General Blagoje Grahovac
- član Savjetodavnog odbora Međunarodnog instituta IFIMES
Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) iz Ljubljane, Slovenija, redovno analizira događanja na Bliskom istoku i Balkanu. General Blagoje Grahovac, član Savjetodavnog odbora Međunarodnog instituta IFIMES piše o poštenju u kontekstu predsjedničkih izbora u Crnoj Gori, koji će se održati 7.aprila 2013. Njegov članak „Pošteni Filip[1]“ objavljujemo u cijelosti.
Pošteni Filip
Zašto se narodi Zapadnog Balkana tako dugo muče? Između ostalog, zato što većini naših političara nedostaje elementarno svojstvo. Poštenje. Sasvim je drugačija priča o njihovoj sposobnosti da uspješno glume i odglume to isto poštenje. Može im biti, jer su „široke narodne“ mase odavno sluđene.
Ko o čemu, vrh DPS-a o Filipovom poštenju. Vjerovatno su inspirisani jednom narodnom poslovicom. Da je ne pominjem. Više puta sam javno iznosio o Vujanovićevim i Marovićevim prevarantskim igrama u radu VSO, dok je egzistirala DZ SiCG. Posebno u dijelu oko javne podrške saradnji sa Haškim tribunalom, a iza toga njihovim sasvim suprotnim postupcima. O tome u ovom tekstu neću govoriti, ali evo još jednog malog doprinosa za biografsko poštenje Filipa Vujanovića.
Prije četiri godine, u intervjuu jednoj televiziji u Crnoj Gori, obznanio sam priču o operaciji (nije Filip Barbarosa) ranijeg ministra unutrašnjih poslova u Vladi Crne Gore, Filipa Vujanovića. To je rođeni politički blefer, kome su puna usta priče o saradnji Crne Gore sa međunarodnim (posebno evropskim) institucijama, a potpuno suprotno djeluje.
Dvadeset četvrtog jula 1996. godine, ministar Filip Vujanović je naredio i sa svog komandnog mjesta, lično je nadgledao operaciju izvlačenja Radovana Karadžića i Momčila Krajišnika iz EUFOR-ovog okruženja, u rejonu Bileće. Izvučeni su preko Nikšića i Pljevalja do Dobruna, gdje ih je prihvatilo njihovo obezbjeđenje. Operativni rukovodilac operacije na terenu je bio Vuk Bošković, tadašnji Vujanovićev pomoćnik za javnu bezbjednost. Jedan od interesantnih detalja iz službene zabilješke o izvršenoj operaciji je i taj da skrivenost operacije mora biti jednaka od tadašnjeg načelnika DB Crne Gore, Vukašina Maraša, baš kao i od snaga EUFOR-a. Od ukupno 7 rukovodilaca operacije na terenu, petorica su još uvijek (na sreću) živi. Pošto sam ovo (kako napomenuh) objavio prije četiri godine (tada su svi bili živi), a Filip Vujanović se nije usudio isto demantovati, možda će to uraditi sada. Ali, sat prije izborne tišine. Osim ukoliko pošteni Filip ne šrteca šta će ga snaći poslije. Neće smjeti da demantuje, pa će sve ovo pokušati da „uvali“ svome protivkandidatu.
Nakon uspješno izvedene operacije izvlačenja haških optuženika, pošteni Filip je „uvalio vruć krompir“ Srbiji, od koga se ona grčila skoro 15 godina. A za sve to vrijeme, pošteni Filip je glumio prijateljske odnose sa istom, kao što je i pokazivao snishodljivost prema Haškom tribunalu. I danas je veliko pitanje, da li je pošteni Filip bliži Radovanu Karadžiću ili evropskim vrijednostima, o kojima zamajava narod.
Svi punoljetni građani Crne Gore pamte grč i strah od čuvenog Sedmog bataljona Vojske Jugoslavije. Ovdje ću prekršiti jedan svoj princip. Do sada nikada nijesam javno spominjao imena lica koja su bila u hijerarhiji niža od čina i položaja koji sam imao. Ovo činim zbog poštenog Filipa.
Na osnovu naredbe Načelnika Gš VJ, str. pov. br. 1758-1 od 01.06.1990. godine, Filipov pulen, komandant druge armije, general-potpukovnik Milorad Obradović, je svojim naređenjem br. 2259-1 od 17.06.1999. godine, formirao famozni Sedmi bataljon. Tim naređenjem je nekoliko stotina ljudi (po formaciji 1.111), klasičnom zloupotrebom od strane države, iste zauvijek označio i žigosao. Mnoge od njih bez ikakvog grijeha. Sve navedeno, pošteni Filip može da demantuje. Da nije jedne „male cake“. Pod tačkom „b“- „grupa za izbor kandidata i popunu“, pomenutog naređenja stoji: „poručnik Zdravko Petrović - član“. Kakve veze sve to ima sa poštenim Filipom? Od formiranja Savjeta za bezbjednost i odbranu Crne Gore, kojim predsjedava pošteni Filip, sekretar tog savjeta je potpukovnik Zdravko Petrović – onaj poručnik iz pomenutog naređenja. I sve je to dobro poznato poštenom Filipu. Fotokopiju tog famoznog naređenja sam dobio upravo iz kabineta poštenog Filipa. I ovu priču će pokušati da „uvali“ svom protivkandidatu.
Sadržaj ovog teksta, koji navodi primjere ljudskog besčašća, neće zabrinuti, a kamoli uznemiriti, poštenog Filipa. Njih će više zabrinuti na koji način odlaze podaci i informacije iz njihove DPS čaure. Podaci odlaze i sve više će odlaziti, jer su se svojom neljudskom politikom ogadili čak i onim najbližim iz svog okruženja. Zahvaljujući takvim informacijama, saznajemo kakvi su dupli igrači i kakvi pokvarenjaci mnogi od aktuelnih političara.
A o kakvom pokvarenluku je riječ kod njihovih strastvenih obožavalaca? „Politika je plemenita djelatnost, samo ako je Čovijeku okrenuta“, rekao je Aristotel. Politika u Crnoj Gori Čovijeku okrenuta nije. Političari misle da su oni zamjena i za Čovjeka i za Narod. Politički pokvarenjaci su fabrika za proizvodnju narodnih masa koje liče na njih. Onim drugim proizvode strah, beznađe i svekoliko siromaštvo.
Ljubljana/Podgorica, 29.mart/ožujak 2013
[1] Objavljeno u dnevnoj novini »Vijesti« u Podgorici dana 29.3.2013
