao zamisliti dogovaranje Srba i Albanaca u vezi sa “svetom srpskom zemljom”? Ali, ide glatko, što zbog realnosti, a što zbog biografija. To što se neki od njih povremeno “naroguše” je gluma. Kobajagi, nešto se pitaju. Njihove biografije nad njima dežuraju!
Prirodni i društveni procesi su nezaustavljivi. Yugoregija je postala stvarnost. Mi smo (i Albanija) već svi zajedno, a mehanizmi međusobnog okrivljivanja nestaju. Građani sada moraju dosta poraditi da njihove vlasti budu njihov servis, a ne njihov krvopija. Nije slučajno što su, od svih jugoslovenskih naroda, Slovenci bili najveći antifašisti. Bili su uvijek hrabriji od ostalih, a to pokazuju i danas. Lako mijenjaju svaku vlast koja nije u funkciji države i naroda. Moderna i demokratska Hrvatska se, još uvijek, muči sa onom ustaškom - fašističkom. Možda ova potonja može preuzeti inicijativu, ali samo na kratko, jer im antisrpstvo (kao izvor njihovog patriotizma) postaje apsurd. Iz prostog razloga što Srbi u Hrvatskoj praktično nestaju. Niti jedan narod na Balkanu nije tako opterećen neofašizmom, kao što su moji Srbi. I poslije toliko decenija, još uvijek, ne spoznaju da je četnička ideologija, upravo ona najcrnja - neofašistička. Srbi su na prekretnici - ili će se osloboditi četničke ideologije ili će sahraniti Srbiju. Imam povjerenje u najstariju i u najmlađu generaciju Srba. Ona srednja, uglavnom je otrovana. BiH ima dvije klackalice i jedan teg oko vrata. Klackalica je ona srpsko-hrvatska, a teg je, ne islamski, nego onaj islamistički. Sve bure i oluje posljednjih vijekova su prešle preko BiH, ali je ona ipak opstala. Opstaće i ubuduće.
Druga polovina Yugoregije težišno pati od organizovanog kriminala, korupcije i nepotizma. Redoslijed nije važan. Najbrže će svoju muku rješavati države sa većinskim albanskim stanovništvom, jer su im sva nabrojana zla došla do guše. Oni će se uskoro obračunati sa svojim banditosima. Makedonska vlast je opterećena sa svim navedenim pošastima, a međuetničkim trvenjem se pokriva organizovani kriminal i korupcija u redovima oba naroda. Crnogorska vlast nema potrebu da se brani od bilo koga. Razobličen je još jedan mit. Naime, vjekovno pripovijedanje o crnogorskoj hrabrosti je čist lažnjak. Ovdje su se udružili: lopovluk, ulizištvo, strah, ogovaranje i doušništvo. Došla je voda do poda, pa se počinje javljati čak i hrabrost. Slijede dinamične, pa čak i grublje promjene.
Svim građanima Yugoregije čestitam srećnu 2015., a posebno im čestitam (daleko bolju) 2020. godinu. Te 2020. godine: Srbije će biti u EU i u procesu ulaska u NATO; Crna Gora će (uz tri smjene vlasti) biti u EU i u NATO; Makedonija će biti u NATO i u procesu EU integracija; BiH će biti u pregovorima i sa EU i sa NATO; Albanija će biti u finišu pregovora sa EU; a, od Srbije priznato nezavisno Kosovo, će biti u pregovorima i sa EU i sa NATO. Svi zajedno ćemo imati: visok stepen zajedničke diplomatije, zajedničku kontrolu vazdušnog prostora i mora; saobraćaj će biti integrisan; privredni prostor će biti jedinstven, a sistem odbrane zajednički. Region će bolje prepoznavati opasnost od brutalnog, vulgarnog i neokolonijalnog tajkunskog neoliberalizma što je uslov za veću otpornost i zaštitu od istog. Tajkunski neoliberalizam većinu čovječanstva je uveo u ropstvo. Slijede masovne klasno-socijalne revolucije. Yugoregija će biti otpornija od ostalih regiona, iz razloga što se ovdje, još uvijek, pamte vremena sa više socijalne pravde. Ima razloga radovati se 2020. godini!
Ljubljana/Podgorica, 22.decembar 2014
[1] Objavljeno u ND »Vijesti« iz Podgorice 22.12.2014
