Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES)[1] iz Ljubljane, Slovenija, redovno analizira događanja na Bliskom istoku i Balkanu. IFIMES analizira aktuelnu situaciju u Srbiji povodom nastavka dijaloga između zvaničnog Beograda i Prištine. Iz analize „Srbija 2021: 'Sukob' dva ustavna koncepta“ objavljujemo najvažnije i najzanimljivije dijelove.
U Briselu je 15.juna 2021.godine nastavljen dijalog između delegacija zvaničnog Beograda i Prištine, koje su predvodili predsjednik Srbije Aleksandar Vučić (SNS) i kosovski premijer Albin Kurti (LVV).
Nastavak dijaloga posredstvom EU odnosno visokog predstavnika za vanjsku i sigurnosnu politiku Josepha Borrella i specijalnog predstavnika EU za dijalog Miroslava Lajčaka predstavljaju znakove ohrabrenja usprkos incidentnim situacijama tokom dijaloga.
Analitičari smatraju, da ključnu prepreku okončanju dijaloga između zvaničnog Beograda i Prištine predstavlja „sukob“ dva ustavna koncepta. Prema Ustavu[2] Republike Srbije Kosovo je kao autonomna pokrajina sastavni dio Republike Srbije, dok je prema kosovskom ustavu[3] Kosovo nezavisna i samostalna država. Zbog toga će posrednici u dijalogu morati uložiti dodatne napore i vještine da dijalog privedu kraju pronalaženjem kompromisnog rješenja potpisivanjem sveobuhvatnog obavezujućeg sporazuma između zvaničnog Beograda i Prištine. Za uspjeh nastavka dijaloga od ključne važnosti je implementacija do sada potpisanih, Briselskog i Washingtonskog sporazuma.
Implementacija Briselskog sporazuma iz 21013.godine, posebno onaj dio koji se odnosi na nestale osobe (arhiva OVK/UÇK) te formiranje Zajednice srpskih opština (ZSO) je u potpunoj blokadi. Sporazum iz Washingtona iz 2020.godine predviđa rješavanje korištenja i upravljanja jezerom Gazivode/Liqeni i Ujmanit, a SAD su nedavno izradile studiju izvodljivosti. Trećina vodosnabdijevanja na Kosovu i 97% proizvodnje električne energije neposredno je zavisno od jezera Gazivode.
Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić (SNS), premijeri Sjeverne Makedonije i Albanije, Zoran Zaev (SDSM) i Edi Rama (PS) su u Novom Sadu 9.oktobra 2019.godine potpisali Deklaraciju o namjerama o uspostavljanju „mini Schengena“ između te tri zemlje. Deklaracija predviđa eliminiranje graničnih kontrola i ostalih barijera za lakše kretanje u regionu, koji će omogućiti građanima da putuju samo uz ličnu kartu, kao i da se zaposle bilo gdje ukoliko imaju potvrdu o svojim kvalifikacijama. Deklaracija predviđa i priznavanje diploma, kao i bolju saradnju u borbi protiv organiziranog kriminala, korupcije i pomoć u slučajevima prirodnih i elementarnih nepogoda što se posebno pokazalo važnim za vrijeme trajanja pandemije Covid-19.
Uspostavom „mini Schengena“ region Zapadnog Balkana počeo bi da funkcionara na četiri ključne slobode na kojima temelji EU - sloboda kretanja ljudi, kapitala, roba i usluga. Bosna i Hercegovina je konačno pokazala namjeru da pristupi „mini Schengenu“ kao i Crna Gora, jer je došlo do promjene vlasti u toj zemlji, dok se Kosovo obavezalo Washingtonskim sporazumom pridružiti navedenoj inicijativi. „Mini Schengen“ ne predstavlja kompenzaciju ili alternativu za članstvo u EU zemalja regiona već put do članstva u EU.
Analitičari smatraju, da je nedavni video sastanak Vučića, Zaeva i Rame potvrdio opredijeljenost da se realizira projekt „Mini Schengen“, koji poslije 30 godina sporova, napetosti, konflikata i zastoja predstavlja šansu, koja može dovesti do prosperiteta svih zemalja regiona. Analitičari smatraju, da je bila mudra i važna nedavna odluka Srbije i njenog predsjednika Aleksandra Vučića da podrži kandidaturu Albanije za nestalno članstvo u Vijeću sigurnosti UN-a što predstavlja novi pozitivan moment u regionalnim odnosima. Sličnih pozitivnih gestova nije bilo od drugih država kao npr. Crne Gore, koja još uvijek nije povukla spornu odluku o protjerivanju iz Crne Gore, suprotnom diplomatskim konvencijama, ambasadora Srbije Vladimira Božovića.
