- član Savjetodavnog odbora Međunarodnog instituta IFIMES
Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) iz Ljubljane, Slovenija, redovno analizira događanja na Bliskom istoku i Balkanu. General Blagoje Grahovac, član Savjetodavnog odbora Međunarodnog instituta IFIMES piše o akterima „državnog udara“ u Crnoj Gori. Njegov članak „Nesporno, sporno![1]“ objavljujemo u cijelosti.
Prošlo je nekoliko godina od kada sam u jednom od tekstova upozorio na opasnost od srpskog i crnogorskog mentalitetskog primitivizma. Taj problem postaje golem onda kada takav primitivizam kreira državnu politiku, a zabrinjavajuće je golem kada iz takve politike izrastu državne institucije. U kakvoj li je opasnosti onda čovjek koji od takvih institucija očekuje da mu one zaštite njegovo pravo, pravdu i slobodu. Duboko svjestan svega ovoga, dan poslije oktobarskih parlamentarnih izbora u Crnoj Gori 2016. godine, u TV intervjuu sam objasnio da je “državni udar” koga je vlast objelodanila u izbornom danu cirkus u režiji režima.
Revnosan je bio Aleksandar Vučić u dramatičnim i patetičnim izjavama o njegovim saznanjima šta se sve strašno spremalo njegovom politički sijamskom blizancu Milu Đukanoviću. Ništa manje nisu bili zabrinuti i neki predstavnici SAD, EU i NATO, koji su bili strašno “iznenađeni” sa tolikim prisustvom Rusa na prostoru Crne Gore. Svjesno ili nesvjesno, ali je zlata vrijedna odluka da se suđenje za takozvani državni udar učini javnim. Siguran sam da se donosioci takve odluke danas kaju iz razloga što se otkriva koliko je veliko srpsko-crnogorsko bratstvo i jedinstvo u mentalitetskom primitivizmu i koliki je stepen šuplje priče u politikama zvaničnika i Crne Gore i Srbije. Šta je sve nesporno, a šta je sporno u ovom cirkusu?
Nesporno je to da se Specijalno državno tužilaštvo Crne Gore zakačilo na informacije koje je dobijalo od BIA-e Republike Srbije, ali je sporno to što nije razlučilo šta su prave i korisne informacije, a šta su “navlakuše”, opet iz političkih, hegemonističkih, a ne isključujem i iz geopolitičkih razloga za potrebe velikog “tate”. Nesporno je da su NATO države po svaku cijenu željele priključiti Crnu Goru tom savezu, ali je sporno to da li je u insceniranom državnom udaru bilo učešća i njihovih agenata kao što je sporno da je proruski DPS režim u Crnoj Gori uspio NATO državama prodati šejtana o tobožnjoj njihovoj ličnoj ugroženosti od tih istih Rusa.
Nesporna je vjekovna imperijalna ruska politika prema balkanskim prostorima, ali je sporno čuđenje nekih međunarodnih krugova otkud toliko Rusa u Crnoj Gori iako im je poznato da aktuelni crnogorski režim sa tim istim Rusima odavno šuruje u različitim špekulativnim poslovima. Njihove međusobne prevare su faktičko stanje pa je logično da će posegnuti jedni na druge. Administracijama SAD, EU i NATO ovo je dobro poznato pa je sporno to što sukobe pojedinaca u njihovim špekulativnim poslovima premještaju na nivo međudržavnog odnosa. Nesporno je da se Rusi protive ulasku Crne Gore u NATO savez, ali je sporno to što se pojedini učesnici u crnogorsko-ruskoj mreži organizovanog kriminala i korupcije amnestiraju. Zapadne administracije čine previd jer ne vide da je naprasna „ljubav“ prema NATO savezu kod nekih članova crnogorskog režima ustvari njihovo u strahu bježanje od odmazde od strane njihovih dojučerašnjih ruskih pajtosa.
