Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES)[1] iz Ljubljane, Slovenija, redovno analizira događanja na Bliskom istoku, Balkanu i po svijetu. IFIMES je pripremio predizbornu analizu pred redovnim parlamentarnim izborima u Republici Sloveniji, koji će se održati 24. aprila 2022. Iz opsežne analize »Parlamentarni izbori 2022: Slovenija između Brisela i Budimpešte«, objavljujemo najvažnije i najzanimljivije dijelove.
U Sloveniji je 2022.godina proglašena za »super izbornu godinu«, u kojoj će se održati parlamentarni, lokalni in predsjednički izbori.
Deveti parlamentarni izbori od proglašenja nezavisnosti Republike Slovenije održat će se 24. aprila 2022. Odvijat će se po proporcionalnom izbornom sistemu u osam izbornih jedinica, sastavljenih iz 11 izbornih okruga. Ukupan broj birača je 1.699.433.
U svakoj izbornoj jedinici dodjeljuje se 11 zastupničkih/poslaničkih mandata (jedan za okrug), koji se na nivou izborne jedinice i kasnije na državnom nivou raspodjeljuju između političkih stranaka proporcionalno udjelu dobivenih glasova, koje je stranka osvojila. Pored 88 poslaničkih mandata, istovremeno odvojeno se održavaju izbori za dva zastupnika/poslanika nacionalnih manjina (talijanske i mađarske), koji će biti izabrani prema većinskom sistemu u dvije posebne izborne jedinice (tzv. izborne jedinice nacionalnih manjina). Tako pripadnici nacionalnih manjina glasaju dva puta na izborima za slovenski parlament (Državni zbor) i u tom slučaju radi se o pozitivnoj diskriminaciji. Izborni prag iznosi 4%.
Kandidirati mogu sve političke stranke čiju listu sa potpisima podrže tri zastupnika/poslanika ili 100 birača na nivou države odnosno 50 na nivou izborne jedinice. Za nestranačke izborne liste je potrebno zbrati po 1000 potpisa birača u svakoj od osam izbornih jedinica.
Na parlamentarnim izborima nastupit će stranke, koalicije ili liste: ● DeSUS - Demokratska stranka penzionera Slovenije ● Domovinska liga – Dom ● Građanski pokret Resni.ca ● Pokret sloboda ● Pokret Sjedinjena Slovenija – ZSi ● Ljevica ● Lista Borisa Popoviča - Digitalizirajmo Sloveniju ● Lista Marjana Šareca – LMŠ ● Naša zemlja stranka dr. Aleksandre Pivec ● Naša budućnost i Dobra država ● Nestranačka narodna lista Pokret zdravo društvo ● Nova Slovenija - kršćanski demokrati ● Piratska stranka Slovenije ● Povežimo Sloveniju (Konkretno, Zeleni, SLS, NLS, NS) ● Slovenska demokratska stranka – SDS ● Slovenska nacionalna stranka – SNS ● Socijalni demokrati – SD ● Stranka Alenke Bratušek ● Vesna - Zelena stranka ● Za narod Slovenije – ZLS ● ZOS - Savezništvo oslobodimo Sloveniju (Pokret Sjedinjena Slovenija - ZSI i Stranka slovenskog naroda - SSN).
Poslije parlamentarnih izbora 2018.godine bila je formirana vlada manjih stranaka, koju je vodio Marjan Šarec (LMŠ). Šarec je napravio stratešku grešku, kada je 27. januara 2020.godine podnio ostavku kao predsjednik vlade. Računao je, da će tako iznuditi prijevremene parlamentarne izbore, poslije kojih bi ponovno zasjeo mjesto predsjednika vlade. Takav nepromišljen potez omogućio je Janezu Janši (SDS) da dođe na vlast, formirajući vladu desnog centra, zajedno sa Strankom modernog centra (sada Konkretno), Novom Slovenijom (NSi) i strankom penzionera DeSUS.