Srbija posljednjih nekoliko godina posvećuje značajnu pažnju položaju i afirmaciji manjinskih zajednica. Romskoj zajednici namijenjeni su brojni programi i projekti.
Nedavno otvaranje Evropskog romskog instituta za umjetnost i kulturu (ERIAC) i Romskog obrazovnog fonda u Beogradu su potvrda, da Srbija ulaže napore u očuvanje romskog jezika i kulture, kvalitetnog obrazovanja mladih i veće učešće Roma u javnom životu, boreći se protiv diskriminacije i istovremeno poštujući društvenu jednakost i ljudska prava Roma. Time se stvara bolja budućnost za sve građane, jer bolji život Roma znači i bolji život Srbije izjavio je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, koji je i najavio da će 100 mladih Roma biti zaposleno u javnoj administraciji. ERIAC institut za Rome postoji jedino u Srbiji i Njemačkoj.
Na inicijativu ministra za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja Republike Srbije Zorana Đorđevića (SNS), 2019.godine pokrenuta je i formirana radna grupa za raspravu o izmjeni zakona o socijalnoj zaštiti. Naime, kada je u pitanju socijalna pomoć ona bi za porodice bila uvećana 50% ukoliko dijete koje pohađa školu ima vrlo dobar uspjeh, a ostala djece ukoliko pohađaju ili su pohađala redovno školu. A 100% iznosila bi socijalna pomoć za porodicu čije dijete postiže odličan uspeh. Obzirom da su najvećim dijelom Romi bili korisnici formirano je mišljenje, da uz slične podsticaje koje postoje u nekim drugim zemljama, da je to na duži period najefikasniji način da se postigne 100% efikasnost inkluzije. Djeca koja imaju obrazovanje sa najvećom vjerovatnoćom neće htjeti da žive nomadski. Bilo je planirano da se sve završi 2020.godine ali zbog pandemije Covid-19 sve je prolongirano.
Analitičari smatraju, da je važno, da država Srbije pokazuje šta strukturalno može da se uradi za Rome, a odvijaju se brojni programi i projekati, koji uključuju romsku populaciju.
Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić je rekao, da „Moramo da razvijamo preduzetnički duh kod Roma. Na tome moramo da radimo u cijeloj Srbiji, kod svih građana, ali i kod Roma, da pružimo šansu mladim, talentovanim ljudima“, naglasivši da je naše opredjeljenje ne samo da živimo i radimo zajedno, već da jedni druge poštujemo i da jedni od drugih učimo.
Vakcinacija stanovništva predstavlja ključni izazov u suočavanju sa pandemijom Covid-19. Pitanje vakcinacije postalo je važno pitanje nacionalne sigurnosti, koje će imati snažan utjecaj i odrediti budućnost pojedinih država. Najvažnije je sačuvati stanovništvo, a od ključnog značaja je da se započne proizvodnja vakcina u Srbiji što je i ostvareno.
Srbija je pomogla drugim zemljama i tako u regionu predvodila misiju spašavanja ljudskih života. Pomogla je svim zemljama regiona, da bi kasnije i sama započela sa proizvodnjom vakcina, prvo u jednoj, a očekuje se pokretanje proizvodnje i u drugoj fabrici.
Analitičari smatraju, da je Srbija omogućivši besplatnu vakcinaciju građanima zemalja regiona pravilno postupila, jer je time pokazala široku solidarnost i regionalni pristup suzbijanja pandemije, pošto je neefikasno izolirano se boriti protiv pandemije Covid-19. Srbija je pravovremenim i odlučnim mjerama uspjela zaštiti svoje stanovništvo i spriječiti zdravstvenu katastrofu širih razmjera što su priznali i potvrdili i ključni međunarodni faktori. Još uvijek je potrebno uložiti dodatne napore na motivaciji građana za vakcinaciju.
U konstelaciji političkih odnosa uvjerljivo u najtežoj poziciji nalazi se aktuelni predsjednik Republike Srbije Aleksandar Vučić, koji se u turbulentnom okruženju, ipak, pokazao kao faktor mira i stabilnosti. Vučić je svjestan, da je potrebno okončati dijalog između zvaničnog Beograda i Prištine kako bi Srbija osigurala prosperitet i predvidljivu budućnost, a da je pri tome najvažniji zadatak ekonomska obnova, razvoj države i afirmacija Srbije u međunarodnim okvirima te zaustaviti trend iseljavanja stanovništva iz Srbije. Također na sceni imamo pokušaje podrivanja Vučića i njegove vlasti preko pojedinaca unutar Srpske napredne stranke (SNS) u sprezi sa stranim faktorom.
