Iran 2024: Reformator Pezeshkian na putu reformi?

Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES)[1] iz Ljubljane, Slovenija, redovno analizira dešavanja na Bliskom istoku, Balkanu i po svijetu. IFIMES analizira aktuelna dešavanja u Iranu nakon predsjedničkih izbora u toj državi. Iz analize „Iran 2024: Reformator Pezeshkian na putu reformi?” objavljujemo najzanimljivije dijelove.

Iran 2024:

 

Reformator Pezeshkian na putu reformi?

 

Reformator Masoud Pezeshkian, koji poziva na veću otvorenost prema Zapadu, izabran je za predsjednika Islamske Republike Iran u odlučujućem drugom krugu predsjedničkih izbora održanih 5.jula 2024.godine u kojem se suočio sa tvrdolinijaškim konzervativnim kandidatom Saeedom Jalilijem, nasljeđujući predsjednika Ebrahima Raisija, koji je poginuo u padu helikoptera u maju 2024.godine. Pezeshkian, 69-godišnji kardiokirurg, osvojio je više od 16 miliona glasova (53,6%) od ukupno izašlih 30,5 miliona birača, a njegov protukandidat 44,3%. 

Iranska izborna komisija objavila je, da je izlaznost u drugom krugu predsjedničkih izbora porasla na 49,8%, odnosno povećanje od 10% u odnosu na prvi krug, koji je bio održan 28.juna 2024.godine, na kojem je izlaznost bila oko 40%. Učešće u drugom krugu je također premašilo predsjedničke izbore 2021.godine, na kojima je Ebrahim Raisi pobijedio, jer je tada ostvario postotak izlaznosti od 45,8%. Tako su konzervativci izgubili već četrnaeste predsjedničke izbore od reformista, koji su se vratili na vlast nakon što su je napustili 2005.godine nakon pobjede konzervativnog iranskog predsjednika Mahmouda Ahmadinejada. Pezeshkian se prethodno kandidirao dva puta na iranskim predsjedničkim izborima, a 2013.godine povukao je svoju kandidaturu, a drugi put nije uspio da se kandidira na izborima 2021.godine nakon što je ustavno vijeće odbilo njegovu podobnost za učešće na predsjedničkim izborima.

Pezeshkian je rođen u kurdskom gradu Mahabadu, od oca iranskog Azerbajdžanca i majke iranske Kurdkinje, govori osim perzijskog, još azerbejdžanski, kurdski, arapski i engleski jezik. Možda je to važno u Iranu[2], koji je multireligijska, multietnička, multikulturalna zemlja  u kojoj Perzijanci čine svega 51% stanovništva, Azerbajdžanci (oko 24%), Kurdi (7 %), Luri (oko 7%), Mazandarani i Gilaki (oko 7%), Arapi (3%), Baluči (2%). Svojim azerbejdžanskim porijeklom, druga najbrojnija etnička grupa u zemlji, koja stalno zahtijeva i protestira, tražeći ravnopravnost pripadnika azerbejdžanske etničke zajednice sa relativno većinskom perzijskom etničkom zajednicom, u korištenju jezika i ravnopravnim učešćem u političkom životu i administrativno-državnom aparatu te ekonomskim razvojem njihove regije u Iranu, može sada biti zadovoljna.

Prema njegovom političkom stavu i uzastopnim izjavama, koje je davao od početka predizborne kampanje, Masoud Pezeshkian, koji je bio ministar zdravlja (2001-2005), smatra se posljednjom političkom figurom, koja je bliska bivšem reformističkom predsjedniku Mohammadu Khatamiju (1997-2005). Poznat po svojim jasnim reformskim usmjerenjima ali isključivo unutar postojećeg sistema vlasti.

Pezeshkian je nakon pobjede napisao na platformi „X“ obraćajući se narodu: „Izbori su završeni, a ovo je samo početak naše zajedničke sudbine“. Težak put, koji je pred nama neće biti gladak osim uz vašu pomoć, suosjećanje i povjerenje, pružam vam ruku i kunem se svojom čašću, da vas neću ostaviti same na ovom putu, zato me ne ostavljajte samog. Ne podržava me stranka ili frakcija, a narod je taj koji me je izabrao, svima pružam ruku prijateljstva i saradnje“.[3] 

Unutrašnja politika

Masoud Pezeshkian posebno se istakao svojom podrškom opoziciji. Tako je 2009.godine, kada je bio parlamentarac, usudio se kritizirati represiju nad Irancima, koji su izašli na ulice protiv reizbora ultrakonzervativnog predsjednika Mahmouda Ahmadinejada. Pezeshkian je u svojoj izbornoj kampanji obećao, da će ukinuti ograničenja nametnuta na internetu i da se potpuno protivi patrolama moralne policije, koje su zadužene za provjeru, da li se žene pridržavaju obaveznog hidžaba. Pozvao je na širu zastupljenost žena i vjerskih i etničkih manjina na svim nivoima vlasti.

