Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES)[1] iz Ljubljane, Slovenija, redovno analizira događanja na Bliskom istoku, Balkanu i po svijetu. Dr. Masahiro Matsumura, profesor međunarodne politike i nacionalne sigurnosti na Pravnom fakultetu Univerziteta St. Andrew's (Momoyama Gakuin Daigaku) i član Savjeta IFIMES pripremio je članak s naslovom „Prevazilaženje efekta eho komore u analizama o Sjevernoj Koreji“, koji govori o odnosu između Rusije i Sjeverne Koreje te utjecaju na rat u Ukrajini. Članak objavljujemo u cijelosti.
Usred vladine razularene ratne propagande i kontrapropagande, glavni zapadni mediji izvještavaju da je Sjeverna Koreja poslala otprilike 12.000 svojih pješadijskih snaga za specijalnu operaciju ruske kontraofanzive u regiji Kursk protiv ukrajinskih invazijskih snaga. Gotovo svi izvještaji na sličan način ističu značajan doprinos Pjongjanga ruskoj agresiji na Ukrajinu, koristeći svoje vojnike kao „topovsko meso“ i upozoravaju na vjerovatne opasnosti koje vode do međuregionalne dinamike ka Trećem svjetskom ratu.
Prema novom bilateralnom sigurnosnom paktu potpisanom prošle godine, postoji jak odnos daj - dam između Moskve i Pjongjanga, koji imaju uska grla u politici odbrane i nacionalne sigurnosti. Moskva može značajno dopuniti svoje vojne snaga u trenutnim uslovima ograničene mobilizacije, dok Pjongjang može nabaviti neke ključne ruske tehnologije vezane za nuklearne bojeve glave i interkontinentalne balističke rakete, kao i zalihe nafte i hrane.
Gledajući unazad, jasno je da je pakt više usmjeren na gore spomenuti odnos daj - dam nego na moskovsku sigurnosnu garanciju Pjongjangu, kao što se nalazi u klauzuli o automatskoj intervenciji u Ugovoru o prijateljstvu, saradnji i uzajamnoj pomoći (1961-1996). U stvari, ruski ustav zahtijeva od predsjednika da prethodno dobije odobrenje gornjeg doma za slanje oružanih snaga u inostranstvo. Stoga je malo vjerovatno da će pakt ohrabriti Pjongjang da postane avanturističkiji u doglednoj budućnosti, bez eksplicitne posvećenosti Moskve proširenom nuklearnom odvraćanju Pjongjanga. Osim toga, Pjongjang je nedavno zauzeo snažan odbrambeni vojni stav vis-à-vis Južne Koreje tako što je postavio nagazne mine na 38. paralelu, digao u zrak međukorejske željezničke pruge odmah sjeverno od paralele i emitovao propagandu preko zvučnika u pograničnim područjima. Alijansa zasnovana na sporazumima stabilizuje međukorejsku konfrontaciju, jer je Pjongjang sada čvrsto u ruskoj orbiti, osim ako Zapad, predvođen SAD, ne pokuša promijeniti režim.
Ova opcija će važiti ako se nastavi multipolarizacija međunarodne politike. S jedne strane, vrijeme je na strani Moskve, jer je dugotrajni rat u Ukrajini ubrzao inflaciju energenata, usjeva, sirovina i drugih troškova, uzrokujući ozbiljne ekonomske, socijalne i političke zastoje za Zapad predvođen SAD, paralelno sa čvršćom strateškom orijentacijom Rusije i Kine protiv Zapada predvođenim SAD-om i značajnom usponu velikih globalnih južnih sila. S druge strane, vrijeme radi protiv Moskve, jer bi Rusija značajno produbila svoju ekonomsku ovisnost o Kini kako bi izdržala kolektivne ekonomske sankcije Zapada. Kao rezultat toga, Moskva mora stalno rekalibrirati ravnotežu između dva pola.