Nad Srbijom i njenim predsjednikom Vučićem vrši se intenzivan međunarodni pritisak da prizna nezavisnost Kosova i da uskladi vanjsku politiku Srbije sa EU, a posebno se insistira na uvođenju sankcija Rusiji. Koncept vanjske politike Srbije temelji na četverouglu EU - SAD – Kina - Rusija + Pokret Nesvrstanih. Međutim, EU od Srbije traži da slijedi odnosno podredi svoju vanjsku politiku EU, a da pri tome nema nikakvih garancija kada će i da li će uopšte postati članica EU. Dakle, od Srbije se traži da svoju politiku podredi vanjskoj politici EU, a da pri tome EU ništa ne nudi nego samo povećava neizvjesnost, koju Srbija ali i druge države regiona imaju i bez EU.
Austrijski savezni kancelar Sebastian Kurz (ÖVP) je ocijenio, da su neopravdane kritike na račun Srbije zbog saradnje sa Rusijom i Kinom, uz konstataciju da je Srbija napravila značajan napredak, koji mora biti „nagrađen“ i napretkom na evropskom putu. Želimo da sve zemlje Zapadnog Balkana imaju evropsku perspektivu. Posebno u Srbiji je razvoj veoma pozitivan i tome se mora odati priznanje, te to mora voditi ka napretku na evropskom putu. Sve drugo bi vodilo ka tome da Evropa i EU u regionu izgubi vjerodostojnost. To bi bilo loše ako se uzme u obzir da se radi o regionu u kojem mnoge države svijeta imaju svoje geopolitičke interese. Puno je u igri[4].
Analitičari smatraju, da je potrebno u narednom periodu raditi na jačanju i razvijanju povjerenja između Srbije i EU pri čemu EU treba pokazati više senzibiliteta prema Srbiji i njenoj poziciji te jasnije namjere u vezi budućeg članstva u EU.
Pregovori između vlasti i opozicije vode se na dva načina, uz posredovanje Evropskog parlamenta (EP) i bez posrednika. Poslanici iz Evropskog parlamenta već nekoliko mjeseci ne dolaze u Srbiju i pokušavaju simbolično posredovati u pregovorima putem video linka što je površan i neozbiljan pristup od strane Evropskog parlamenta. Međutim pregovori između vlasti i opozicije bez posredovanja međunarodnog faktora uspješno napreduju pod vodstvom predsjednika Narodne skupštine Republike Srbije Ivice Dačića (SPS). Očekuje se da dođe do finalnog dogovora između vlasti i opozicije o održavanju narednih izbora u proljeće 2022.godine. Najvažniji su pregovori između političkih aktera bez prisutnosti međunarodnih predstavnika, jer se tako jača njihovo međusobno povjerenje.
Analitičari smatraju, da šarolika struktura srpske opozicije najčešće ističe primjedbe u pogledu zastupljenosti u medijima pri tome stvarajući utisak da se izbori dobivaju preko medija što je samo djelomično tačno. Pored bojkota prošlih parlamentarnih izbora opozicija još uvijek nije pripremila jasan i sadržajan politički program i ponudila kvalitetne kandidate nego i dalje djeluje zbunjujuće prema građanima, jer svoju opozicionu borbu vodi uglavnom putem različitih svađa sa vlastima odnosno nosiocima političkih funkcija na poprilično teatralan način.
Analitičari smatraju, da će biti potrebno pronaći inventivno rješenje u pogledu „sukoba“ ustavnih koncepata, koje će se zasnivati na daljoj implementaciji evropskih vrijednosti, prije svega, striktnog poštovanja vladavine prava i na uvažavanje dostignuća i uspjeha srpske politike u posljednjih nekoliko godina.
Ljubljana/Washington/Brisel/Beograd, 28.juni 2021
[1] IFIMES – Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije sa sjedištem u Ljubljani, Slovenija, ima specijalni konzultativni status pri Ekonomsko-socijalnim vijećem ECOSOC/UN, New York, od 2018.godine.
[2] Ustav Republike Srbije, link: http://www.ustavni.sud.rs/page/view/sr-Latn-CS/70-100028/ustav-republike-srbije
[3] Ustav Republike Kosovo, link: https://gjk-ks.org/wp-content/uploads/2017/11/gjkk_kushtetuta_e_republikes_se_kosoves_me_amendamentet_I-XXV_srb.pdf
[4] Intervju Sebastiana Kurza novinskoj agenciji Tanjug: »Kritike Srbije neopravdane, potrebno nagraditi napredak«, link; http://www.tanjug.rs/full-view.aspx?izb=662081 (17.6.2021)