Pezeshkian je pozvao na pronalaženje trajnog rješenja za pitanje obaveznog hidžaba, jednog od razloga velikih protesta, koji je potresao zemlju krajem 2022.godine nakon smrti mlade djevojke Mahse Amini u septembru 2022.godine nakon što je bila uhapšena zbog nepoštivanja strogog pravila oblačenja u Islamskoj Republici.

On nije bio izbor vladajuće konzervativne vjerske hijerarhije vlasti, koja je bila prisiljena da dozvoli njegovu kandidaturu zbog zahtjeva i protesta naroda u posljednje dvije godine. Stoga se smatra da je njegovo učešće na ovim izborima djelomična pobjeda demonstranata, srednjeg sloja i mladih u ostvarivanju svojih zahtjeva. Sa druge strane Pezeshkian je nakon pobjede nagovijestio da će raditi sa konzervativcima, ovaj pristup mu je neophodan, kako bi izbjegao sukob sa režimom i/ili dubokom državom, gdje vrhovni vođa Ali Khamenei ima posljednju riječ.

Ekonomska vizija

Ekonomska vizija Masouda Pezeshkiana u predizbornoj kampanji bila je fokusirana na socijalnu pravdu, uravnotežen razvoj svih regija i strukturne reforme. On je obećao da će stvoriti transparentan ekonomski sistem, boriti se protiv korupcije i poticati ekonomski rast. On je uvjeren, da se reformom ekonomskih struktura i stvaranjem povoljnog ambijenta za ulaganja mogu stvoriti mogućnosti za zapošljavanje i smanjenje nezaposlenosti, obećavajući da će smanjiti inflaciju, koja trenutno iznosi oko 40%. Budući predsjednik smatra, da su Iranu potrebne strane investicije u vrijednosti od 200 milijardi dolara, ističući da se ti iznosi mogu privući samo sa unapređenjem odnosa sa svijetom, misleću tu na zapadne države, gdje su sadašnji odnosi na najnižem nivou. Iran je 19. najveća ekonomija na svijetu sa bruto domaćim proizvodom (BDP) od 1.081 milijardi dolara.

Ovlasti predsjednika

Predsjednik Islamske Republike Iran po ustavu ima ograničena ovlaštenja. Primarna odgovornost za upravljanje Islamskom Republikom spada u ingerenciju vrhovnog vođe, koji se smatra šefom države. Što se tiče predsjednika, on je na čelu vlade odgovoran za sprovođenje političkih smjernica, koje diktira vrhovni vođa, ajatolah Ali Khamenei.

Predsjednik se smatra izabranim zvaničnikom najvišeg ranga i drugi je poslije vrhovnog vođe, koji ima apsolutnu vlast u Iranu. Predsjednik je odgovoran za sprovođenje državne politike, čije karakteristike određuje vrhovni vođa. Predsjednik je odgovoran za upravljanje svakodnevnim poslovima vlade i ima ograničen utjecaj na unutrašnju politiku i vanjske poslove. 

Ali njegove ovlasti su potpuno ograničene, posebno u pitanjima vezanim za sigurnost. Državnom policijskom službom upravlja ministarstvo unutrašnjih poslova. Šefa policije imenuje vrhovni vođa i odgovaran mu je direktno. Isto se odnosi i na komandante vojske i revolucionarne garde.

Ovlaštenja predsjednika mogu biti predmet nadzora parlamenta, koji može uvesti nove zakone u suprotnosti sa politikom predsjednika. S druge strane, Vijeće čuvara, koje uključuje bliske saveznike vrhovnog vođe, odgovorno je za usvajanje novih zakona i može ih odbaciti, to je svojevrstan drugi dom parlamenta.

Vanjska politika

Izbori su pažljivo praćeni u inostranstvu. Iran, moćna sila na Bliskom istoku, u središtu je mnogih geopolitičkih kriza, od rata u Gazi, Siriji, Jemenu do nuklearnog programa, koji je nekoliko godina bio glavni izvor neslaganja između Islamske Republike i Zapada. Pezeshkianova pobjeda na izborima daje zapadnim zemljama neku nadu za napredak u nuklearnim razgovorima, koji su u zastoju mada je poznato da predsjednik nije jedini donosilac odluka po ovom pitanju. 

Masoud Pezeshkian, koji ima podršku dvojice bivših iranskih predsjednika, reformiste Mohammada Khatamija (1997-2005)  i umjerenog Hassana Rouhanija (2013-2021), pozvao je tokom predizborne kampanje na veću otvorenost prema Zapadu. Također je pozvao na „konstruktivne odnose“ s Washingtonom i evropskim državama s ciljem „izvođenja Irana iz njegove izolacije“. 