U ovim okolnostima, Moskva je iskoristila 12.000 sjevernokorejskih pješadijskih vojnika da dopuni neadekvatne vojne snage, jer je puna mobilizacija politički opstruktivna na domaćem planu, s obzirom na status „specijalne vojne operacije“ rata u Ukrajini, koji nije rat. U svakom slučaju, čini se da je Moskva regrutovala 100.000 do 150.000 dobrovoljaca pored postojećih 500.000 efektivnih vojnika i stvorila novi vojni korpus, diviziju i dvije kombinovane združene vojske, uz veliku reorganizaciju na nivou vojnih divizija i brigada. Slanje samo jedne divizije od 50.000 efektivnih vojnika u Kursk je izvodljivo, pošto se glavni frontovi nalaze u Donbasu/istočnoj Ukrajini. Stvaranje 10.000 efektivnih od 50.000 vojnika je važno, dajući Moskvi adekvatnu fleksibilnost u planiranju rata.
Šta drugo Pjongjang može očekivati od raspoređivanja trupa osim transfera vojne tehnologije? Zapadni mediji su pristrasni prema najnovijim borbenim iskustvima koja su navodno dostupna u asimetričnom ratu između Rusije i Ukrajine. Ipak, Pjongjang može steći malo dragocjenog iskustva, jer njegove snage za specijalne operacije moraju biti obučene za gerilsko i urbano ratovanje, a ne za velike organizirane borbe na ravnicama. Pjongjang također nije u mogućnosti da nauči značajna operativna znanja od jedinica, s obzirom na to da su njegovi bataljoni ugrađeni u komandnu i kontrolnu strukturu ruske vojske.
Nasuprot tome, kako Pjongjang može zanemariti ozbiljno iscrpljivanje snaga za specijalne operacije kao najvažnijeg sredstva u borbi? Navodno je Pjongjang upravo poslao neiskusne vojnike sa samo osnovnom obukom u Kursk, koji se koriste kao „topovsko meso“, a ne kao elitni segmenti snaga.
Međutim, vrijednost ljudskog života varira u različitim zemljama i političkim režimima, a Sjeverna Koreja je izuzetno jeftina. Zapadni analitički pristup Sjevernoj Koreji je odraz zapadnih standarda i praksi i potpuno je neadekvatan.
Konkretno, opcija „topovskog mesa“ je najracionalnija za Pjongjang, jer je prošle godine napravio temeljni strateški pomak prema Južnoj Koreji, koju je ustavnim amandmanom označio kao neprijateljsku državu koja više nije dio poluotoka koji bi trebao biti ponovo ujedinjen. To znači da Pjongjang može koristiti nuklearno oružje protiv daleko superiornijih konvencionalnih vojnih sposobnosti Južne Koreje. To će Pjongjang osloboditi ulaganja u svoje velike i slabo naoružane konvencionalne snage, od ozbiljno osiromašene ekonomije koja je manja od južnokorejske. Štaviše, glad za novcem u Pjongjangu može se utoliti, jer režim uzima značajan dio nagrada ruske vlade, navodno 30.000 američkih dolara po vojniku. Očigledno je da ova opcija ima nekoliko svrha.
Ukratko, i Moskva i Pjongjang održavaju instrumentalnu racionalnost dok realno shvaćaju evoluirajuću strukturnu metamorfozu svjetske politike prema multipolarnosti. Vrijeme je da se zapadni analitičari oslobode perspektive ogledala i autodestruktivnog jedinstva misli koje su u skladu s moralnom osudom ruske agresije na Ukrajinu. Umjesto toga, u bliskoj budućnosti, mentalna čvrstoća je neophodna za koegzistiranje sa zlom.
O autoru:
Prof. Dr. Masahiro Matsumura je profesor međunarodne politike i nacionalne sigurnosti na St. Andrew's University u Osaki i trenutno 2024 ROC-MOFA Taiwan Fellow-in-Residence u NCCU-IIR Taiwan Center for Security Studies v Taipeiju. Član je Savjeta IFIMES.
Članak predstavlja stav autora in ne odražava nužno stav IFIMES-a.
Ljubljana/Osaka, 4. februar 2025
[1] IFIMES – Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije sa sjedištem u Ljubljani, Slovenija, ima specijalni konzultativni status pri Ekonomsko-socijalnim vijećem ECOSOC/UN, New York, od 2018.godine i izdavač je međunarodne naučne revije “European Perspectives”, link: https://www.europeanperspectives.org/en .
