Mr. sci. Enes Osmančević
Uvod
Brzina promjena u informacijskim tehnologijama nadmašila je brzinu promjena u svim ostalim područjima života, a primjena dostignuća koja su rezultat tih promjena, iz dana u dan mijenja naše ponašanje i naše navike. “Njena infrastruktura postaje istovremeno globalna i lokalna, privatna i javna.”
Prije nego brzina informacionog napretka ne učini zastarjelim i naše mogućnosti percepcije, u situaciji smo da poput Fredericka Williamsa konstatiramo komunikacijsku revoluciju, odnosno eksploziju oličenu u konvergenciji kompjutera i telekomunikacija – nazvanoj computication. Dok su vođene rasprave o tome da li smo prešli iz industrijskog u postindustrijsko, točnije informativno doba, samo su rijetki, poput Nicholasa Negropontea primijetili da smo već u postinformativnom dobu!
Nije li to tehnika ovaj put bila brža od naše kolektivne percepcije? Da li smo, zapravo u stanju primjetiti posljedice ukrštanja novih informacionih tehnologija i oblika komunikacije (interneta) sa tradicionalnim društvenim fenomenima?
Komunikološki diskurs
Diskrepancu između razvojnog trenda informacijske tehnologije i važećih znanstvenih spoznaja, komunikologija je pokušala prevazići proširenjem predmeta svog proučavanja – od tradicionalnih medija masovnog, ka novim medijima i oblicima komuniciranja informacijskog društva.
Presudan je utjecaj novih medija i oblika komuniciranja na javnost, koja je u procesu transformacije od tradicionalne (klasične) ka novoj (internet) javnosti. Jednu od brojnih kontroverzi koje prate ova nastojanja uočila je Elisabeth Noelle-Neumann: “Posebice se kod 'novih medija' vidi problem našeg predmeta: usljed promjena u sustavu medija dolazi do tako brzih promjena da je rukopis u trenutku kada autor napiše zadnju rečenicu često već zastario.” Analiza novih komunikacijskih tehnologija, upućuje nas na uspostavljanje korelacije sa novim komunikacijskim fenomenima. Presudan je utjecaj novih medija i oblika komuniciranja na javnost, koja je u procesu transformacije od tradicionalne (klasične) ka novoj (internet) javnosti, što ima nesumnivo važne konzekvence na razvoj društvenih odnosa u nacionalnim, ali i globalnoj ljudskoj zajednici.
Krucijalno pitanje je: da li je moguće precizno locirati točku ukrštanja novih komunikacijskih medija i društvenih fenomena, i kako utvrditi stupanj međusobne ovisnosti. Odgovoriti na ovo pitanje nije jednostavno, pogotovo imaju li se u vidu opasnosti koje sobom nosi pokušaj povezivanja tradicionalnih društvenih teorija i novih teorijskih pristupa novim medijima humane komunikacije.
Jedna atipična situacija: internet i Bosna i Hercegovina
U problematiziranju pitanja koje je uzeto za naslov ovog rada najvažnije je utvrditi na koji način, i u kojoj mjeri – internet kao globalni komunikacijski medijmože doprinijeti uključivanju Bosansko-hercegovačkog društva u svjetske komunikacijske tokove? Uglavnom posjedujemo prethodna saznanja o tome kako se ovaj proces odvija u visokorazvijenim zemljama, i stoga je poseban izazov, odgonetnuti da li je započeo, i kako se odvija u jednoj potpuno atipičnoj zemlji – Bosni i Hercegovini?
ZaMir je bio preteča interneta u Bosni i Hercegovini, zapravo, prvi BBS(8) sistem kojeg je karakterizirao neselektivan, besplatan i slobodan pristup (PTT-u su se plaćali samo utrošeni telefonski impulsi). Ovaj prvi e-mail konferencing sistem pokrenut je tokom rata, u vrijeme informacijske blokade u BiH.
Motiv za pokretanje ZaMira bio je spajanje pokidanih veza brojnih ratom raseljenih obitelji i prijatelja, a inicijativa je potekla od Erica Bahmana.
