General Blagoje Grahovac, član Savjetodavnog odbora Međunarodnog instituta IFIMES
xxxx
Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) iz Ljubljane, Slovenija, redovno analizira događanja na Bliskom istoku i Balkanu. General Blagoje Grahovac, član Savjetodavnog odbora Međunarodnog instituta IFIMES piše o potrebi ulaska Crne Gore u NATO i opstrukcijama na tom putu. Njegov članak „HRABRIJE O NATO-u[1]“ objavljujemo u cijelosti.
Hrabrije o NATO-u
Nije NATO bezgrešna svetica, nisam bilo čiji promotor ili propagandista, ali, neprekidno upozoravam da je politika Beograda provocirala i isprovocirala NATO intervenciju 1999. godine. Svjedok sam toga. Permanentno se podastire krivica NATO-a za zlo koje nam se desilo, a zanemaruje se činjenica da je naša politika čitavu deceniju gurala prst u oko miroljubivom svijetu. Ništa ne može umanjiti bol onima koji su u toj intervenciji izgubili nekog bližnjeg. Javno patetično lamentiranje nad žrtvama nije ništa drugo nego je politikantsko licemjerje. U njemu se krije opasna politička podvala, jer se, kroz kritike na račun NATO-a, želi učvrstiti mitomanska slavenofilska veza sa Rusijom. Ta mitomanija je pravoslavne narode na Balkanu vjekovima držala u strategijsko-političkoj stranputici, zbog koje smo bili ili u stanju rata ili u stanju njegovog iščekivanja.
Kada nam se 1999. godine rat desio, otpočela su masovna optuživanja i suđenja najnižim u hijerarhiji, čime se ušlo u pravnu i moralnu inverziju. Osim pojedinačne odgovornosti niže rangiranih, najveća odgovornost je na nekim visoko pozicioniranim političarima i na nekim generalima. Umjesto da spriječe rizik rata, oni su ga neprekidno provocirali. Po pravilu, ratove provociraju rđavi političari, slabi vojnici i mafijaši. Imali smo nesreću da kod nas, baš oni, budu udruženi. Da smo bili članica NATO saveza teško da bi se oni mogli i pojaviti, a kamoli upravljati državom.
Kada se čuje politički stav o vojnoj neutralnosti, lako je zaključiti da je u pitanju ili nerazumijevanje ili smišljeno političko zavođenje. Pojam “vojna neutralnost” ima svoje sadržajno određenje, ali, samo pod uslovom, da se treba odrediti prema suprotstavljenim ili sukobljenim stranama. NATO i Rusija niti su suprotstavljeni niti su u sukobu. Naprotiv, veoma dobro institucionalno sarađuju. Kada Forum “NATO-Rusija” zasjeda, sve ostalo se stavlja u drugi plan. Ako je taj odnos iskren, o kojoj to neutralnosti onda mi treba da vodimo računa? Ukoliko taj odnos nije iskren, zbog čega (i za čiji račun) bi mi sami sebe stavljali na vjetrometinu? Znači li to da neko “veliki” glumi iskrenost, a nas “male pione” gura da budemo njegov “potrčko”?
U filozofskom i vojno-političkom smislu, najveći stepen neutralnosti je baš onda kada ste (otvorenom politikom) transparentno svrstani. U koje društvo? U društvo naroda i država koji se (sa civilizacijskog i demokratskog aspekta) mogu smatrati odabranim društvom. Zar države NATO saveza, upravo, nijesu to društvo?! Svaka članica tog saveza ima pravo da ne prihvati bilo koju njegovu odluku osim one koja se odnosi na kolektivnu odbranu, ukoliko neka od članica bude napadnuta. Ovo je dovoljan pokazatelj da je to najveći stepen neutralnosti koji moderne teorije poznaju. Ako tome dodamo fakta, koja pokazuju da države NATO saveza nikada međusobno nisu (a niti će) ratovale, te fakta koja ukazuju da se niko neće usuditi da napadne neku NATO državu, dolazimo do relevantnog zaključka da je članstvo u NATO-u najveći stepen vojno-političke neutralnosti. Decenijsko zaglupljivanje pravoslavnih naroda bilo je u svrsi pravoslavnog fundamentalizma i za račun mitomanije o “Velikom bratu”. Koji se nikada u istoriji nije mogao dičiti demokratijom i vladavinom prava.
Manjinski narodi u Crnoj Gori su za priključenje NATO savezu. Za članstvo su i oni koji su partijski opredijeljeni u SDP-u, Pozitivnoj CG, PzP, LP i dijelu DF i SNP-a. Mnogi Srbi i Crnogorci (koji nisu partijski angažovani) su za učlanjenje u NATO. Kada se svi pomenuti zbroje proizlazi da je većinska Crna Gora opredijeljena za NATO. Ankete pokazuju suprotno. Problem nije teško detektovati. U NATO ne žele oni koji su pod jakim uticajem SPC i DPS-a, koja je utrenirana da igra duplu igru. Za javnost imaju jednu priču, a na terenu rade zajedno sa političkim komesarima SPC. Sprega službi, lica iz organizovanog kriminala, DPS-a i pravoslavnih fundamentalista decenijama egzistira. Politička igra duplih igrača postala je veći problem od militantnog duha građana. Duple igrače, tj. DPS, treba istjerati na čistinu.
Ljubljana/Podgorica, 10.januar 2014
[1] Objavljeno u dnevnoj novini »Vijesti« u Podgorici dana 10.01.2014
