Međunarodni institut za međuregijske, međunacionalne i bliskoistočne studije (IFIMES) iz Ljubljane redovno analizira događanja na prostoru Balkana i Bliskog istoka. Iz opsežne analize događanja u Makedoniji izdvajamo najzanimljivije dijelove:
Nakon osamostaljivanja Republike Makedonije početkom devedesetih godina, doimalo se, da će ovu državu zaobići konflikti pogotovo oni na etničkoj osnovi. Makedonska vlada 90-tih godina, koja je u mnogo čemu kao i sadašnja vlada bila opterećena komunističkom prošlošću, smatrala je, da će jednom zauvijek zamrznuti zloćudni etnički virus. Pokazalo se, da je etnički virus preživjeo te da su vladine prognoze postale ironične.
Naime, Albanci kao većinska etnička populacija u zapadnom dijelu države počeli su političko organizovanje i djelovanje osnivanjem političke partije PDP (partija demokratskog prosperiteta). PDP nije imala sofisticirani političko-partijski program, a nije ga mogla ni imati uzimajući u obzir intelektualnu i društvenu (političku) svijest tadašnjih Albanaca, koja je bila na marginama. Albanci su željeli postati politički faktor u Makedoniji. Godine 1994. PDP je dobila 21% povjerenje ukupnog biračkog tijela u Makedoniji. Neuspjeh Makedonaca i njihove vladavine, da se suoče sa problemima etničkih manjina rezultiralo je pojavom nove političke partije kod Albanaca u Makedoniji sa imenom DPA (demokratska partija Albanaca), koja je bila radikalnija u odnosu na PDP pogotovu po pitanju ljudskih prava i sloboda te prema procesu uključivanja u vitalne državne strukture u Makedoniji. Političko–ideološki čarobni štapić nije djelovao, da bi na kraju emocionalno obojena ideologija Albanaca preuzela akciju u vlastite ruke. Naime, dolazi do kulminacije albanskog radikalizma u pogledu ostvarivanju vlastitih ciljeva bez ikakvog razumijevanja do ostalih etničkih manjina u Makedoniji. Dakle, mislimo prije svega na Turke, makedonske Muslimane (Torbeše), Rome, itd. Ovakva sociološka turbulencija, koja je harala Makedonijom, rezultirala je ratom u zapadnom dijelu države 2001. godine. Naoružani Albanci odmetnuli su se u planine formirajući paravojne jedinice, koje su bile donirane od albanske mafije, dijaspore i moćnih lobija sa druge strane Atlantika.
Nakon završetka rata bivši borci, pod pokroviteljstvom svojih političkih mentora, oformili su političku partiju pod imenom DUI (demokratska unija za integraciju). Ovoga puta Albanci poučeni prethodnim greškama koje su skupo platili ne integrirajući i ne participirajući sa ostalim etnicitetima u Makedoniji odlučili su se za saradnju i aktivno uključivanje u vlastite redove kako intelektualaca tako i saradnju sa ostalim etničkim zajednicima kao što to Turci i makedonski Muslimani. Turci u Makedoniji, pored saradnje koju ostvaruju sa Albancima, imaju i vlastitu političku partiju koja je sve do asistencije Republike Turske, preko svoje ambasade u Skoplju, svo vrijeme bila marginalizirana. Sve te aktivnosti doprinijele su, da TDP (turska demokratska partija) odnosno turska manjina danas ima tri poslanika u makedonskom parlamentu, jednog ambasadora i savjetnika ministra za ekonomiju.
DUI je danas najutjecajnija albanska politička partija u Makedoniji. Prema programskim opredjeljenjima orijentirana je prema euroatlanskim integracijama djelujući na principima liberalne demokratije.
Lideri DUI na svojim predizbornim skupovima zalagali su se za uniju dva entiteta u Makedoniji aludirajući na aktuelno rješenje u Daytonskoj Bosni i Hercegovini što se pokazalo korisnim za zaustavljanje rata ali ne i za funkcioniranje stabilne i moderne države. U postdaytonskom razvoju Bosne i Hercegovine već se pokazuje, da etničko političko organizovanje ne može osigurati konsenzus za razvoj države i njenu integraciju u euroatlanske integracije. DUI, prema riječi portparola stranke Gizima Ostrenija, koji je na jednom brifingu za novinare u Tetovu 2001 godine rekao: »DUI je partija za sve one koje sebe smatraju obespravljenim u Republici Makedoniji«. Potvrda njihovih tvrdnji, da su fleksibilni, adaptibilni i razumljivi do različitih pogleda i interesa koji se artikuliraju u multietničkoj političkoj realnosti u samoj Makedoniji, su i po jedan poslanik iz redova DUI, koji dolazi iz turske etničke zajednice kao i jedan poslanik iz etničke zajednice makedonskih Muslimana. Ovo je prvi slučaj afirmacije nealbanaca u albanskoj političkoj partiji u Makedoniji. DUI u makedonskom parlamentu ima 16 od ukupno 26 albanskih poslanika. Sedam albanskih poslanika iz redova je DPA, koja je ujedno i druga partija po utjecaju među Albancima. Iz redova ostalih albanskih političkih partija imamo dva poslanika iz partije PDP (partija demokratskog prosperiteta) i jedan poslanik NDP (nacionalno demokratska partija).
Aktuelna vladajuća koalicija, koju čine SDSM (socijaldemokratski savez Makedonije) i DUI nalazi se pod međunarodnim ali i pritiskom domaće javnosti radi postizanja konsenzusa u pogledu razvoja međunacionalnih odnosa, koji dovode u pitanje i sam opstanak Makedonije kao države. Nevjerujući političkim demagogijama etnonacionalne politike rasplet događaja u Makedoniji zavisiće od brzine integracije Makedonije u euroatlanske integracije i podrške SAD državama regije Balkana.To je posebno značajno zbog nenaklonjenosti makedonskih susjeda.
Međunarodni institut IFIMES smatra, da je u Republici Makedoniji potrebno dalje intenzivno raditi na razvijanju kvalitetnijih međunacionalnih odnosa – radi se o veoma složenom multinacionalnom, multireligijskom i multikulturnom društvu. Posebna uloga u razvijanju takvih odnosa je na vodećim makedonskim i albanskim partijama. Kao što je DUI u svoje redove uključila predstavnike ostalih etničkih zajednica na tom prostoru, makedonske partije moraju u svoje redove uključiti predstavnike tamo živećih etničkih zajednica Srba, Bugara, Grka i drugih jer samo integracija manjinskih zajednica na osnovama ljudskih prava i sloboda u društveni život Makedonije kao i ekonomski razvoj mogu stvoriti uslove za stabilnost i prosperitet države Makedonije. Tako će ponovno zasijati makedonsko sunce.
Međunarodni institut IFIMES smatra, da za Vladu Republike Makedonije može nastupiti dodatna destabilizacija države i eskaliranje vojnog sukoba iza kojeg stoje planovi o stvaranju etničke Albanije. Tome doprinosi nastupajuća politička kriza u Beogradu i ionako oslabljena makedonska država.Destabilizacijom Makedonije tzv.balkanskoj mafiji omogućava se nesmetano djelovanje i ostvarivanje enormnih profita. Interes za Makedonijom postaje još veći poslije ubistva srbijanskog predsjednika vlade Zorana Đinđića, pošto će aktuelne srbijanski vlasti poduzeti niz akcija kojima će onemogućiti dosadašnje manje-više nesmetano djelovanje mafije u Srbiji.
