Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES)[1] iz Ljubljane, Slovenija, redovno analizira događanja na Bliskom istoku i Balkanu. IFIMES je pripremio analizu o odjekujućem sporu između Egipta i Etiopije u pogledu upotrebe vode iz rijeke Nil. Iz opsežne analize »Egipat - Etiopija 2020: Hoće li velika brana GERD pokrenuti rat između Egipta i Etiopije?« objavljujemo najvažnije dijelove.
Rat riječima, koji se nedavno eskalirao između Egipta i Etiopije zbog projekta velike etiopske brane GERD[2], prijeti, da će rijeku Nil[3], koja je jedna od svjetskih prirodnih i civilizacijskih čuda i koljevka civilizacije i mira pretvoriti u izvor konflikata i ratova.
Starogrčki historičar Herodot je oko 400 godine p.n.e. zapisao svoju slavnu izreku, »Egipat dar Nila«. Herodot je bio u pravu, jer bez te rijeke ne bi mogao pretvoriti pustinju u modernu poljoprivrednu civilizaciju.
Poslije devet godina intenzivnih pregovora o velikoj brani između Kaira i Adis Abebe, Etiopija nastoji završiti branu i pustiti je u funkciju u julu 2002.godine. Poslije kraha trostranih pregovora za rješavanje krize među državama iz sliva Nila, Egiptom, Sudanom i Etiopijom, je Etiopija odbila dogovor postignut pod američkim okriljem.
Poslije višegodišnjih trostranih pregovora potražili su posrednika, to su bile Sjedinjene američke države (SAD) i Svjetska banka (WB). Naporni pregovori tri strane vodio je američki ministra finansija Steven Mnuchin, doveli su do prijedloga sporazuma krajem februara 2020., za kojeg SAD vjeruju da obuhvata sva pitanja sporazuma izbalansirano i pošteno, uvažavajući interese sve tri države.
Ali ti pregovori oko punjenja i rada brane, održani u Washingtonu 12. i 13.februara 2020., ubrzo su došli u ćorsokak. Etiopija je odbila potpisati sporazum i daljnje razgovore, tvrdeći da su dali netačne i neprimjerene informacije o brani američkom predsjedniku Donaldu Trumpu. Egipatski odgovor bio je: „Ako voda znači struju Etiopiji, onda to znači pitanje života i smrti za Egipat!
U zajedničkoj izjavi objavljenoj 29.februara 2020. etiopska ministarstva vanjskih poslova i energetike i vode potvrdili su, da će Adis Abeba započeti punjenje akumulacijskog jezera paralelno s preostalim građevinskim radovima, na osnovu njenog prava na pravedno korištenje izvora Nila. Izjavili su, da bi početno punjenje trebalo biti u ovogodišnjoj kišnoj sezoni, odnosno početkom jula 2020. godine.
Kairo se boji potencijalnog negativnog utjecaja brane na godišnji protok Nila, koji iznosi 55,5 milijardi kubnih metara vode, dok Sudan prema sporazumima iz 1929. i 1959. ima 18,5 milijardi.
Prema mišljenja Egipta, pokretanje brane i punjenje akumulacijskog jezera bez konačnog sporazuma smanjilo bi njegovu opskrbu iz Nila, koji osigurava 90% vode potrebne za piće i navodnjavanje.
Velika brana ili milenijska brana GERD nalazi se na Plavom Nilu 20-40 km od etiopsko-sudanske granice. Kada bude završena, postat će najveća hidroelektrana na afričkom kontinentu i deseta na listi najvećih svjetskih brana za proizvodnju električne energije. Troškovi završetka projekta procjenjuju se na 4,7 milijardi dolara. To je jedna od tri brane izgrađene u svrhu proizvodnje električne energije u Etiopiji.
Glavna prednost brane bit će proizvodnja električne energije izhidroelektrane. Sva energija koju će proizvesti GERD ići će u nacionalnu električnu mrežu Etiopije kako bi podržala razvoj cijele zemlje, kako u ruralnim tako i urbanim područjima. Uloga GERD-a bit će stabilizirajuća za nacionalnu mrežu Etiopije. Izvoza će biti samo ako u Etiopiji nastanu viškovi energije. To se očekuje naročito tijekom kišnih razdoblja. Ukupna instalirana snaga svih turbinskih generatora iznosit će 6.450 MW. GERD će igrati važnu ulogu u opskrbi etiopskog glavnog grada Adis Abebe i sudanskog glavnog grada Kartuma, a oba su udaljena oko 400 km od brane.