Janšina vlada se odmah suočila sa izazovima pandemije Covid-19, pripisujući nespremnost da se nosi sa pandemijom Šarečevoj vladi. Slovenija je poduzela rigorozne mjere u borbi protiv pandemije Covid-19. Većina mjera su se pokazale kao pretjerane, neke čak i nepotrebne, mnoge nezakonite ili neustavne, a istovremeno primijećeno je i bilo upitno, nenamjerno i sumnjivo trošenje javnog novca tokom pandemije.
Iako se obećavalo, da će vlast ujediniti građane, a posebno se najavljivalo da će koalicione stranke biti korektiv vladavini Janeza Janše i njegovoj Slovenskoj demokratskoj stranci (SDS), u praksi je bilo potpuno drugačije. Janez Janša se smatra saveznikom i satelitom mađarskog premijera Viktora Orbana (Fidesz), a Orban je Putinov ključni satelit u EU i NATO-u. Ova povezanost ubrzo se pokazala na slovenačkoj političkoj sceni, posebno kroz poteze Janšine vlade i stvaranje atmosfere u društvu, koja je i ranije bila karakteristična za Janšinu vladavinu. Prema mišljenju analitičara, ovo treba shvatiti u kontekstu činjenice da je Budimpešta postala centar internacionale kriminala, a glavni akteri ovih finansijskih (ruskih) transakcija su označeni kao „Putinovci“.
Učinjen je korak dalje: počelo je novo razdoblje dodatnih podjela i radikalizacije slovenačkog društva, uvođenje Orbanovog načina vladanja i uvođenje drugih navodno evropskih vrijednosti u slovenački društveni prostor. Došlo je do kadroviranja podobnih i poslušnih, ali neiskusnih kadrova, pritisaka na pravosuđe i izbjegavanja imenovanja evropskih delegiranih tužilaca, pritisaka i podređivanja medija (izdvajaju se slučajevi RTV Slovenija i Slovenačke novinske agencije - STA), netransparentno korištenje budžetskih sredstava i stvaranje nove društvene elite po ličnim kriterijima i mjerilima Janeza Janše. Janša je u Sloveniji zapravo uveo autokratski „kancelarski“ sistem vlasti, u kojem odlučuje samo jedna osoba - Janez Janša. Evidentna je zloupotreba policijskog represivnog aparata i sigurnosno-obavještajnih službi koje prate opozicione političare, novinare i civilno društvo. Od slovenačkih i stranih organizacija za ljudska prava i stanje demokratije stizala su brojna upozorenja na dešavanja u slovenačkom društvu. Primjetan je pad Slovenije na različitim ljestvicama. Istovremeno, za vrijeme vlade Janeza Janše veći dio mandata na čelu parlamenta je predsjednik iz redova opozicije, što ukazuje na nepostojanje jasne parlamentarne većine.
Ne iznenađuje bliska povezanost sadašnje vlade Janeza Janše sa Višegradskom grupom država (Mađarska, Poljska, Češka i Slovačka), posebno Mađarskom i njenim premijerom Viktorom Orbanom. Zasluge za ovu vezu pripadaju bivšem makedonskom premijeru Nikoli Gruevskom (VMRO-DPMNE), kome Viktor Orban već nekoliko godina nudi utočište u Mađarskoj, usprkos međunarodnoj potjernici. Za Višegradsku grupu je karakteristično da su neto primaoci evropskih sredstava i da se u pravilu protive zvaničnom Briselu kada su u pitanju važna pitanja gdje je potrebno pokazati jedinstvo unutar EU i donijeti odluke o budućnosti EU. U tome se ističe mađarski premijer Viktor Orban i njegov Fides, koji su već napustili najveću političku grupaciju u Evropskom parlamentu, Evropsku narodnu stranku (EPP).
Viktor Orban je poznat kao glavni čovjek ruskog predsjednika Vladimira Putina u EU i NATO-u. Početkom prošle godine tzv. „non-paperi“, koji se pripisuje slovenačkom premijeru Janezu Janši procurili su u javnost, što je dodatno pogoršalo veoma napetu situaciju na Zapadnom Balkanu. Postojanje „non-papera“ potvrdio je i predsjednik Evropskog vijeća Charles Michel. Kasniji razvoj događaja i tenzije na Zapadnom Balkanu bili su u skladu sa navedenim „non-paperima“. Dodajmo da je Slovenija, zajedno sa Mađarskom i Hrvatskom, blokirala odluke o sankcijama EU članu Predsjedništva Bosne i Hercegovine Miloradu Dodiku (SNSD), koji je poznat i kao Putinov satelit u Bosni i Hercegovini. Očigledno, Putin je lansirao svoje satelite u orbitu evropske i balkanske politike.
