General Blagoje Grahovac
- član Savjetodavnog odbora Međunarodnog instituta IFIMES
Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) iz Ljubljane, Slovenija, redovno analizira događanja na Bliskom istoku i Balkanu. General Blagoje Grahovac, član Savjetodavnog odbora Međunarodnog instituta IFIMES piše o novoj politici Srbije. Njegov članak „Nova politika Srbije[1]“ objavljujemo u cijelosti.
NOVA POLITIKA SRBIJE
Rješavanje geopolitičkog rebusa (u vezi sa Balkanom) je izvjesno. Nema stabilne Evrope bez stabilnog i evropski integrisanog Balkana, nema stabilnog Balkana bez stabilne Srbije i nema stabilne Srbije bez njene Nove politike.
Deset godina nakon završetka Drugog svjetskog rata krenuo sam u osnovnu školu i dobro se sjećam svake priče mještana o tom ratu. Bilo ih je nekoliko i čak sada bih ih mogao interpretirati. Zašto samo nekoliko? Zato što smo u tom ratu bili pobjednici i što je narod svu svoju pažnju usmjerio na čuvanje antifašizma i građenje budućnosti.
Osamnaest je godina od završetka ratova na prostoru bivše SFRJ u kojima Srbija formalno nije učestvovala. I danas su u Srbiji najčešće teme one ratne sa visokim stepenom neofašizma, te one o svjetskim „urotama“ i „nepravdama“ prema Srbima i Srbiji. Zašto? Zato što su Srbi i Srbija u tim ratovima stvarno učestvovali i što su u njima stvarno poraženi, a građani, još uvijek, ne vide izvjesniju budućnost. Osjećaj poraženosti je dominantno stanje duha i graniči se sa stanjem nezdravosti. Odgovorna državna politika nema važniji zadatak od izvlačenja svog etnosa iz takvog stanja. Bosna i Hercegovina je u još gorem stanju, a Hrvatska bi mogla slaviti svoje pobjede, da ih ne kvari činjenica da su mnoge njihove pobjede “dobijene” nad dijelom svoga naroda.
Mnogo je pokazatelja o potrebi Srbije da ima Novu politiku. Jedan je ubjedljiv. Kroz dva vijeka Srbija je ili razarana u ratovima iz vana ili je pokradena u miru iznutra. I skoro uvijek je bila u zategnutim odnosima sa susjedima. Te odnose su pratile dvije konstante: prva je srpsko-hrvatsko i srpsko-albansko međusobno nepovjerenje i svađa do međusobne nepodnošljivosti; i druga – Srbija je uvijek bila poligon crnogorskih kriminogenih struktura koje su značajno uticale na političke procese u regionu. Srbi, Hrvati, Albanci i Crnogorci nijesu bili svjesni da su (svi zajedno) samo puko sredstvo u rukama geopolitičkih igrača. Da li su sad svjesni?
Prvi element Nove politike Srbije je „Srbija u NATO, bez alternative“. Mnogo je dokaza za takvu politiku, ali je najvažniji onaj da Srbija, kao članica NATO, nikada više protiv bilo koga ne bi ratovala. Drugi element Nove politike je „Standardi EU, bez alternative“. Kada Srbija dostigne standarde EU to će biti sigurnost da će Srbija, po prvi put, biti država sa vladavinom prava i demokratijom dostojnom čovjeka. Po dostizanju standarda EU lako će donijeti odluku o njenom ulasku u EU. Treći element Nove politike je „Priznavanje države Kosovo pod određenim uslovima“. Uslovi treba da se odnose na autonomnost u oblastima: ljudskih, građanskih i političkih prava; kulturnu autonomiju; zatim, zaštitu imovinskih prava Srba na Kosovu, privrednih društava Srbije i države Srbije, ostvarenih prije 2008. godine. Osnovni princip o svim navedenim autonomijama je da taj oblik bude institucionalni, a ne teritorijalni, kako bi se izbjegli getoi srpskih enklava. Kako ostvariti institucionalni principš Uspostavljanjem dvodomnog parlamenta Kosova, od kojih će jedan dom sačinjavati predstavnici manjinskih naroda Kosova. Taj dom bi (zajedno sa onim drugim) imao nadležnost u odlučivanju o svim strateškim državno-političkim pitanjima. Čevrti element Nove politike je „Nova regionalna inicijativa“. Jugoslavija je bila najveći politički projekat u Evropi u 20. vijeku. Za neke je bila najveća sreća, a za neke najveća nesreća. Zato je i bila meta napada geopolitičkih igrača. Obnova Jugoslavije bi bila strategijska greška, ali bi zato Jugo-regija bila najveći politički projekat Evrope u 21. vijeku. U Jugo-regiji bi sve novonastale države (bez narušavanja suvereniteta) mogle udruživati sve ono što se u bivšoj zajednici doživljavalo kao sreća. Jugo-regija je najizglednija forma za opstanak cjelovite BiH i cjelovite Makedonije. Za Srbe i Srbiju Jugo-regija bi (uz njegovanje antifašizma) bila lijek za ozdravljenje od gubitničkog stanja duha i od ksenofobije.
Srpsko-hrvatsko i srpsko-albansko međusobno povjerenje i prijateljstvo, očišćeno od crnogorskih kriminogenih elemenata, postaće nov balkanski i evropski razvojni resurs. Svojom Novom politikom Srbija bi od ovih prostora odmaknula sve geopolitičke igrače, čime bi na Balkanu, a time i u Evropi, zavladao dugotrajan mir sa kvalitetom života kakav građani regiona i zaslužuju i očekuju.
Nemam dilemu da će sve ovo ovako i biti. Pitanje je samo ko će sve ovo prvi politički kapitalizovati.
Ljubljana/Podgorica, 20.maj2013
[1] Objavljeno u dnevnoj novini »Vijesti« u Podgorici dana 17.5.2013
