Međunarodni institut za međureligijske, međunacionalne i bliskoistočne studije (IFIMES) iz Ljubljane redovno analizira dođanja u regiji Bliskog istoka. Aktualiziranje ideje »Partnerstvo za Bliski istok« oprinos je stabilizaciji u regiji. Iz analize izdvajamo najzanimljivije dijelove.
Međunarodni institut IFIMES u prethodnim analizama pozvao je SAD, da počnu primjenjivati drugačiju politiku prema Bliskom istoku, jer poslije 11. septembra 2001 nisu ugrožene samo SAD i njeni interesi nego cjelokupni svjetski demokratski poredak. Kao metodu jedne drugačije politike, pozvali smo SAD na osnivanje organizacije po uzoru NATO-vog Partnerstva za mir, koja bi se zvala »Partnerstvo za Bliski istok«.
12. decembra 2002. godine demokratski svijet pozitivno je primio inicijativu američkog državnog sekretara Colina Powella u washingtonskom Heritage centru, gdje je obznanio osnivanje »Inicijativa partnerstva između SAD i Bliskog istoka«. Evropski saveznici i politička nomenklatura na Bliskom istoku sa skeptičnošću se odazvala toj inicijativi. Arapski mediji odazvali su se tako da su optužili SAD, da se miješaju u unutrašnje poslove tih država.
Za razliku od inicijativa prošlog stoljeća ova inicijativa bavi se uključivanjem cijelih naroda u reforme političkih sistema, pomoći u obrazovanju, borbi protiv nepismenosti, pravima žena, osnivanju organizacija civilnog društva i podrške javnom i privatnom sektoru u regiji u cilju reforme ekonomije.
Glavni inicijatori ideje partnerstva SAD i Bliskog istoka su (Dick Channey, Donald Rumsfeld, Paule Wolfowitz, William Kristol, Gary Schmitt, Robert Kagan i Bruce Jackson) iz redova američkih neokonzervativaca, koji su početkom 70-tih godna prošlog stoljeća formulirali svoj stav utemeljen na dvije osnove: odbijanju izolacionizma Demokrata i odbijanju realizma Republikanaca te na tim osnovama gledaju na SAD kao supersilu koja širi ideje demokratije i zaštite ljudskih prava u svijetu. Svoje poglede objavili su u projektu »Nova američka stoljeća« (New American Century - 1997) i u nekim revijama kao što je »Weekly Standard« zahtijevajući intenzivniju američku ulogu na Bliskom istoku, rušenje nedemokratskih režima i nove političke mape.
Prema mišljenju IFIMES-a ideju »Novo američko stoljeće« potrebno je ugraditi u Powellov plan i ponuditi ga građanima Bliskog istoka putem nezavisnih medija i institucija te pomoći pri formiranju organa civilnog društva. Početak bi bio u obliku joint ventures sa sličnim institucijama u Evropi posebno na Balkanu gdje se poslije 50 godina komunizma i decenije rata narodi Balkana slobodno biraju svoje predstavnike na slobodnim i demokratskim izborima i ostvaruju napredak u političkim i ekonomskim reformama. Tako narodi Balkana, među kojima je i deset miliona muslimana, američke intervencije u regiji i učešće u mirovnom procesu ocjenjuju pozitivno. Balkanska realnost nije dostupna milionima građana Bliskog istoka jer još uvijek mediji stvaraju sliku, po svemu sudeći namjerno, kako ne bi bili prezentirani pozitivni učinci Zapada i američke intervencije na Balkanu.