Sve ove aktivnosti jasno pokazuju, da je slovenačka vanjska politika bila neposredno ili posredno u funkciji Putinove politike unutar EU i na Zapadnom Balkanu za razbijanje jedinstva unutar EU i destabilizaciju, što je do sada bio uspješan obavljen zadatak. Zbog toga se na nedavni „izlet“ slovenačkog premijera Janeza Janše u Kijev u međunarodnim krugovima gleda s oprezom i sumnjom. Zbog takve politike Slovenija je izgubila poziciju na Zapadnom Balkanu, a zbog privrženosti Viktoru Orbanu kao Putinovom satelitu na nju se u međunarodnim krugovima gleda s velikom rezervom i krajnjim oprezom. U tom kontekstu, potrebno je shvatiti da je Janšino angažovanje u Ukrajini i pokušaj uključivanja Ukrajine u slovenačku predizbornu kampanju eksperiment improvizacije i neozbiljnosti. Sasvim je jasno, da zemlja takve veličine i položaja u međunarodnim odnosima kao što je Slovenija trenutno ne može rješavati gorući svjetski problem kao što je ruska invazija na Ukrajinu. Tome treba dodati, da je slovenački premijer Janez Janša prije nekoliko godina spotaknuo i izvrijeđao ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog, kao i američkog predsjednika Josepha Bidena.
Janšin avanturizam u vanjskoj politici odrazio se i na njegov odnos prema Kini zbog solo stavova o Tajvanu, što je izazvalo snažan odgovor kineskih vlasti. U takvim okolnostima Janša kandiduje Sloveniju za nestalnu članica Vijeća sigurnosti UN za period 2024-2025, što predstavlja vanjskopolitički amaterizam. Ne smijemo zanemariti činjenicu, da je Slovenija već bezuspješno aplicirala za nestalnu članicu Vijeća sigurnosti UN-a za period 2012-2013.
Prikladniji vanjskopolitički angažman je neophodnost za državu koja je punopravna članica EU i NATO-a i koja se bori da postane nestalna članica Vijeća sigurnosti UN-a.
Analitičari smatraju, da građani Republike Slovenije na predstojećim parlamentarnim izborima odlučuju o budućnosti svoje zemlje, koja će biti usmjerena ka tvrdom jezgru EU i saradnju unutar institucija EU ili u smjeru Budimpešte i Viktora Orbana.
Revizija slovenačke historije od strane sadašnje slovenačke vlade ima za cilj da poražene snage iz Drugog svjetskog rata na slovenačkoj zemlji prikaže kao pobjednike. To predstavlja izopačen čin. Buđenje poraženih fašističkih ideologija postala je konstanta aktuelne vlasti, izazivajući oštre reakcije društva i politike. Slovenci su kao nacija izraziti antifašisti i osjetljivi su na falsifikovanje historije.
Karakteristike procesa autokratije[2] se također vide kroz intenzivne napade na civilno društvo, napade na novinare i cenzuru u medijima. Države[3] sa povećanom cenzurom vlade su Mauricijus, Poljska i Slovenija, navodi se u izvještaju o stanju demokratije na Univerzitetu u Göteborgu. Zemlje koje najbrže klize u autokratiju su Afganistan, Obala Slonovače, Tunis, Mjanmar i Slovenija. Prema globalnom indeksu ljudske slobode (The Human Freedom Index), Slovenija je pala na 36. mjesto, što je trend pada. Osim toga, prema Gallupu, Slovenija se svrstava među deset vodećih zemalja po antiameričkom raspoloženju.
