IFIMES - Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije iz Ljubljane redovno analizira događanja na Bliskom istoku i Balkanu. Međunarodni institut IFIMES, sedam mjeseci poslije oslobodjenja Iraka, analizira aktuelna tamošnja događanja. Iz opširne analize izdvajamo najvažnije dijelove:
Nedvosmisleno je, da je 9. april historijski dan, ne samo za irački narod, nego za cijeli Bliski istok. Dvadeset miliona Iračana pridružilo se 4 miliona iračkih Kurda, koji su bili oslobodjeni poslije zalivskog rata 1991. godine. Mase željne reformi u regiji s oduševljenjem su očekivali da će uskoro vjetar političkih i privrednih reformi obuhvatiti i njihove države (demonstracije civilnog društva u Egiptu krajem avgusta 2003. godine, prve demonstracije u historiji Saudijske Arabije oktobra 2003. godine, izbori u Omanu, amnestija za političke zatvorenike i rekonstrukcija vlade u Siriji, promjena prestolonaslednika u Ujedinjenim Arapskim Emiratima).
Posjetioci arapskih foruma na internetu poslije 9. aprila 2003. godine bili su iznenadjeni nad liberalnim i tolerantnim debatama, svi su imali jednu nadu da će SAD u političkoj obnovi Iraka brzo pobjediti kao što su pobjedile u 20-dnevnom ratu.
Na Međunarodnom institutu IFIMES dobili smo iznenadjujuće veliki broj pisama i postali glasnici promjena, svi su željeli znati kako su narodi istočne Evrope poslije decenija tiranije izgradili svoje države i uz američku i zapadnu pomoć prevazišli sve tranzicijske teškoće iz jednog u drugi sistem. Ta idila trajala je sve do narastanja broja terorističkih napada, koji nisu samo upereni prema američkoj vojsci, nego protiv svih vitalnih infrastruktura, koje su povezane sa svakidašnjim životom običnih građana.
Teroristički napadi u Iraku svaki dan se povećavaju i prema podacima Pentagona prosječno se dogodi 26 napada na dan. Najveća zabrinutost je njihova organiziranost, motiviranost te dobro snabdjevanje novcem i oružjem. Teroristi imaju samostalne komande i svaka grupa može djelovati na svom području, oni sami biraju vrijeme i datum te lokaciju napada, neprijatelj je nezaštićena otvorena meta (infrastruktura, vojska i irački policajci). Ukratko oni su prava vojska u ilegali, koji prema svom izboru napadaju odredjene ciljeve koji mogu biti političkog, vojnog, privrednog, psihološkog ili humanitarnog značaja. U takvoj borbi američka tehnika gubi svaki značaj, sve je zavisno od ljudskog faktora – za ostvarenje ciljeva oni troše milione, Amerikanci milijarde dolara.
Možda je najvažniji njihov sistem regrutiranja novih regruta, koji su uglavnom bivši pripadnici raspuštene iračke vojske i obavještajnih agencija, pripadnici palestinskih terorističkih organizacija te prebjegli članovi Alkaide iz Afganistana.
Američki članovi istraživačkog centra pješadijskih snaga iz Arkansasa, koji su posjetili Irak, Kuvajt i Katar su u svom izvještaju početkom oktobra 2003 zapisali, da su od 69 obavještajnih ekipa na terenu dnevno očekivali 120 izvještaja, sada dobijaju do 30 izvještaja koji su uglavnom zastarjeli i neupotrebljivi.
Prema mišljenju Medjunarodnog instituta IFIMES podaci o broju terorista su netačni u smislu nacionalne i političke pripadnosti. Nezavisni analitičari ocjenjuju, da se njihov broj kreće izmedju 850 i 1.000 stranih boraca prije udruživanja dvije organizacije JunudAllah i Usud. Ako tom broju dodamo 5.000 bivših iračkih vojnika i agenata, broj aktivnih simpatizera u sunitskom trouglu kreće se od 20.000 do 30.000 pripadnika, koji imaju logističke zadatke.
