Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) iz Ljubljane, Slovenija, redovno analizira događanja na Bliskom istoku i Balkanu. IFIMES je povodom najave govora predsjednika Evropske komisije (EK) Jean-Claude Junckera u Evropskom parlamentu 6. februara 2018.godine, a koji će se odnositi i na proširenje EU na Zapadni Balkan pripremio analizu mogućih posljedica najavljenog govora i planova EU u pogledu proširenja. Iz analize „EU – Zapadni Balkan: EU pred još jednom historijski pogrešnom i nepravednom odlukom“ izdvajamo najvažnije i najzanimljivije dijelove.
Predsjednik Evropske komisije (EK) Jean-Claude Juncker je u svom obraćanju Evropskim parlamentu (EP), u septembru 2017.godine, naglasio podršku EU zemljama Zapadnog Balkana za što brži ulazak u EU. Kao glavne favorite prioritetnog ulaska u EU je naveo Republiku Srbiju i Crnu Goru.
Iako je Republika Srbija glavni pokretač političke, a samim tim i sigurnosne nestabilnosti u regionu, Jean-Claude Juncker i pored naknadne korekcije svoje izjave uz objašnjenje da su „vrata EU“ otvorena svim državama, još uvijek zastupa stav da Srbija i Crna Gora imaju određeni prioritet u redoslijedu ulaska država Zapadnog Balkana u EU, a za ostale države uvodi se tzv. regatni pristup.
Nažalost, kontinuitet politike EU je, da se upravo BiH i Makedoniji postavljaju najteži uvjeti za članstvo, iako je ovim državama najpotrebnija pomoć i podrška EU.
Dok Makedonija uz snažnu podršku SAD i većeg dijela EU pokušava riješiti sporna pitanja sa susjedima, posebno sa Grčkom, u cilju ulaska u NATO i EU, Bosna i Hercegovina, tko zna po koji put, od strane EU dobiva samo verbalnu podršku.
Dvojica političara, Zoran Zaev, predsjednik Vlade Republike Makedonije i Denis Zvizdić, predsjedavajući Vijeća ministara Bosne i Hercegovine nosioci su najpozitivnijih političkih trendova i procesa ne samo na Zapadnom Balkanu. Obojica pokušavaju i ulažu napore, da svoje države što jače učvrste i približe EU i NATO-u. Zaev je na dobrom putu rješavanja dosada najtežih političkih pitanja ne samo regiona, počevši od spora sa Grčkom u vezi sa imenom Republike Makedonije do odnosa sa Bugarskom. S tim u vezi Makedonija je potpisala historijski sporazum o dobrosusjedstvu sa Bugarskom, a parlamenti Republike Makedonije i Bugarske su ratificirali sporazum. Pregovori sa Grčkom idu u pozitivnom smjeru ka traženju mogućeg zajednički prihvatljivog rješenja, dok pitanje odnosa sa Albancima je riješeno unapređenjem upotrebe albanskog jezika i jezika manjih etničkih zajednica, što doprinosi boljoj unutarnjoj integraciji države. Zaev je i uplitanje Srbije u makedonske unutrašnje stvari riješio na najbolji mogući način i tako pokazao da je primjer političara, koji dobrobit svoje države i multietničkog društva gradi na sporazumijevanju, pregovorima i kompromisu. U regionu, odmah pored Zaeva je i Denis Zvizdić, politički lider čvrsto opredijeljen za euroatlantski put Bosne i Hercegovine u čijem mandatu su deblokirani, nakon skoro osam godina zastoja, evropski integracijski procesi pridruživanja. Uknjižena je 31 vojna lokacija u BiH kao uvjet za aktivaciju MAP-a, predata aplikacija za članstvo u EU i ovih dana će BiH predati Upitnik Evropskoj komisiji kao uvjet za dobivanje kandidatskog statusa. Upravo su pod predsjedavanjem Zvizdića odblokirani navedeni procesi u Bosni i Hercegovini. U međuvremenu, Crna Gora je 2010.godine dobila kandidatski status, Srbija 2012, Albanija 2014, a BiH je bila u blokadi od 2008-2015.godine. Dolaskom Zvizdića 2015.godine, pa zatim Zaeva u Makedoniji, u maju 2017.godine Zapadni Balkan dobiva novu energiju, dobiva dvojicu lidera koji mogu i znaju stvoriti atmosferu povjerenja, međusobnog sporazumijevanja, ali i u najvećoj mjeri pronalaziti kompromise da bi Makedonija i Bosna i Hercegovina postale punopravne članice EU i NATO-a.
