- član Savjetodavnog odbora Međunarodnog instituta IFIMES
Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) iz Ljubljane, Slovenija, redovno analizira događanja na Bliskom istoku i Balkanu. General Blagoje Grahovac, član Savjetodavnog odbora Međunarodnog instituta IFIMES piše o potrebi snažnijeg djelovanja Državnog tužilaštva Crne Gore. Njegov članak „Glavni specijalni[1]“ objavljujemo u cijelosti.
Pomisliti da je hapšenjem tek malog broja onih iz klana „Marović“ počelo raščišćavanje društvene i političke scene u Crnoj Gori je zavaravanje. Iako je taj klan daleko brojniji od uhapšenog dijela to je samo dekor onog daleko ozbiljnijeg. Istine radi svi uhapšeni su dio kriminalne mreže, ali crnogorska zbilja je daleko ozbiljnija jer ovdje se radi o državi-kriminalcu. U tom kontekstu treba posmatrati rad Glavnog specijalnog tužioca. Naznake njegove snage i njegovih dobrih namjera će se pokazati tek onda kada počne otkrivati glavnog kriminalca, tj. vlast koja personificira tu istu državu.
Nekoliko godina javno pitam Državno tužilaštvo, da li su uhapšeni ministri Branimir Gvozdenović, Vujica Lazović i Petar Ivanović. Njih nije dovoljno imati u fioci, treba ih uputiti tamo gdje im je mjesto. To treba uraditi ne samo iz pravno-političkih i moralnih razloga nego i zbog onih praktičnih – fioke treba osloboditi za sljedeće kandidate, a već ih ima dosta. Prethodnom spisku sada dodajem i ime ministra Ivana Brajovića.
Imam razumijevanja za Glavnog specijalnog tužioca, jer on zna u kakvo zmijsko leglo je zavirio. Svoju snagu će moći izmjeriti tek onda kada zaviri u ono još uvijek netaknuto, a daleko opasnije, a to je ANB. Kada to uradi i sebi će olakšati posao. A tek kako će laknuti Crnoj Gori?! Prvo treba da se zapita da li možda tamo postoje klanovi koji rade za otuđene centre moći – npr. klanovi: „Đukanovići“, „Mojkovac“, „Grand“ ili „Splendid“. Kada se to otkrije tek onda će biti moguće početi demontirati državu-kriminalca. Jedino što možemo tvrditi je da se ANB ne bavi zaštitom Crne Gore.
Tvrdnja koju godinama iznosim da je DPS kriminalna, zločinačka i neofašistička organizacija, lako je dokaziva. Kongres te partije je izabrao Svetozara Marovića za predsjednika njenog Političkog savjeta, pa ga sa te dužnosti može smijeniti jedino kongres partije. Svako drugo rješenje će biti nelegitimno. Od cjelokupnog rukovodstva te partije Marović je danas (svakojako gledano) u najpovoljnijem položaju. Već se suočio sa onim sa čime će se morati suočiti i ostali. Marović je iz statusa teško okrivljenog ušao u status važnog svjedoka. Mnogi od njih već zavide Maroviću. Zbog toga je on u opasnosti da mu se nešto strašno ne desi u „prisustvu“ DPS vlasti. Jedina sigurnost mu je da (bez kalkulisanja) otkrije sve što zna. Tako će prvi put uraditi nešto korisno za Crnu Goru. Itekako će mu to biti priznato. Valjda će konačno shvatiti da (osim jednog) nikada nije imao iskrenog i dobronamjernog savjetnika. Jer da je imao ne bi ga zadesila ovakva sudbina. Vlastodršci nerado prihvataju savjetnike koji ne odustaju od sugestija šta se mora, a šta se ni u kojem slučaju ne smije uraditi. Oni to nikako ne vole, bez obzira što im vrijeme potvrđuje sve ono što su od tih savjetnika čuli.
Opsesija Milom Đukanovićem je težišno stanje građanskog duha u Crnoj Gori, kako kod onih koji ga obožavaju, tako i onih (znatno brojnijih) koji ga preziru. Prvi zbog interesa i straha, a oni drugi zbog teškog stanja u Crnoj Gori u svim sferama života. Opsesije Đukanovićem se treba osloboditi iz razloga što je on politička prošlost, dugoročna društvena štetnost, a uskoro će biti tužilačko-sudska budućnost. Zbog toga on nikako ne treba da bude predmet pažnje opozicionih subjekata, jer u Crnoj Gori postoje ozbiljniji problemi.
Od svih drugih u najtežoj situaciji u Crnoj Gori je zdravo tkivo DPS. Ono stvarno i postoji. Rade za platu na ivici egzistencije, svjedoci su kriminalnog nepočinstva DPS vlastodržaca, a predmet su prezira mnogih opozicionih subjekata. To zdravo tkivo treba odbraniti jer su oni najzarobljeniji dio crnogorskog društva. Oni su crnogorska potreba i znaju da rade, a sačuvali su čist obraz i čiste ruke. U najtežem periodu za njih, ustajem u njihovu odbranu. Konačno i oni moraju progovoriti. U krajnjem, da bi pokazali da li su i koliko su zdravo tkivo.
Ljubljana/Podgorica, 15.april 2016
[1] Objavljeno u dnevnoj novini »Vijesti« u Podgorici dana 15.4.2016
