IFIMES - Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije iz Ljubljane analizira predstojeće izbore za predsjednika Republike Crne Gore, koji će biti održani 11. maja 2003. godine. Iz opširne analize izdvajamo najznačajnije i najzanimljivije dijelove:
U Republici Crnoj Gori danas živi 63% Crnogoraca, 17% Bošnjaka, 9% Srba, 7% Albanaca in 1% Hrvata. Vjerska pripadnost daje slijedeću sliku: 72% pravoslavaca, 21% muslimana i 4% katolika. Poslednji zvanični popis stanovništva obavljen je 1991. godine, vjerovatno će najavljeni popis stanovništa dati pouzdanije podatke o strukturi stanovništva. U Crnoj Gori danas živi 662.000 stanovnika, na izborima za predsjednika Republike Crne Gore, koji će biti održani 11. maja 2003. godine, biračko pravo imaće 458.367 građana. Izbori će koštati najmanje 1,3 miliona Evra.
Za kandidaturu na predsjedničkim izborima kandidati su morali prikupiti 4.569 potpisa podrške izbornog tijela. Ovo je već treći pokušaj izbora predsjednika Crne Gore, dosadašnja dva bila su neuspješna zbog niskog odstotka učešća birača, koji u oba slučaja nije prešao polovinu ukupnog biračkog tijela. Posljedica toga bilo je donošenje zakona kojim je za uspjeh izbora potreban izlazak najmanje 30% ukupnog izbornog tijela.
Na predsjedničkim izborima učestvuju tri kandidata: Filip Vujanović iz vladajuće Koalicije »Za evropsku Crnu Goru«, koju čine DPS - Demokratska partija socijalista, SDP – Socijaldemokratska partija i Građanska partija, Miodrag Živković politički lider Liberalnog saveza Crne Gore i nezavisni kandidat Dragan Hajduković. Opozicija iz redova prosrpskih i projugoslovenskih stranaka nema svog predsjedničkog kandidata.
Izborna kampanja je kampanja neravnopravnih kandidata. Apsolutni favorit je Filip Vujanović, koji uživa najveću podršku izbornog tijela i istovremeno je kandidat vladajuće koalicije »Za evropsku Crnu Goru«. Njegov izbor za predsjednika Crne Gore značio bi nastavak politike kontinuiteta i ekonomskih reformi, koje provodi crnogorska vlada na čelu sa premijerom Milom Đukanovićem. Izbor Vujanovića predstavljao bi korak naprijed na putu ka osamostaljivanju i proglašenju nezavisnosti Republike Crne Gore i početak kraja državne zajednice Srbije i Crne Gore. Aktuelna crnogorska vlast bila je prisiljena ući u državnu zajednicu Srbije i Crne Gore, koje prema mišljenju analitičara IFIMES-a, samo prelazno rješenje na putu ka konačnom osamostaljivanju i nezavisnošću Crne Gore. Izbor Vujanovića za predsjednika Crne Gore dodatno će otežati poziciju premijeru Đukanoviću, koji će ostati bez manevarskog prostora, da eventualne neuspjehe pripiše nekome drugome jer će imati faktički apsolutnu vlast. Ekonomska situacija u Crnoj Gori je izuzetno teška, u društvu je prisutna opšta apatija. Vlada premijera Đukanovića moraće ubrzati postojeće reforme i započeti nove, kojima će ubrzati razvoj privrede i povećati broj zaposlenih. Kadrovski bi bilo potrebno osvježiti novim i svježim ljudima političku opciju premijera Đukanovića koja već poslednjih nekoliko godina funkcionira kao trojka Đukanović-Vujanović-Marović.
Miodrag Živković, politički lider liberala ima vrlo male mogućnosti na predsjedničkim izborima, pogotovu što sebi nije uspjeo obezbjediti ni podršku opozicije. Njegov politički program zasnovan je na obračunu sa Milom Đukanovićem i njegovim pristalicama ne birajući riječi za aktuelni vlast, da je navodno jednopartijska, mafijaška, kriminalizovana i sl. Ugled crnogorskih liberala ozbiljno je poljuljan i kažnjen slabim izbornim rezultatom na nedavno održanim parlamentarnim izborima kada su koalirali sa projugoslovenskim i prosrpskim strankama (koje ovoga puta nemaju svog kandidata na predsjedničkim izborima) iako se od samog početka svog političkog djelovanja zalažu za samostalnu Crnu Goru.