Vodeće članice EU su veoma brzo zaboravile da je upravo BiH bila i ostala država koja je najviše trebala i treba pomoć od strane EU zbog poznatih dešavanja krajem devedesetih godina prošlog stoljeća. Analitičari smatraju, da ne treba zaboraviti da je Savezna Republika Jugoslavija (SRJ), poslije Srbija i Crna Gora, bili glavni faktor nestabilnosti u regionu i EU i da su zbog ekspanzionističkih ratova koje je vodio Slobodan Milošević, svjetska zajednica prevashodno SAD i EU, pod okriljem NATO-a vojno intervenirala u BiH 1995.godine, dok je NATO 1999.godine skoro tri mjeseca vojno intervenirao protiv Srbije i tako zaustavio zločine nad Albancima na Kosovu.
Predstojeći Parlamentarni izbori u BiH, koji će se održati 7.oktobra/listopada 2018.godine su mogući okidač sukoba unutar BiH. Milorad Dodik (SNSD) je planer i organizator svih aktivnosti koje destabiliziraju BiH i region. Podršku dobiva ne samo od Srbije, nego i od Dragana Čovića (HDZBiH)i dijela HDZ Republike Hrvatske. Bošnjaci kao konstitutivni narod će nevjerojatnije na predstojećim općim izborima biti podijeljeni u preko 200 stranaka i nezavisnih lista. Republika Hrvatska je u dubokim financijskim vezama sa Rusijom što se odražava na ukupnu sigurnosno djelovanje NATO-a i sigurnost EU. Hrvatske (protu)obavještajne agencije ne pokrivaju rusko obavještajno i vojno djelovanje i uplitanje u regionu i ne postoji nikakva saradnja Hrvatske, kao članice EU i NATO, sa državama regiona u pogledu ruskog djelovanja, posebno u BiH. Milorad Dodik preko zaštitarskih (security) agencija, koje su uglavnom u vlasništvu njegovih prijatelja, vrši obuku svojih (para)vojnih formacija. Obuka se vrši uglavnom na Bliskom istoku i Afganistanu.
Danas Srbija vodi sličnu politiku koju je vodio Slobodan Milošević uz jedinu promjenu, što se danas snažno oslanja na pomoć i podršku Rusije. Djelovanje i retorika političke i crkvene elite iz Srbije je identična kao krajem devedesetih godina prošlog stoljeća, ali danas nema JNA, a Srbija je, kao i Rusija, okružena državama koje pripadaju NATO-u. U takvoj situaciji kada srbijanska politika i dalje pokušava manipulirati sa Srbima izvan teritorije Srbije ugrožavajući na određene načine BiH, Makedoniju, Kosovo, Crnu Goru, pa i Hrvatsku, EU se intenzivno pokušava dodvoravati Srbiji, državi koja NATO savez smatra neprijateljskom organizacijom i agresorom.
EU mora mijenjati svoj pristup prema BiH, ali i drugim državama koje su bile žrtve ekspanzionističke politike SRJ odnosno Srbije, posebno prema BiH koja je bila izložena i agresiji Republike Hrvatske. EU mora favorizirati političare koji su iskreno svojim dosadašnjim odnosom i aktivnostima pokazali da su čvrsto opredijeljeni za euroatlantske integracije.
