Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) iz Ljubljane redovno analizira događanja na Bliskom istoku i Balkanu. IFIMES je pripremio analizu aktuelne političke situacije u Bosni i Hercegovini (BiH) sa posebnim osvrom na ulogu i djelovanje OHR (Kancelarija visokog predstavnika) i visokog predstavnika u BiH u političkom životu te države. Iz opširne analize izdvajamo najvažnije i najzanimljivije dijelove:
Bosna i Hercegovina je poslednjih deset godina prošla kroz procese dubokih reformi i strukturalnih prilagođavanja, prema zahtjevima evroatlanskih integracija, za koje se opredijelila poslije potpisivanja Dejtonskog-Pariškog mirovnog sporazuma. Provedene su brojne reforme, koje su tokom jedne decenije bitno izmijenile bh.društvo. Reformama koje su sprovedene pružani su različiti otpori te su u pojedinim vremenskim periodima znatno usporavane i osporavane od strane nacionalnih/nacionalističkih stranaka u BiH. Pored toga što su nacionalisti najčešće negirali reformsku orijentaciju države BiH, ipak su, u njima pod različitim oblicima pritisaka učestvovali što je u značajnoj mjeri preobrazilo ukupne političke odnose u toj državi.
Međutim, jedina institucija koja djeluje u BiH, a to je OHR nije sprovela nijednu ozbiljnu reformu unutar OHR-a, kojom bi OHR pokazao, da prihvata duh promjena koje su zahvatile bh.društvo i da u njima aktivno učestvuje mijenjajući i prilagođavajući samoga sebe.
U Bosni i Hercegovini, kojoj su nacionalne/nacionalističke partije početkom 90-tih godina prošlog vijeka oduzele mogućnost demokratskog razvoja kojeg su imale druge države u okruženju, očekivali su od OHR-a da poslije rata u BiH ubrza demokratske procese konstantnim prilagođavanjem metoda svog djelovanja u unutrašnjim društvenim procesima u okviru OHR-a. Nažalost, OHR je danas najbirokratizovanija institucija sa izuzetno niskim stepenom demokratičnosti u svom radu u kojoj visoki predstavnik svojim djelovanjem podstiče svijest totalitarne vladavine, a u pojedinim momentima tretira BiH kao neku vrstu kolonije, a ne kao državu koja je članica UN-a i koja pretenduje na članstvo u EU i NATO.
Međunarodni institut IFIMES smatra, da je OHR takvim djelovanjem nanio najveću štetu ugledu i kredibilnosti međunarodne zajednice u BiH i regiji, što potvrđuju redovni otpori aktivnostima i djelovanju OHR-a, a to umanjuje međunarodnu kredibilnost u BiH, koja je već postala manje zanimljiva zemlja zbog drugih kriznih žarišta u regionu kao što su Kosovo, Makedonija...
Visoki predstavnik u BiH je u nemogućnosti da međunarodni autoritet kojeg nosi njegova funkcija implementira u nemalo složenim uslovima u BiH. Najčešće u poslednja 33 mjeseca otkako tu dužnost obavlja lord Paddy Ashdown vrlo često je primjenjivao metode koje su obilježja totalitarnih-diktatorskih režima.
Međunarodni institut IFIMES smatra, da su postupci sadašnjeg visokog predstavnika u BiH lorda Ashdowna usko vezani za njegovu političku biografiju i zemlju iz koje dolazi. Isuviše naglašena tj. vojnička karijera za koju je lord Ashdown bio vezan najveći dio svog života te sama činjenica da se rodio i rastao u najvećoj britanskoj koloniji Indiji ostavila je snažan uticaj na njegovo ponašanje u BiH.
Svi dosadašnji visoki predstavnici u BiH (Bild, Westendorp, Petrisch) i aktuelni visoki predstavnik lord Ashdown nisu se u svom mandatu upuštali u temeljne probleme BiH, a to je političko organizovanje na nacionalnoj osnovi. Čak, štaviše, lord Ashdown je za razliku od svih svojih prethodnika pružio ruku nacionalistima (SDA - Stranka demokratske akcije, SDS - Srpska demokratska stranka, HDZ - Hrvatska demokratska zajednica) prihvatajući ih 2002. godine za svoje partnere u provođenju reformi bh.društva. Iz takvog pristupa reformama, po Ashdownovom modelu, bh.društvo ušlo je u duboku krizu vršenja vlasti koja je sada najizraženija u Republici Srpkoj (RS) i Savjetu ministara BiH.