IFIMES smatra, da je za početak na Bliskom istoku potrebno uspostaviti kontakte sa finansijskim i duhovnim liderima takvih organizacija, profesorima, studentima, objasniti plan promjena te da predstojećim promjenama neće biti ugrožen njihov status i interesi (finansijski, duhovni, plemenski niti će biti zadirano u njihovu tradiciju).Na takav način oni mogu biti generatori novih promjena jer vrlo dobro poznaju Zapad zbog dugogodišnjih različitih oblika saradnje kroz investicije, školovanje itd. IFIMES smatra, da su oni u svojim državama taoci nekih ideologija hladnog rata (Baath-ov socijalizam i Naserov-ski panarapizam, radikalni Wahabizam, šiitski izvoz revolucije). Potrebno je te grupacije uključiti u seminare i simpozije nezavisnih institucija civilnog društva u Evropi (nezavisni instituti i nevladine organizacije), pokazati i predstaviti dostignuća demokratskih standarda (izbori, slobodni mediji, ljudska prava, socijalna i zdravstvena zaštita). Na takve oblike saradnje trebalo bi pozvati odgovarajuće strukture iz Izraela kako bi se međusobno upoznali, razmijenili iskustva, gradili mostove. Tako se mogu promovirati ideje, koje će te narode zbližiti a ne udaljiti jedne od drugih u stvaranju boljeg života za sve stanovnike u regiji. Zbog toga je u Inicijativu »Partnerstva za Bliski istok«, potrebno uključiti i Izrael jer je po strukturi stanovništva multietnička država sa demokratskim institucijama npr. arapske stranke učestvuju na izborima i imaju svoje poslanike u izraelskom Knessetu.
Inicijativa »Partnerstva za Bliski istok« sastoji se od tri glavne tačke:
1. reforme obrazovanja,
2. reforme ekonomije i
3. reforme političkih sistema.
Vjeronauka se mora osloboditi opterećenja historijskih događaja koje su označavali križarski ratovi (rat kršćanstva i islama te ratovi Jevreja i Arapa, Kršćana i Jevreja u Evropi u 15. i 20.stoljeću). Takve i slične ideologije ugrožavaju stabilnost u regiji. Reforme obrazovnog sistema, prema mišljenju IFIMES-a, podrazumijevaju brisanje poglavlja ustava prema kojem je islam državna religija u većini bliskoistočnih država. Treba izdvojiti vjeronauku iz školskog programa posebno u Libanu, Siriji, Palestini, Egiptu, Iraku jer to predstavlja dolijevanje ulja na vatru pošto se radi o multireligijskim državama.Vjera se treba izučavati u za to specijaliziranim školama i teološkim fakultetima te bazirati na naučnom-historijskom i istraživačkom radu.
Put ka ekonomskim reformama vodi preko političkih reformi jer su desetine miliona građana Bliskog istoka nezaposleni. U tim državama ne djeluju efikasne državne institucije, socijalno i zdravstveno osiguranje čak i ne postoji. To ljudi su bez nade. Političari, profesori, novinari optužuju Zapad za njihov položaj. Zbog toga oni postaju dobrovoljni regruti u nekim organizacijama (vjerske, humanitarne i druge) gdje je glavna ideologija borba protiv Zapada i njegovih interesa.
Prema riječima Richarda Hassa, direktora planiranja politike u State Departmentu, SAD neće nametnuti prevaziđenu formulu (freezing formule) političke reforme nego će pojedinačno raditi sa svakom zemljom kako bi postepeno formirali svoje izborne sisteme. Hass je priznao, da su SAD pogriješile, jer nisu dale prioritet demokratskim procesima u regiji. Direktor Hass sam se prilikom svojih posjeta Egiptu, Pakistanu, Saudijskoj Arabiji itd. uvjerio u komunikaciji sa običnim ljudima, da se osjećaju razočaranim neuspjehom SAD u promoviranju demokratije u regiji i američkoj podršci totalitarnim režimima.
Prema mišljenju IFIMES-a, 21. stoljeće biti će povoljnije za narode regije, jer će Inicijativa »Partnerstva za Bliski istok« pripomoći, da narodi Bliskog istoka dobiju dugo očekivanu slobodu i demokratiju te da se integriraju u savremeni svijet.