Analitičari smatraju, da je sadašnjem slovenačkom premijeru Janezu Janši, kako je i sam najavio, potrebno pet godina za eksperiment „oslobađanja“ Slovenije. U tom kontekstu, razumije se da planira promijeniti mentalni sklop Slovenaca kao izrazito antifašističke nacije u nešto suprotno. Slovencima je potrebna vizija budućnosti, a ne falsifikovanje historije.
U Sloveniji se održava četvrti izborni ciklus u kojem su birači pokazali nepovjerenje u etablirane političke stranke. To je posljedica njihovog dosadašnjeg djelovanja, jer građanima nisu ponudili inovativne političke programe, nova lica i izvjesniju budućnost. Treba naglasiti da je Slovenija 2004. godine, kada je postala članica EU, bila vodeća zemlja u grupi od 10 novoprimljenih zemalja po svim pokazateljima, a sada je na sredini ljestvice. Kao političar i predsjednik političke stranke, Janez Janša jedini je u EU sa skoro 30-godišnjim mandatom, što predstavlja novum u demokratskim društvima i izraz je demokratske podkapacitiranosti i vodi u autokratiju.
Analitičari smatraju, da se Slovenija suočava sa ozbiljnom krizom političkih elita, koja je započela odlaskom s političke scene dugogodišnjeg premijera i predsjednika Janeza Drnovšeka. Kao rezultat toga, birači u svakom izbornom ciklusu traže nove pojedince koji uživaju njihovo povjerenje. Na aktualnim izborima u toj ulozi vide Roberta Goloba i njegov nedavno osnovani Pokret Sloboda, koji je favorit na parlamentarnih izbora.
Situaciju u Sloveniji ilustruju podaci, koje je naveo predsjednik Komisije za sprječavanje korupcije (KPK) Robert Šumi[4], da Slovenija zbog korupcije gubi mnogo, možda čak 3,5 milijarde eura godišnje (to predstavlja praktično cijeli budžet Republike Sjeverne Makedonije).
Istraživanja javnog mnijenja pokazuju na vodstvo Pokreta Sloboda, za kojim zaostaje Slovenska demokratska stranka (SDS). Naime, na parlamentarnim izborima će se faktički suprotstaviti dva glavna politička takmaca, Golobov Pokret Sloboda i Janšin SDS, što ujedno umanjuje mogućnost manjim strankama da pređu izborni prag.
Analitičari smatraju, da su Sloveniji potrebni kompetentni političari sa demokratskim kapacitetom da ostvare prijeko potrebni društveni konsenzus za budućnost. Sloveniji je potreban viši nivo političke kulture, jer je u sadašnjem mandatu Janšine vlade dostigla najniži nivo od osamostaljenja. Nakon izbora, Sloveniji je potrebna „Conclave“ ključnih aktera slovenačke države i društva o tome kako Slovenija treba da zaustavi svoje dalje nazadovanje i osigura svoju budućnost. Najavljene političke promjene u Sloveniji otvaraju i mogućnost ponavljanja „Trumpovog sindroma“ u prenosu vlasti. Moguće je, da aktuelna vlast ne prizna rezultate izbora odnosno dovede u pitanje legalnost i legitimitet izbornog procesa i tako pokuša opravdati izborni poraz kod svojih birača. Parlamentarni izbori će također imati neposredan utjecaj na lokalne i predsjedničke izbore u drugoj polovini 2022.
Ljubljana, 19. april 2022
[1] IFIMES - Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije sa sjedištem u Ljubljani, Slovenija, ima specijalni konzultativni status pri Ekonomsko-socijalnim vijećem ECOSOC/UN od 2018.godine.
[2] Intervju sa predsjednikom vlade Janezom Janšo: Slovenija će za pet godina biti oslobođena!, link: https://nova24tv.si/slovenija/intervju-s-predsednikom-vlade-janezom-janso-slovenija-bo-cez-pet-let-osvobojena/
[3] Democracy report 2022 Autocratization Changing Nature?, link: https://v-dem.net/media/publications/dr_2022.pdf
[4] Šumi: Zbog korupcije gubimo mnogo, možda 3,5 milijarde eura godišnje, link: https://www.rtvslo.si/slovenija/sumi-zaradi-korupcije-izgubljamo-veliko-morda-3-5-milijarde-evrov-letno/604017