Otvoreno se sumnja da li su ka europskim integracijama opredijeljeni Aleksandar Vučić, Milorad Dodik, Hashim Thaçi, Vučićev Srbin na Kosovu Goran Rakić, Nikola Gruevski, Andrija Mandić, Milan Knežević, Dragan Čović. Nasuprot njima nalaze se evropski opredijeljeni političari Zoran Zaev, Denis Zvizdić, Edi Rama, Duško Marković i Albin Kurti.
Dok je Aleksandar Vučić sa navedenim političarima generator problema, Zoran Zaev sa plejadom mladih političara iz regiona još uvijek nema adekvatnu pomoć EU. Zbog toga EU treba hitno promijeniti svoj pristup prema Zapadnom Balkanu i u fokus staviti države i političke lidere koji su iskreno evropski opredijeljeni i sa ogromnom energijom i nadahnućem rješavaju najteže političke i sigurnosne izazove, ne samo od interesa za svoje države, Zapadni Balkan, nego i EU, pružiti im svu pomoć i podržati što hitniji ulazak njihovih država u EU i NATO.
Aleksandar Vučić je „plašt i pokrivač“ za sve navedene nacionaliste u regionu, a EU favorizirajući Vučića i Srbiju indirektno daje podršku svim onim nacionalističkim snagama u državama Zapadnog Balkana koje „sanjaju“ nove granice i prekrajanja granica na Balkanu, počevši od Dodika, preko Čovića, do Mandića i Gruevskog.
EU podržavajući političare i države, koje ne samo da neiskreno sudjeluju u integrativnim procesima, nego „sapleću noge“ drugim državna Zapadnog Balkana, radi protiv svog vlastitog interesa, čime dodatno ugrožava sigurnosnu situaciju na Balkanu i EU.
Podrška Zaevu je istovremeno podrška i Zvizdiću i Bosni i Hercegovini, podrška Zvizdiću je podrška Albinu Kurtiju na Kosovu, odnosno podrška demokratskim političarima Zapadnog Balkana od strane EU je ključ za rješenje krize na Zapadnom Balkanu. EU ima veliku odgovornost, podržavati političke lidere i države koji rade protiv sigurnosti Zapadnog Balkana i EU ili ići „težim putem“ podržavati demokratiju i sposobne mlade političare koji su se uhvatili u koštac sa nacionalističkim i autokratskim sistemima i politikama Zapadnog Balkana. Zbog toga će se dodatno intenzivirati napadi i pritisci na Zaeva i Zvizdića.
Analitičari smatraju da EU, a posebno SR Njemačka, treba da „favoriziraju“ ulazak u EU one države koje iskreno podržavaju članstvo svojih država u EU, te da se u fokus stave Bosna i Hercegovina i Republika Makedonija, a ne Srbija kao uzročnik svih ratova krajem devedesetih godina prošlog stoljeća, koja je i danas jedan od faktora nestabilnosti regiona.
Podrška demokratsko izabranim vladama i političarima iz regiona, koji iskreno podržavaju euroatlantske integracije su najbolji putokaz za EU i trebaju iskoristiti presedane koji su bili upotrijebljeni kod ulaska u EU Rumunije, Bugarske i nekih drugih država.
Najave EU i predsjednika Evropske komisije Jean-Claude Junckera da će se naredno proširenje EU dogoditi 2025. godine i da će tada favorizirana Srbija i Crna Gora postati punopravne članice EU, a preostale države da će biti prepuštene neizvjesnosti i „dobri volje“ Srbije da blokira druge države regiona na putu ka evropskim integracijama, predstavljalo bi političko i moralno posrnuće EU i još jednu historijski pogrešnu i nepravednu odluku EU, koja će imati dalekosežne posljedice na budućnost regiona i Evrope kao kontinenta.
Ljubljana, 01. februar/veljača 2018