Precizan utjecaj brane na zemlje nizvodno od Nila još uvijek nije poznat. Egipat se boji privremenog smanjenja dotoka vode tijekom punjenja akumulacijskog jezera i trajnog smanjenja zbog isparavanja iz jezera. Volumen jezera otprilike je jednak godišnjem protoku Nila na sudansko-egipatskoj granici (65,5 milijardi kubnih metara). Smanjenje količine vode trajat će nekoliko godina sve dok se akumulacijsko jezero ne napuni.
Brana također ima veliki politički utjecaj na etiopsku politiku. Ništa u državi nije objedinilo sve etničke zajednice i vjerske hijerarhije (muslimane, katolike, anglikance, pravoslavne itd.) više od velike brane GERD. U takvoj atmosferi i u izbornoj godini, teško je očekivati da će etiopski premijer Abiy Ahmed (inače dobitnik Nobelove nagrade za mir za 2019.) ublažiti svoj stav ili popustiti Egiptu.
Etiopija je vrlo bogata neiskorištenim energetskim resursima, ali opskrba električnom energijom je samo 30% od ukupnog broja 109 milijuna stanovnika. Zacrtala je ambiciozan plan kako osigurati da do 2025. godine 65% stanovništva ima električnu energiju preko mreže, a preostalih 35% kroz druge izvore, poput samostalnih solarnih sistema.
Egipat smatra, da bi tokom punjena akumulacijskog jezera mogao godišnje izgubiti 11 do 19 milijardi kubnih metara vode, zbog čega bi dva miliona poljoprivrednika tokom punjena akumulacijskog jezera ostalo bez dohotka.
Učinak na opskrbu električnom energijom u Egiptu bit će između 25 i 40%. Zapravo, hidroelektrane čine manje od 12% ukupne godišnje proizvodnje električne energije u Egiptu. Brana bi također mogla uzrokovati trajno smanjenje nivoa vode u Nasserovom jezeru ako bi se poplave akumulirale u Etiopiji, a ne u njemu.
Akumulacija u novom jezeru umjesto u Nasserovom jezeru smanjila bi trenutno isparavanje vode za više od 10 milijardi kubnih metara godišnje, a također bi smanjila kapacitet hidroelektrane Asuanska brana, tako da bi vrijednost gubitaka zbog tri metra nižeg vodostaja bila 100 megavata.
Rijeka Nil je već godinama strateški važno pitanje za Egipat. Također su postojale velike napetosti u odnosima Egipta sa zemljama sliva rijeke Nil, posebno u devedesetim godinama prošlog stoljeća, kada su ti odnosi bili u velikim oscilacijama. Sve je to rezultat lošeg egipatskog upravljanja rijekom Nil, što je jedno od najvažnijih pitanja za ekonomsku i nacionalnu sigurnost Egipta. Egipatska nebriga u vezi rijeke Nil već je viđena u prošlosti na vanjskopolitičkom i na investicijskom planu. Egipat ulaže napore sa zemljama sliva rijeke Nil na koordinaciji u vezi s projektima povezanim sa rijekom, jer ti projekti mogu utjecati na udjel vode u Egiptu. Egipat također radi na osiguravanju dovoljno vode za rad Asuanske brane, za osiguranje električne energije i za poljoprivredu. Rijeka Nil je jedan od najvažnijih izvora razvoja u Egiptu. Stabilna opskrba znači stabilnost i sigurnost Egipta, jer je voda strateški resurs za opstoj zemlje i nacije, tako da možemo očekivati da će sljedeći sukob u regiji biti sukob za vodu.
Poljoprivredni sektor u Egiptu čini 14,7% bruto domaćeg proizvoda i zapošljava oko 8,5 milijuna ljudi, što predstavlja 32% egipatskog tržišta rada.
Mogućnost rata zbog vode Nila je duboko ukorijenjena u egipatskoj nacionalnoj svijesti, jer je Nil od nekada izvor života u državi gdje 93% njene površine predstavlja pustinja. Ta kruta priroda je u svojoj historiji uvjerila 100 milionski Egipat, da treba, da bi voda tekla, ponekad proliti krv. Nijedna egipatska vlada ne može dozvoliti i priuštiti, da bi bili njeni stanovnici žedni.
Godine 1978. tadašnji egipatski predsjednik i nobelovac Anwar Sadat, koji je nakon dugog rata potpisao historijski mirovni ugovor sa Izraelom, naglasio je, da je jedino pitanje koje bi moglo Egipat vratiti u rat bilo pitanje vode.
