Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) iz Ljubljane, Slovenija, redovno analizira događanja na Bliskom istoku i Balkanu. IFIMES povodom puštanja na privremenu slobodu iz Scheveningenskog pritvora Vojislava Šešelja analizira pozadinu i posljedice njegovog puštanja. Iz analize „Šešelj u Meronovoj pravnoj sapunici“izdvajamo najvažnije dijelove.
Šešelj u Meronovoj pravnoj sapunici
Vojislav Šešelj[1], predsjednik Srpske radikalne stranke (SRS), je odlukom[2] nadležnog prvostupanjskog vijeća Međunarodnog suda za počinjene ratne zločine na području nekadašnje Jugoslavije (ICTY) pušten na privremenu slobodu. Odluka o puštanju Šešelja nije donesena jednoglasno[3]. Navedena odluka je osnova za brojne javne i tajne reakcije i rasprave, državne akcije i priopćenja, ali i osnova za špekulacije, sumnje i teorije zavjere na Zapadnom Balkanu i šire i to prevashodno zbog pravnih nedostataka donesene odluke ICTY. Odluka o puštanju Vojislava Šešelja odstupa od svih dosadašnjih odluka sudskih vijeća ICTY kojima su optuženici bili pušteni na privremenu slobodu. Dopuštajući optuženom Šešelju nesmetano javno djelovanje na teritoriji Srbije i političku aktivnost, ICTY je direktno ugrozio i osnovne postulate iz Rezolucije Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda (VS UN)[4], kao i razloge osnivanja ICTY od strane VS UN.
JOSIPOVIĆ JE DOKTOR PRAVA
Republika Hrvatska (RH) je pokrenula niz mehanizama i njezini najviši dužnosnici na čelu sa Ivom Josipovićem, predsjednikom Republike Hrvatske i Zoranom Milanovićem, predsjednikom Vlade RH su i specijalnim saopćenjima ukazivali na pravne nedostatke odluke o puštanju Šešelja, kao i na moguće posljedice Šešeljevog djelovanja u vezi sa političkom i sigurnosnom (ne)stabilnošću Zapadnog Balkana. Predsjednik Josipović je inicirao akcije u organima EU, ali se i direktno obratio Theodoru Meronu, predsjedniku ICTY[5]. Postavlja se pitanje suštine reakcija iz zvaničnog Zagreba u pogledu puštanja Šešelja na privremenu slobodu kada se zna da se zvanični Zagreb niti jednog trenutka nije oglasio na oslobađajuću drugostupanjsku presudu ICTY generalu Momčilu Perišiću, zapovjedniku Vojske Jugoslavije (VJ), koji je optužen za zločin granatiranja Zagreba[6]. Momčilo Perišić je prvostupanjskom odlukom presuđen na 27 godina zatvora za zločine počinjene u BiH i u Hrvatskoj. Treba napomenuti da se zvanični Zagreb nije oglasio ni na prvostupanjsku oslobađajuću presudu za Jovicu Stanišića i Frenkija Simatovića, glavne obavještajce Slobodana Miloševića i jugoslavenskog režima, koji su bili optuženi za sustavne zločine u Hrvatskoj i BiH[7]. Hrvatska trenutno vodi postupak pred Međunarodnim sudom pravde (ICJ) u Den Haagu protiv Srbije za počinjeni genocid u Hrvatskoj i za očekivati je bilo da upravo nakon oslobađanja Momčila Perišića, Jovice Stanišića i Frenkija Simatovića, Hrvatska pokrene institucionalnu mašineriju kako bi poboljšala svoju poziciju u ovom sporu sa Srbijom, jer Šešelj, ipak, nije rang jednog Slobodana Miloševića ali i Jovice Stanišića, ili Momčila Perišića.
Analitičari upozoravaju, da je u tijeku predizborna kampanja za predsjedničke izbore u Hrvatskoj i da je odluka o puštanju Šešelja poslužila kao „politička municija“ posrnuloj Socijaldemokratskoj partiji Hrvatske (SDP Hrvatske).
