General Blagoje Grahovac, član Savjetodavnog odbora Međunarodnog instituta IFIMES
XXXXX
Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) iz Ljubljane, Slovenija, redovno analizira događanja na Bliskom istoku i Balkanu. General Blagoje Grahovac, član Savjetodavnog odbora Međunarodnog instituta IFIMES piše o aktuelnim događanjima u Crnoj Gori sa posebnim osvrtom na vladajuću Demokratsku partiju socijalista (DPS). Njegov članak „DPS Maršalat[1]“ objavljujemo u cijelosti.
DPS Maršalat
Činovi maršala (kroz istoriju) su dobijeni ili kao rezultat herojstva i slave ili, kroz neki oblik autokratije i diktature, žudnjom za moći i slavom. Ali, mali je broj „slavnih“ maršala koji su slavno i završili. Veliki i slavni francuski heroj Prvog svjetskog rata, maršal Filip Peten, neslavno je završio kao Hitlerov kolaborant. Sadašnji sjevernokorejski junoša Kim Džon Un je poželio da bude moćni i slavni maršal. On danas nadobudno vlada ostrvom maršala, ali će, siguran sam, neslavno završiti.
Svaka ozbiljna država vodi računa da se nekakav kaplar ne domogne visokog čina. Ali, to je teško zaustaviti ukoliko neki nezajažljivi halapljivac svoj čin želi dobiti kroz političku partiju. Kao Hitler, na primjer. Da li Crna Gora ima svoje maršale? Formalno, nema. Stvarno?
Čitav buljuk DPS kaplara u ranoj mladosti počinju maršalati kroz Crnu Goru. Može im se, jer imaju svoga Maršala. Arogancija (kao sociološko-psihološki pojam) se najlakše i može objasniti kroz kaplarsku svijest u generalskoj ili maršalskoj odori. Narodni izraz za to je: „Fukara se najela, pa ...“. Nemam dilemu da će socijalna psihologija aroganciju lako objašnjavati na slučaju DPS „maršalata“.
U kakvom stanju je DPS „maršalat“ danas? U žalosnom i tužnom. Sve ukazuje na skori neslavan kraj. Kako jadno su izgledali DPS maršali na raportu pred anketnim odborom u vezi sa aferom „Snimak“! Naizust su deklamovali naučene „pjesmice“ njihovih odgovora, za koje su pripremani u DPS „maršalatu“. Pred licem javnosti, u oči gledaju i gnusno lažu. Ali, ipak su u laži kratke noge. Nisu mogli da prikriju strah od gubitka vlasti, imovine i slobode. Neki od njih, koji su građanima htjeli pokazati ličnu „hrabrost“, pokazali su da im ništa nije sveto, pa čak ni najviši predstavnički dom naroda. Kabadahija nikada ne uspijeva prikriti svoju uličarsku narav. Kao onaj podgorički, na primjer. Mnoge od njih je strah i od gubitka života, jer su svi oni, međusobno, svjedoci njihovih nepočinstava. A svjedoci su mafiji nepoželjni.
Samo golema nevolja i vapaj očajnika može natjerati Maršala Vlade Crne Gore da satima ubjeđuje novinare u dvije stvari – da je sadašnji KAP održivo rješenje i da on lično (iz privatizacije i poslovanja KAP-a) nije ništa uzeo. Taj (do juče) nedodirljivi maršal se dobrovoljno prijavio na raport kod novinara, od kojih je većina njih (od maršalata) bila izabrana. Ne samo da u svojoj nakani nije uspio, nego je u javnosti još više produbio sumnje i u njegovu, a i u nevinost njegovih kompanjona. U Crnoj Gori ima izreka: „Strah je pasja vjera!“. Uh, taj prokleti KGB!
Kako je DPS „maršalat“ formiran? Kao dio KGB političke mafije koja je imala ključnu ulogu u razbijanju SFRJ. Ovih dana će se njihov politički kružni ciklus završiti, na šta punih šest godina upozoravam. Alati u njihovoj političkoj matrici uvijek su isti. Najprije su bili ortodoksni komunisti; zatim, antikomunisti; potom su srbovali i četnikovali paleći i žareći po Balkanu, „braneći“ „dva oka u glavi“ (kako su nazivali Srbiju i Crnu Goru); zatim su postali strastveni antisrbi; potom su se prisjetili Crne Gore, pa su (do stepena neukusa) raspalili crnogorski neofašizam. Srbe i Crnogorce u Crnoj Gori zavadili su do međusobne nepodnošljivosti i na toj zavađi maršalaju godinama.
Šta sada? DPS „maršalat“ je svuda ostavio trag zla, a ne gubi im se moć maršala. Oni će se vratiti na poltičku poziciju odakle su i krenuli. Pod uslovom da ih Baćuške (na njihov način) prije ne kazne, zbog loše izvršenih zadataka. DPS „maršalat“ će se opet poslužiti Srbima, kao topovskom municijom. Kako? Pošto se njihova imovina i njihova mafija težišno nalazi u Srbiji, podastrijeće novu političku ideju o srpsko-crnogorskom pomirenju. Za te potrebe će formirati novu partiju u Crnoj Gori, većinski sastavljenu od njihovih (kako će ih nazvati „normalnih“) Srba. DPS Udba već godinama „nabacuje“ Srbe na Srbe u Crnoj Gori, a DPS politička mafija će operativno odraditi sve poslove na terenu. Srbi u Crnoj Gori se lako koriste kao sredstvo političke manipulacije, jer su im, još uvijek, nacionalna pitanja važnija od onih građanskih – životnih.
Koje ciljeve DPS „maršalat“ ovim želi postići? Prvo, da dobije političkog satelita, uz pomoć kojeg žele održati svoju vlast; i drugo, obruč oko DPS „marašalata“ se steže, a Srbija im je ostala jedina teritorija za odstupnicu. „Dva oka u glavi“ će ponovo oživjeti svakojake iluzije i emocije. Srpsko magare je ponovo osamareno i čeka da ga DPS „maršalat“, po ko zna koji put, ponovo nasamari.
Svako pomirenje, pa i ono srpsko-crnogorsko, iskonska je potreba normalnih ljudi. Ali, jedino ko nema pravo da u tome učestvuje je DPS, koja je zlu krv zavađe svuda prolivala i u tom zlu profitirala. DPS „maršalatu“ je potrebno pravično suđenje. Da bi građani Crne Gore konačno počeli da žive kao sav normalan svijet. Samo za ono što su uradili u vezi sa KAP-om zaslužili su drakonske kazne. A tek gdje je sve ostalo?! DPS „maršalat“ će neslavno završiti. Neminovno, u njihovom ostrašćenom anticrnogorstvu, kao posljednjoj fazi njihovog političkog kruga, jer se, po pravilu, u zatvoru uvijek postane „anti“. Njima još samo preostaje da dobiju zatvoreničke brojeve.
Ljubljana/Podgorica, 6.septembar 2013
[1] Objavljeno u dnevnoj novini »Vijesti« u Podgorici dana 6.9.2013