Osjećaj duboke nacionalne podijeljenosti postao je jako izražen u periodu vladavine nad BiH od strane lorda Ashdowna, a to postavlja ozbiljno pitanje, da li je BiH moguće održati kao zajednicu tri naroda? Nerijetko je sadašnji visoki predstavnik lord Ashdown poduzimao ulogu domaćih institucija u obavljanju državnih poslova, a posebno u spoljnoj politici pri čemu je visoki predstavnik često bio u ulozi Predsjedništva BiH i ministra spoljnih poslova - što može navesti na zaključak da lord Ashdown nosi u sebi frustraciju neiživljenog i neostvarenog političara u svojoj matičnoj zemlji, Velikoj Britaniji.
Međunarodni institut IFIMES smatra, da se međunarodna zajednica u cjelini kroz funkciju visokog predstavnika i Savjeta za implementaciju mira u BiH mora daleko ozbiljnije (i formom i suštinom) baviti pitanjima ograničavanja i slabljenja uticaja nacionalističkih stranaka u bh.društvu, koje su jedan od osnovnih generatora konflikata raznih pojavnih oblika, koji ne prestaju ni poslije deset godina poslije potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma u toj ekonomski skoro najsiromašnijoj zemlji Evrope.
Najava da bi se aktuelna kriza u radu Savjeta ministara BiH mogla prevazići angažovanjem kadrova SDS, SDA i HDZ, poput najave da bi upražnjeno mjesto ministra spoljnih poslova BiH mogao obavljati uslovno novi-stari kadrovi SDS poput Mladena Bosića, donedavnog amabasadora BiH u Sloveniji, koji je svojevremeno kao predsjednik SDS-a u Brčkom tokom 1997. godine sa grupom svojih pristalica u najsurovijim i najbrutalnijim demonstracijama koje su do sada viđene i vođene u jednom gradu u postdejtonskoj BiH pružio otpor arbitražnom procesu za Brčko (Međunarodna zajednica Brčko Distrikt BiH razvija kao najuspješniji multietnički projekat u BiH).
Tako se neizostavno postavlja pitanje, da li je moguće, da ljudi poput Mladena Bosića mogu biti ministri spoljnih poslova BiH ili uopšte važni funkcioneri te zemlje ako su u ključnim trenucima učestvovali ili davali podršku antidejtonskim aktivnostima koje su svojevrsna destrukcija međunarodnog mirovnog plana za BiH?
Ako se ima u vidu, da je demokratski razvoj BiH bio nedovoljan, da BiH prijeti ekonomski krah, da su korupcija i organizovani kriminal postali način života, Međunarodni institut IFIMES postavlja pitanje, šta je bio osnovni cilj i gdje su potrošena ogromna sredstva poreskih obveznika, prije svega, iz EU i SAD u rad OHR i visokog predstavnika? Tome doprinosi i netransparetnost u djelovanju OHR-a i visokog predstavnika, jer nikada nije saopšteno koliko je međunarodnu zajednicu dosada koštala misija OHR u BiH?
Međunarodni institut IFIMES smatra, da je OHR znatno umanjio svoj autoritet u bh.javnosti, a posebno u vrijeme kada je na čelo OHR došao lord Paddy Ashdown, što opravdano postavlja pitanje Savjetu za implementaciju mira u BiH, da razmisli o njegovom nasledniku, koji bi tu dužnost trebao preuzeti što hitnije tako da se započne proces reformisanja OHR-a i njegove uloge u BiH. Istovremeno to bi dalo pozitivan impuls vraćanju BiH na kolosijek istinske demokratizacije i reformi, ukoliko se BiH želi pomoći, da postane održivo multietničko društvo u kome ne može biti mjesta za trenutne Ashdownove partnere i reformatore oličene u nacionalističkim strankama SDS, SDA i HDZ.