Nuklearni sporazum zaključen 2015.godine između Irana i velikih sila (SAD, Kina, Rusija, Francuska, Njemačka, Britanija) uveo je ograničenja nuklearnim aktivnostima Teherana u zamjenu za ukidanje međunarodnih sankcija, koje su ozbiljno pogodile njegovu ekonomiju. Međutim, sporazum je propao nakon što su se Sjedinjene Države jednostrano povukle iz njega odlukom bivšeg američkog predsjednika Donalda Trumpa 2018.godine i ponovo uvele stroge sankcije Iranu. Tada je Iran započeo postepeno da se povlači od svojih osnovnih obaveza predviđenim sporazumom. Teheran poriče da je želio razviti nuklearnu bombu, ali njegov nuklearni program vrlo brzo napreduje. Međunarodna agencija za atomsku energiju (IAEA), kaže da je Iran jedina zemlja koja „ne“ posjeduje nuklearno oružje koje je obogaćeno uranom do 60 posto. Obogaćivanjem urana na nivo 60%, Iran se približio nivou obogaćivanja od 90% potrebnom za izradu atomske bombe, te je daleko premašio obogaćivanje urana od 3,67% koje se inače koristi u nuklearnim elektranama. Zapadni diplomati i stručnjaci se slažu da je u slučaju pobjede Saeeda Jalilija bio dodatno paraliziran napredak pregovora o nuklearnom programu. Evropski pregovarači opisuju Jalilija kao „fanatika koji je imao ideološku retoriku“ tokom pregovora.

Oživljavanje nuklearnog sporazuma sklopljenog 2015.godine više nije realna opcija, jer su se uslovi na terenu radikalno promijenili. Iranski nuklearni program je zasada veoma napredovao, sankcije su vrlo stroge, povjerenje je na najnižem nivou, a globalne sile više nisu na istoj talasnoj dužini što se tiče Irana. Novoizabrani predsjednik Irana bi mogao da ponovo pokrene konstruktivnu diplomatiju i zaključi niz sporazuma ili bar aneksa koji će pomoći da se izbjegne totalna kriza.

U kontekstu rata u Gazi, te međusobnog raketiranja Irana i Izraela u aprilu 2024.godine došlo do promjene u iranskoj politici. Tvrdolinijaši koji imaju većinu u parlament pozivaju na „novu nuklearnu doktrinu vojne prirode“. Shodno tome, novi predsjednik se može naći pred velikim izazovom uslijed pritisaka duboke države unutar režima i vanjskih pritisaka, koji su neizbježni u slučaju povratka Donalda Trumpa u Bijelu kuću na novembarskim izborima 2024.godine. Iranci su potpuno svjesni, da ublažavanje sankcija prvo zahtijeva direktne razgovore s Washingtonom. Stoga je ostanak Demokrata na vlasti u Sjedinjenim Državama od suštinske važnosti  za postizanje ovog cilja. Što se tiče Evropljana u tome njihova uloga je marginalna i donekle nebitna. Izuzetak je Velika Britanija, u kojoj su pobijedili laburisti u julu 2024.godine gdje bi moglo doći do pozitivnog pomaka po tom pitanju.

U svakom slučaju pod dvojnim paralelnim iranskim sistemom, koji je kombiniran od vjerske i državne administracije, predsjednik ne može donijeti bilo kakav veći pomak u politici u pogledu nuklearnog programa ili podrške oružanim grupama u različitim regijama Bliskog istoka. To je u domenu ovlasti vrhovnog vjerskog vođe, koji ima pravo donijeti odluke vezane za strateške smjernice države na vojnom, ekonomskom i političkom planu.

Reformator na putu reformi

Glavno pitanje ostaje u narednom periodu: kako će se Iran promijeniti nakon pobjede kandidata sa svim ovakvim kvalitetama i aspiracijama poput Pezeshkiana? Iran je sada pred novom erom od uspostave Islamske Republike 1979.godine, Iranci su izabrali reformistu, koji želi da izvuče Iran iz unutrašnje ekonomske i društvene krize te međunarodne izolacije, pitanje je kako?

Ljubljana/Washington/London, 8.juli 2024      


[1] IFIMES – Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije sa sjedištem u Ljubljani, Slovenija, je nosilac specijalnog konzultativnog statusa pri Ekonomsko-socijalnom vijeću ECOSOC/UN, New York, od 2018.godine i izdavač je međunarodne naučne revije „European Perspectives”.

[2] CIA, link: https://www.cia.gov/the-world-factbook/countries/iran/#people-and-society

[3] »X«, link: https://x.com/drpezeshkian/status/1809467697165389909