Zabrinjavajući je dolazak sve većeg broja novih terorista, prema podacima izraelskih obavještajaca prevladuje broj stranih nad domaćim teroristima.To je potvrdio i sirijski ministar vanjskih poslova Faruoq Alsara u intervju »Sunday telegraphu« 23. oktobra 2003. Organizacija USUD, koja se nalazi u Siriji zadužena je za njihov ilegalni prelazak preko granice u Irak. Drugi smjer dolaska terorista je iz Irana. Pripadnici iranske revolucionarne garde evidentiraju prebjegle članove Alkaide iz Pakistana, Afganistana, Čečenije u gradu Mashad, tamo ih preuzima grupa Abu Musaab Alzarqwi te ih predaje organizaciji Ansar Alislam, odjeljenju Alkaide koji se nalazi u sjevernom Iraku i koji su bili poraženi u zajedničkoj američko-kurdskoj operaciji od 22. do 25. marta 2003. godine i to od sjevera naprijed prema cilju tj. sunitskom trouglu.
AMERIČKA ZBRKA
Američka zbrka nastaje u Washingtonu, nesaglasnošću izmedju State Departmenta i Savjeta za nacionalnu sigurnost (SNS) na jednoj strani te Pentagona na drugoj strani, više je nego očigledna. Taj odnos u sudbonosnim trenucima prelazi iz nesaglasnosti u raskol u kojem sam predsjednik SAD mora intervenirati zbog umirivanja strasti. Početkom oktobra u sporu izmedju Pentagona i SNS pobjedio je poslednji. Predsjednik Bush je imenovao Condolice Rice za vodju grupe za stabilizaciju Iraka i Afganistana. Takva zbrka se prenosi i na teren. U takvim okolnostima ambasador Bremer je zamijenio generala Jaya Garnera na položaju šefa CPA (Coalition Provisonal Authority), koji je podređen Pentagonu.
Poslije dolaska ambasadora Paula Bremera na položaj šefa CPA teroristički napadi su se drastično povećali. CPA je organ, koji neposredno upravlja s državom i institucijama države (upravno vijeće, ministarsko vijeće) i nema jasne bezbjednosne strategije za stanje u kojem se nalazi Irak za razliku od civilnog dijela, koji ima odlične rezultate (obnova infrastrukture, monetarna politika, zdravstvo itd.).
U toj američkoj zbrci otvara se Pandorina kutija i svaki dan sve se više razilazi zli duh terorizma, nada ostaje na dnu kutije.
Medjunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) za rješenje iz nastale situacije predlaže:
Da Irak ne bude predmet predizbornih niskih udaraca izmedju republikanaca i demokrata. Pobjeda SAD u Afganistanu i Iraku sasvim sigurno će biti zapisana kao opravdana i pravedna.
Podjela CPA na civilni i vojni dio; za vodju vojnog dijela predlažemo generala Joya Garnera te formiranje grupe iskusnih stručnjaka za borbu protiv terorizma iz redova poznatih instituta, recimo: AEI – American Enterprise Institute, JINSA – Jewish Institute for National Security Affairs.
Da grupa za stabilizaciju Iraka pod vođstvom Condolice Rice ima savjetodavni značaj.
Ostvariti ideje sekretara za odbranu Donalda Rumsfelda za osnivanje agencije za ideološku borbu protiv terorizma.
Osnivanje efikasne iračke profesionalne i depolitizirane vojske i obavještajne agencije. Obučavanje tih jedinica trebalo bi se odvijati prema uzoru američkog programa »Opremi i obuči« za osposobljavanje vojske Federacije Bosne i Hercegovine.
Angažovanje poznatih kompanija sa područja sigurnosti iz SAD, Izraela, Turske za zaštitu vitalnih objekata kao što su naftovodi i sl.
Sazivanje regionalne konferencije iračkih susjeda na kojoj će se raspravljati o efikasnom nadzoru granica.
Aktiviranje incijative »Incijativa Partnerstvo za bliski istok – MEPI«.
Proizilazeći iz činjenice, da je Irak postao teren za obračunavanje s terorizmom, Međunarodni institut IFIMES predlagao je članovima ICTAC (International counter-terrorism academy community), da Odjeljenje IFIMES-a u Bagdadu bude u prvoj godini sjedište ICTAC-a kako bi različiti instituti, univerziteti i korporacije mogli na terenu razmijeniti mišljenja i pronaći odgovore na mnoga otvorena pitanja.
ICTAC - International counter-terrorism academy community osnovan je na čelu s ICT - International Policy Institute for Counter-Terrorism iz Herzliye, Izrael. Međunarodni institut IFIMES je suosnivač ICTAC-a.