Također je upitno zašto je Ivo Josipović, kao doktor prava, pisao Theodoru Meronu, predsjedniku ICTY, kada je Meron uzročnik svih kritičnih dešavanja na ICTY , ali i u slučaju Šešelj, jer je upravo Meron iskoristio Šešeljev zahtjev za diskvalifikaciju danskog suca Frederika Harhoffa i beskrupulozno se obračunao sa njim i tako do u nedogled produžio pravnu agoniju u slučaju Vojislav Šešelj. Sudac Harhoff je javno napisao, da se presude pred ICTY donose pod političkim pritiskom najmoćnijih država. Tako je upravo Meron obračunavajući se sa sucem Harhoffom, protjerujući ga iz vijeća ICTY u predmetu „Šešelj“ i uopće sa ICTY, odgodio donošenje presude za Vojislava Šešelja. Naravno, Ivi Josipoviću je itekako poznato da je Meron donio i oslobađajuću presudu za generala Antu Gotovinu i da je osnivač ICTY upravo VS UN-a, a ne EU, te iznenađuje da je Josipović pisao Meronu i EU, a nije pisao VS UN-a i generalnom sekretaru UN-a. Da li se na ovaj način vrši pritisak na EU i Merona imajući u vidu da se očekuje drugostupanjska presuda za Jadranka Prlića i Herceg-bosansku grupu[8], ostaje da se vidi. Simptomatično je, da se otvaraju rasprave o radu ICTY upravo pred izricanjem značajnijih presuda. Ne treba zaboraviti na oslobađajuće presude za Perišića, Stanišića i Simatovića nakon rasprave u UN-u koju je pokrenuo Vuk Jeremić, tadašnji predsjedavajući Generalne skupštine UN-a, nakon oslobađanja Ante Gotovine za zločine počinjene u vojno-redarstvenoj akciji “Oluja” na kojoj su učestvovali hrvatski predstavnici, ali i zvanični državni predstavnici iz BiH dajući tako legitimitet Jeremićevoj „spornoj“ konferenciji u UN-u i naknadnim dešavanjima na ICTY.
IZMANIPULIRANA VLADA SRBIJE?
Stvara se utisak da je ICTY uspio izmanipulirati i Vladu Srbije, jer je u nekoliko navrata tražio garancije Vlade Srbije, a onda je za samo nekoliko sati donio odluku ne konsultirajući se ni sa Šešeljem, Tužiocem ICTY, niti sa Vladom Srbije, puštajući Šešelja na privremenu slobodu skoro bez ikakvih ograničavajućih uslova. Politička prepucavanja iz Srbije sa zvaničnim Zagrebom u vezi sa Šešeljem nisu ništa drugo do pomoć Vladi Aleksandra Vučića u situaciji kada Šešelj najavljuje “osvetu” i mitingovanja po Srbiji. Koristeći situaciju u slučaju Vojislav Šešelj pred ICTY, Ivica Dačić, ministar vanjskih poslova Srbije pozvao je na ukidanje ICTY, što korespondira sa kontinuiranim akcijama da se izdejstvuju situacije na ICTY koje bi pogodovale zatvaranju ICTY i nedonošenju prvostupanjskih presuda protiv Karadžića, Mladića, ali i nedonošenje i drugostupanjskih presuda prioritetno u predmetu „Prlića i Herceg-bosanska grupa“, ali i Stanišića i Simatovića, ili beskrajnom odugovlačenju svih procesa. Očigledno da je puštanje Šešelja iz Scheveningenskog pritvora da slobodno politički djeluje u Srbiji samo još jedna u nizu akcija Zapadnih sila protiv srbijanskog rukovodstva, a nakon dešavanja u Ukrajini i intenzivnom približavanju Srbije Rusiji i Putinovoj politici. Očigledno je, da „šizofrena“ vanjska politika Srbije koju je uspostavio Boris Tadić, koja treba da se bazira na četiri stuba Rusija – EU- SAD - Kina doživjela debakl i već se vraća kao boomerang. Unutar Srpske napredne stranke (SNS) predstoji žestoka borba za očuvanje unutarnjeg jedinstva stranke, odnosno postoje nagovještaji da bi moglo doći do raskola između Aleksandra Vučića i Tomislava Nikolića. Dolazak Šešelja se poklapa i sa unutarnjim previranjima u Srpskoj naprednoj stranci. Vojna suradnja Srbije i Rusije u vrijeme ukrajinske krize, te dolazak ruskog predsjednika Vladimira Putina u Srbiju, je definitivno pozicioniralo Srbiju kao državu koja je dio problema za Zapad. Srbija je ponovno na izazovu u pogledu Srba koji žive izvan Srbije. Ukoliko aktualna Vlada Srbije želi skrenuti pažnju javnosti od nagomilanih i skoro nerješivih mnogobrojnih unutarnjih problema ponovno se može otvoriti pitanje položaja Srba u susjedstvu kao što je položaj Srba u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori ali i Makedoniji.