Dragan Hajduković, nezavisni kandidat, u izbornu utrku ušao je promovirajući ideju o Crnoj Gori kao ekološkoj državi – to je ujedno njegovo četvrto učešće u izborima za predsjednika Crne Gore.
U nastavku puta ka konačnom osamostaljivanju i nezavisnošću Crne Gore biće potrebno riješiti status Srpske pravoslavne crkve (SPC) i Crnogorske pravoslavne crkve (CPC) vezan za pitanje autokefalnosti. Autokefalna crkva je ona crkva koja ne dobija vlast od druge crkve i samostalno bira sve svoje episkope, a među njima i prvog, i samostalno ih postavlja bez obaveze da od bilo koga traži saglasnost. Međutim, da bi crnogorska pravoslavna crkva postala autokefalna potrebno je da dobije saglasnost od »Majke Crkve« u ovom slučaju Srpske pravoslavne crkve.
Međunarodni institut IFIMES smatra, da nema nikakvih kanonskih prepreka za postojanje dviju autokefalnih crkvi u Crnoj Gori – SPC i CPC. U trogodišnjem prelaznom periodu potrebno je međusobno razriješiti sva otvorena pitanja između dvije crkve uvažavajući činjenicu da je Crkva u Crnoj Gori imala od 1766. godine do uspostavljanja Pećke patrijaršije (1920) specifičan status. Bila je skoro autonomna i živjela u crnogorskim brdima sa sveštenstvom iz naroda po kanonima Pravoslavne crkve. Navedeno pitanje potrebno je što hitnije razriješiti, u suprotno slučaju mogla bi se ugroziti sekularnost crnogorske države stvaranjem utiska, da država favorizuje jednu ili drugu crkvu.
Crnogorska nezavisnost povezana je sa dešavanjima i procesima na Kosovu gdje se procesi osamostaljivanja približavaju proglašenju potpune nezavisnosti. Aktuelna crnogorska vlast treba ponuditi svoje rješenje kosovskog pitanja. Pri tome ne smijemo zaboraviti jasan stav Evropske unije (EU), da ne smije doći do mijenjanja granica postojećih država. EU je u tom pogledu opreznija, jer svjesna je da bi promjene granica i proglašenje nezavisnosti Kosova moglo prouzrokovati slične scenarije u Kataloniji, Korzici, Tirolu, Sjevernoj Irskoj, Belgiji itd. SAD naklonjene su nezavisnosti Kosova, prije svega, zbog moćnog albanskog lobija. Još uvijek postoji mogućnost kompromisnog rješenja u stvaranju labave zajednice između Srbije, Kosova i Crne Gore. Do aktueliziranja rješavanja otvorenih pitanja na Balkanu, sasvim sigurno, doći će uskoro. Američka administracija, naime, poslije iračke intervencije, želi pokazati svoju sposobnost u razriješavanju svih neriješenih balkanskih pitanja kao što su: Kosovo, Bosna i Hercegovina i Makedonija. Skladno s tim potrebno je zaustaviti procese prenošenja ovlasti sa UNMiK-a na vladu Kosova, ubrzati proces rješavanja pitanja povratka izbjeglica, ljudskih prava i razvoja privrede. Na Kosovu moraju u organima vlasti biti proporcionalno zastupljene sve etničke zajednice kako bi se etnička trenja smanjila.U vezi rješavanja kosovskog pitanja možemo očekivati žestoku diplomatsku borbu na diplomatskom polju. Za sada su sve opcije otvorene izuzev stvaranja »velike Albanije« i »velike Srbije«, jer su SAD potpuno jasno upozorile, da postizanje političkih ciljeva pomoću terorizma jednostavno neće tolerisati. Američka protivteroristička borba se nastavlja!
Međunarodni institut IFIMES smatra, da je sadašnja vlast u Crnoj Gori uspjela sačuvati međunarodni ugled te dobre međunacionalne i međuvjerske odnose (između Crnogoraca, Bošnjaka, Srba, Albanaca i Hrvata) u crnogorskom društvu. Ti odnosi nisu eskalirali sukobima kao što se desilo u crnogorskom susjedstvu. Istvoremeno IFIMES upozorava na premalu zastupljenost žena u crnogorskoj politici što je primjećeno i na predstojećim parlamentarnim izborima. I ovoga puta na predsjedničkim izborima nema nijednog kandidata ženskog pola.