Deset godina kasnije 1988. godine bivši generalni sekretar UN Boutros Boutros-Ghali, Egipćanin, upozorio je, da će predstojeći rat u regiji biti nad vodama Nila, a ne iz političkih razloga.
Pokojni egipatski predsjednik Mohamed Morsi predsjedavao je sastankom u junu 2013. na kojem se raspravljalo o stavu Egipta o etiopskoj brani i dotaknuo se mogućnosti upotrebe vojne sile. Iako je sastanak bio tajni, kasnije je emitiran slučajno ili namjerno?
Nakon propasti pregovora sa Etiopijom krajem februara 2020., egipatski predsjednik Abdel Fattah El-Sisi predsjedavao je proširenim sastankom komandanata oružanih snaga početkom marta 2020. u prisutnosti ministra odbrane i vojne industrije i načelnika Generalštaba Oružanih snaga. Ni Etiopija ni Nil nisu spomenuti u službenim izjavama nakon sastanka, ali El-Sisi je naglasio potrebu, da se i dalje pokaže najviši stepen opreza i borbene spremnosti za izvršavanje svih zadataka, koji su im povjereni u zaštiti nacionalne sigurnosti Egipta, s obzirom na trenutne izazove sa kojim se suočava u regiji.
Sastanak El-Sisija s vojnim vrhom bio je samo nekoliko sati nakon što je etiopski ministar vanjskih poslova Guido Andragashio najavio, da će njegova zemlja početi punjenje brane od jula 2020. godine.
Nakon pet godina neuspjelih pregovora između njegove zemlje, Egipta i Sudana, etiopski ministar je prkosno rekao: „Zemlja je naša zemlja, voda je naša voda, a novac kojim je izgrađena brana naš je novac i nema snage koja bi mogla spriječiti da se ne bi izgradila.“
Susret El-Sisija sa njegovim vojnim zapovjednicima pokrenuo je pitanje, da li Egipat, nakon neuspjelih pregovora, uvrštava vojne akcije kao jednu od mogućnosti za rješenje spornog pitanja vode rijeke Nil. Vrijedno je spomenuti poziciju egipatske i etiopske vojske na popisu najmoćnijih vojski na svijetu: Egipat je zauzeo 12. mjesto u 2019.,godini a Etiopija je zauzela 47. mjesto među 137 vojski svijeta.
Usprkos dominaciji egipatskih zračnih snaga sa avionima tipa Rafale i F 16 nad etiopskim ruskim avionima Su25 i Su 27, ne očekuje se egipatska avantura na udaljenosti od oko 2500 km. Za zaštitu brane, etiopska zračna odbrana pojačana je izraelskim sistemom protuzračne odbrane od kratkog do srednjeg dometa Spyder.
Prema mišljenju analitičara Međunarodnog instituta IFIMES, rješenje dugotrajnog spora mora se tražiti u nastavku pregovora pod pokroviteljstvom SAD-a i Svjetske banke i u aktivnoj ulozi američkog predsjednika Donalda Trumpa, koji istinski želi izgladiti spor između dva njegova saveznika i osigurati Nobelovu nagradu za mir prije novembarskih predsjedničkih izbora u SAD.
Krajnje je vrijeme da rijeka Nil ne postane crvena i krvava, nego ostane plava i bijela kao njena pritoka.
Ljubljana/Kairo/Adis Abeba 16. juni/lipanj 2020
Fusnote:
[1] IFIMES - Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije sa sjedištem u Ljubljani, Slovenija, ima specijalni savjetodavni status pri Ekonomsko-socijalnom vijeću ECOSOC/UN, New York, od 2018.godine.
[2] Velika etiopijska brana - Grand Ethiopian Renaissance Dam, skraćeno GERD, izgrađena na Plavom Nilu.
[3] Nil je najveća rijeka na sjeveroistoku Afrike i najduža rijeka u Africi te druga najduža rijeka na svijetu iza Amazona. Nil je dug približno 6.650 km, teče kroz jedanaest država: Tanzaniju, Ugandu, Ruandu, Burundi, Demokratsku Republiku Kongo, Keniju, Etiopiju, Eritreju, Južni Sudan, Republiku Sudan i Egipat. Nil je glavni izvor vode za Egipat i Sudan. Nil je sastavljen iz dvije glavne pritoke Bijeli Nil i Plavi Nil. Plavi Nil čini 80% vode Nila.
