Međunarodni institut za međureligijske, međunacionalne in bliskoistočne studije (IFIMES) iz Ljubljane povodom aktuelnih događaja u Iraku sačinio je analizu događanja. Iz opširne analize izdvajamo najzanimljivije dijelove:
Poslije 36 sati od početka rata za oslobođenje Iraka, koji je politički naziv za vojne operacije imenovane ŠOK i STRAH, možemo reći da su američke snage iznenadile iračke snage ulaskom 3. i 7. konjeničke divizije u pustinju i sada se nalaze na pola puta do Bagdada kako bi izbjegle neposrednu konfrotaciju sa iračkom vojskom na tradicionalno postavljenim odbrambenim linijama.
Strategija američkog izbjegavanja iračkih snaga veoma je značajna za napredovanje prema Bagdadu, kako ne bi došlo do masovne predaje iračkih vojnika i civila, što bi prouzrokovalo logističke teškoće (identifikacija, snabdjevanje, smještaj u zatvorima). Te teškoće nedvosmileno bi utjecale na dalje brzo napredovanje prema Bagdadu kao glavnom cilju operacija.
Američka strategija temelji na šest faktora za postizanje šest strateških ciljeva:
Prvi faktor: svrgavanje Sadama Huseina i njegovih najbližih saradnika, što je osnovna i trajna zadaća. Saveznici će u nastavku raketirati sve sumnjive lokacije na kojima bi se mogao nalaziti Sadam Husein i izvoditi druge posebno planirane operacije.
Drugi faktor: savezničke snage će za 72 sata preuzeti nadzor nad dvije trećine centralnog i južnog Iraka. Irački sjever u svakom slučaju je pod nadzorom američkih snaga prema dogovoru predstavnika Kurda i SAD u Ankari 19.03.2003, prema kojem su kurdske snage podređene američkom zapovjedništvu. Sve bi to olakšalo odvijanje operacije opkoljavanja Bagdada gdje možemo očekivati pružanje otpora u samom gradu ili mogući državni prevrat unutar političke elite.
Treći faktor: bombardiranje vojnih objekata snažno će pogoditi skromne oklopno-raketne potencijale iračkog režima.
Četvrti faktor: istovremeno izvođenje tri operacije, i to: bombardovanje, prodor kopnenih snaga i specijalne operacije marinaca u pozadini. To je nova taktika, za razliku od operacije oslobođenja Kuvajta kada je razlika između izvođenja vazdušnih i kopnenih napada iznosila čak 39 dana.
Peti faktor: iračko vođstvo dovoljno ne poznaje ili zanemaruje činjenicu, da Amerikanci imaju potpuno nove vrste oružja, koje imaju veliku rušilačku snagu i upotrebljevaju ga po prvi put.
Šesti faktor: saveznici ocjenjuju, da će protiv sebe imati samo 80.000 iračkih vojnika, od ostalih 350000 vojnika, koji su redovna iračka vojska i koji nisu lojani režimu, očekuje se njihova predaja u prvoj prilici, ukoliko u svakoj jedinici iračke vojske ne bi bilo streljačkih vodova sastavljenih od pripadnika iračkih vojno-obavještajnih službi.
Sadam Husein ima dvije pogrešno postavljene odbrambene teze: npr. upotreba hemijskog oružja štetila bi njegovim jedinicama u tolikoj mjeri kao i saveznicama, koji su poprilično zaštićeni.
Druga greška je, da Sadam Husein igra na kartu Bagdad – Staljingrad. U svakom slučaju Bagdad ne može biti Staljingrad, koji se u 2.svjetskom ratu suprostavio i odbranio od nacista. U Bagdadu živi dva miliona potlačenih Šiita, koji će se prvom prilikom suprostavili iračkom režimu kao što se i dogodilo aprila 1991 godine.
Prema mišljenju vojnih analitičara Međunarodnog instituta IFIMES, irački režim će se raspasti u jednom tjednu po dolasku američkih kopnenih snaga u predgrađe Bagdada, koji je predviđen u narednih 20 sati, istovremeno će se aktivirati sjeverni front, američki marinci i dijelovi 101. vazdušno-desantne divizije sa kurdskim jedinicama ući će u Kirkuk te preuzeti nadzor nad naftnim nalazištima. Oslobođenje Mosula, drugog najvećeg grada u Iraku, zavisi će od dolaska turskih jedinica koji predstavljaju logističku podršku i nalaze se pod američkom komandom kako bi izbjegli mogući incidenti sa Kurdskim snagama na sjeveru Iraka.
Prema mišljenju političkih analitičara Međunarodnog instituta IFIMES ovaj rat je najkomlikovaniji u istoriji čovječanstva, jer se želi postići šest ciljeva istovremeno, u najkraćem mogućem roku, i to samo u jednoj operaciji.
Ciljevi su:
Neutralizacija iračke vojske i dijela republikanske garde u prvim danima rata.
Savladati iračku vojsku ne da bi se pri tome uništila kako bi se iračka vojska upotrijebila u poslijeratnoj obnovi Iraka.
U naredna 72 sata prodrijeti prema Bagdadu i opkoliti ga i čekati na razvoj događaja u gradu.
Što brže srušiti osnovne stubove režima (republikanska garda, obavještajne službe... itd.).
Spriječiti proces masovne osvete naroda nad pripadnicima režima što može predstavljati potencijalnu opasnost za eventualni građanski rat.
Sačuvati jedinstvenost iračke teritorije i spriječiti miješanje iračkih susjeda, prije svega Turske i Irana.