IZETBEGOVIĆ UPOZORIO NA OPASNOST OD ŠEŠELJA
Iz BiH jedinu zvaničnu reakciju na puštanje Šešelja na privremenu slobodu su imale žrtve zločina, koje su za razliku od Josipovića pisale na razne adrese u UN-u, uključujući iGabrielu Knaul, specijalnu izvjestiteljicu o neovisnosti sudaca i advokata pri UN/OHCHR. Prema dostupnim informacijama žrtve iz BiH su se obratile i Theodoru Meronu i direktno ga optužile za situaciju u vezi sa puštanjem na privremenu slobodu Vojislava Šešelja. BiH je zauzeta sa formiranjem postizbornih koalicija i formiranjem vlasti tako da izlazak Šešelja na privremenu slobodu nije izazvao značajnije reakcije osim što je Bakir Izetbegović, bošnjački član Predsjedništva BiH izjavio, da je Šešelj opasan za samu Srbiju i da će pojava Šešelja pokrenuti procese razračunavanja sa radikalizmom u Srbiji. Jedino je Milorad Dodik stao u odbranu Šešelja. Interesantno je, da je i Milorad Dodik, kao i Momčilo Perišić izbjegao odgovornost za granatiranje Zagreba u maju 1995 i da je Mladen Bajić, glavni državni tužitelj RH u 2014.godini u suradnji sa zagrebačkim državnim tužiteljstvom, nakon prijave protiv Milorada Dodika, zaključio da nema elemenata za otvaranje istrage protiv Dodika, iako je 1995.godine na majskoj sjednici Narodne skupštine Republike Srpske javno pozivao na granatiranje gradova u Hrvatskoj[9]. Slična situacija je i sa državnim tužiteljstvom u BiH koje već skoro deceniju opstruira dodijeljene nezavršene istrage ICTY u kojima se nalazi preko 90% osoba srpske nacionalnosti iz Republike Srpske (RS), uključujući i zločine koje su počinili Šešeljevi četnici. U nezavršenim istragama koje se nalaze u Tužiteljstvu BiH nalaze se i dva bošnjačka imena: Sakib Mahmuljin, bivši zapovjednik 3.korpusa Armije BiH i bivši ministar obrane F/BiH, te Halid Čengić, bivši logističar Armije BiH.
Iako je međunarodna zajednica nezadovoljna radom Glavnog državnog tužitelja BiH, zaboravlja se, da okosnica podrške Glavnom tužitelju BiH dolazi upravo iz Republike Srpske, jer su sve ozbiljnije akcije državnog Tužiteljstva BiH vođenje u Federaciji BiH protiv visokih bošnjačkih i hrvatskih dužnosnika, dok Tužiteljstvo BiH zajedno sa SIPA-om, svako iz svojih razloga, nepomišlja realizirati bilo kakve akcije koje bi ugrozile imperiju Milorada Dodika u RS-u.
MERONOVA PRAVNA SAPUNICA
Dolazak Theodora Merona, predsjednika ICTY u BiH, u vrijeme obilježavanja Dana državnosti BiH, je samo slučajnost, imajući u vidu sve ono što je ovaj bivši izraelski diplomata i dugovječni predsjednik ICTY uradio da se u BiH, ali i regionu izgubi povjerenje u međunarodnu pravdu. Pismo hrvatskog predsjednika Josipovića upućeno Meronu i njegov odgovor Josipoviću nije ništa drugo nego pravna sapunica koja ne rješava slučaj Šešelj, ali može imati implikacije na žalbeni postupak u predmetu „Prlić i drugi“. Na obilježavanju 20 godina ICTY u Sarajevu u organizaciji Theodora Merona, po prvi puta je bošnjačka politika kroz usta Bakira Izetbegovića zvanično rekla šta misli o radu ICTY i navela da postoje dvije etape u radu ICTY, jedna početna, pozitivna, a druga negativna. Negativna počinje, između ostalog, dolaskom Theodora Merona na čelo ICTY.
Rad ICTY i djelovanje međunarodne zajednice je itekako isprepleteno. Za BiH je veoma važno da Turska podržava rad ICTY i da je podrška Turske koju pruža BiH uvijek usmjerena prema ulasku BiH u NATO i EU, a suradnja sa ICTY je jedan od uslova pridruživanju BiH euroatlantskim integracijama. U decembru 2014.godine se očekuje rasprava o radu ICTY pred VS UN. Negativna ocjena Sergea Brammertza, glavnog tužitelja ICTY, koja će biti upućena VS UN-a o radu Tužiteljstva BiH se ponavlja već skoro dvije godine. Iako je to politički šamar BiH, postoje informacije da se već lobira u određenim krugovima u BiH da se preko Ministarstva vanjskih poslova BiH pripremi pozitivan izvještaj o radu Tužiteljstva BiH odnosno da se pokuša izlobirati u Predsjedništvu BiH i da se preko stalnog predstavnika BiH u UN-u izađe pred VS UN-a sa sasvim oprečnim stavovima u odnosu na izvještaj Sergea Brammertza što će još dodatno otežati poziciju BiH.
Ljubljana, 26. novembar/studeni 2014
[1] http://www.icty.org/x/cases/seselj/cis/bcs/cis_seselj_bcs.pdf
[2] http://www.icty.org/x/cases/seselj/tord/bcs/141106.pdf
[3] http://www.icty.org/x/cases/seselj/tord/bcs/141111.pdf
[4] http://www.icty.org/x/file/Legal%20Library/Statute/statut_827_1993_bcs.pdf
[5] http://www.ifimes.org/ba/8603-icty-meronizacija-nase-buducnosti
http://www.ifimes.org/ba/8484-ratni-zlocini-genocid-moze-li-theodor-meron-sacuvati-ugled-icty
[6] http://www.icty.org/x/cases/perisic/ind/bcs/080205.pdf
[7] http://www.icty.org/x/cases/stanisic_simatovic/ind/bcs/080709.pdf
[8] http://www.icty.org/case/prlic/4
[9] http://www.ifimes.org/ba/8445-zasto-republika-hrvatska-ne-procesuira-milorada-dodika