Nesporno je da ruski operativci decenijama vršljaju po državama Balkana, kao što je nesporno da oni u svojim aktivnostima hvataju kopču kako sa uticajnim ljudima u državnim sistemima tako i sa kriminalcima najgore vrste. Nesporno je i to da je crnogorski režim režiju “državnog udara” kreirao na ulozi zaštićenog svjedoka Saše Sinđelića, ali je sporno to što taj isti režim drži na vezi tog kriminalca sa međunarodne potjernice koji svojim svjedočenjem pokazuje na kakvom šarlatanstvu počiva optužnica za takozvani državni udar.
Nesporno je da su ruska mitomanija i pravoslavni fundamentalizam osnova u politici DF-a. Nesporno je i to da je DF vjerovatno primio novac od ruskih donatora. Nesporno je i to da u promovisanom državnom udaru ili terorističkom aktu kako ga SDT ponekada naziva, nije bilo učinjenog krivičnog djela, te da nije bilo oružja kojim bi krivično djelo bilo izvršeno (osim onog podmetnutog od strane režima, a radi fotografisanja). Nesporno je i to da, od režima priželjkivani haos, pripadnici DF u krajnjem nisu izvršili, a što je zaštićeni svjedok okvalifikovao kao njihovo izdajstvo u izvršenju zadatka, ali je sporno to da građani Crne Gore još uvijek ne uočavaju da DF svjesno ili nesvjesno predstavlja “vojno” krilo DPS, a na šta javno upozoravam više godina. DPS godinama kvalifikujem kao kriminalnu, zločinačku i neofašističku organizaciju dok za DF tvrdim da se oni, uglavnom, ne razumiju u politiku, te da se radikalizam i jedan oblik neofašizma mogu prepoznati u njihovom političkom djelovanju. Upravo zbog toga oni i služe kao “vojno” krilo DPS što građani još uvijek nisu prepoznali. Nesporna je uloga Mitropolije crnogorsko-primorske u svemu ovome kao što su nesporne njene bliske veze sa crnogorskim režimom, ali je sporno to što sve ovo većina građana Crne Gore još uvijek ne vide ili ne žele da vide. Kad-tad DF će ući u politički savez sa DPS jer imaju istu političko-nacionalnu generiku. Vučićeva politika će biti inspirator takve političke trase i upravo je to ta opasnost po Crnu Goru.
Nesporno je da su mnogi vagabundi iz Srbije primali ili bolje reći otimali novac od Sinđelića kako bi u Crnu Goru putovali na četničko hodočašće. Nesporno je i to da je to u skladu sa njihovim mentalitetskim primitivizmom i malograđanskom sitnosopstveničkom psihologijom. Nesporno je i to da su u ključnom momentu takozvanog državnog udara svi oni izdali svoga poslodavca – Sinđelića. Ali sporno je to da sve ovo ne uočava SDT Crne Gore koje bi trebalo da zaštiti građane i državu od mnogo ozbiljnijih stvari.
Nesporno je da je DPS režim sa svojim SDT iscenirao takozvani državni udar kao što je nesporno da su prevarom građana sklepali Sinđelićev parlament i Sinđelićevu vladu. Uz već nelegitimnog predsjednika države, oni su napravili državu provizorij. Nesporno je i to da će DPS pokušati da još jednom kapitalizuje učinke takozvanog državnog udara. Naime, oni će u ovom tužilačko-sudskom cirkusu izreći masovne drakonske kazne, a nakon toga će raspisati vanredne parlamentarne izbore iako su svjesni da će sve te presude pasti u drugostepenom postupku. Ali je sporno to da će ogromne troškove suđenja i sudskih obeštećenja opet platiti građani Crne Gore. Nesporno je i to da DPS sada ima svojih oko 110 hiljada korumpiranih glasača, ali je sporno to kako je moguće da većina građana Crne Gore sve to tako utrnuto gleda, a ćuti. Crnogorska hrabrost je zaista samo kriva kletva. Sporno je, a može biti i vrlo opasno – da li će revolt građana biti iznenadan, a buran? A onda!? Formula za izlazak iz svekolike krize, a bez upotrebe sile je jednostavna – časni vojnici, časni policajci i časne sudije, konačno se pridružite svojim građanima!
Ljubljana/Podgorica, 6.novembar 2017
[1] Objavljeno u dnevnoj novini »Vijesti« u Podgorici dana 6.11.2017