Server ZaMira bio je povezan sa sličnim serverima u svijetu, što je u načelu značilo mogućnost razmjene poruka, s ograničenjem u karakterističnom, povremenom online pristupu. Točnije, poruke su se jedno vrijeme zadržavale na serveru, ali ih je i pored tog ograničenja bilo moguće razmijeniti sa Beogradom, Zagrebom, ili ostatkom svijeta, u idealnoj propusnosti sa zakašnjenjem od 4 sata, ili 8-satnim zakašnjenjem u lošijoj varijanti.
Pretpostavka za korištenje ovog sistema bilo je posjedovanje računara sa modemom i telefonska linija. Poruke su razmjenjivane izvan bilo kakvog oblika cenzure. Nije postojao način za uvid u sadržaj razmjenjivanih e-mail poruka, jer su same poruke bile kriptirane na osnovu individualnog passworda.
ZaMir je uostalom, upravo zbog tog kriptiranja bio previše kompliciran za “običnog” korisnika. Osim mogućnosti razmjene e-mail poruka ZaMir je, po prvi puta u BiH, uveo elektronske konferencije, koje su moderirali Support teamovi.
Prve konferencije bile su podjeljene tematski, ali i regionalno. Postojala je mogućnost uvida u ranije poruke u okviru konferencija (arhivske konferencije) dok su se na nekim konferencijama sadržaji čuvali 30 do 90 dana. Korisnici mreže ZaMir, ukoliko bi se predbilježili, na svom bi računaru dobijali sadržaj svih novih poruka u okviru konferencije za koju su pokazali zainteresiranost.
Komunikacija u okviru ZaMir konferencija bila je tehnički i sadržajno limitirana. Nisu se mogle slati obimne poruke usljed slabog propusnog opsega mreže, dok su limiti u smislu sadržaja odnosili na isključivanje poruka nacionalističkog i huškačkog karaktera.
UTIC je bio prvi internet Node (čvor) u Bosni i Hercegovini i administrator državnog BA domena od svog ustanovljenja. Karakterizirao ga je kompliciran dial up pristup korisnika serveru, tako da su ovaj prvi internet sistem u BiH mogle koristiti isključivo osobe višeg stupnja tehničke educiranosti, uglavnom profesori i studenti elektrotehničkih fakulteta.
Svjetske informacione magistrale i Bosansko-hercegovačka kaldrma
Danas u svijetu više od 429 miliona ljudi koristi internet, i zbog progresivnog rasta broja korisnika, smatra se da će do 2003. godine, broj priključenih na mrežu premašiti jednu milijardu.
Najviše korisnika interneta je u zemljama sjevernoameričkog kontinenta, gotovo jednako kao i u ostatku svijeta. Druga značajna internet-regija je istočna Azija, dok je Europa u značajnom zaostatku i rizikuje da izgubi utrku na globalnom informacijskom tržištu.
Ukoliko bi se, ipak, realizacijom projekata informatizacije, taj rizik uspio izbjeći, Europa bi mogla biti ujedinjena u novoj misiji, čime bi Vijeće ministara i Europska komisija legitimizirali svoje uloge koordinacijske snage Unije, odnosno ojačali poziciju Europe na svjetskom tržištu.
Kada je riječ o broju korisnika interneta, u odnosu na razvijene zemlje, Bosna i Hercegovina se nalazi u sasvim suprotnoj situaciji. Može se reći da su rijetkost čak i oni kojima je internet neka vrsta igre, a još je manje onih kojima je to ozbiljan posao. U vezi sa korištenjem interneta, i njegovim trenutačnim utjecajem na javno mnijenje, Bosna i Hercegovina je potpuno atipična zemlja. Ipak, stalno povećanje broja korisnika interneta, odnosno trend rasta pripadnika internet zajednice u Bosni i Hercegovini, kao i rezultati istraživanja o neskrivenim mogućnostima utjecaja formi internet komuniciranja, posebno foruma, pokazuju da naša zemlja, uprkos specifičnostima, ipak prati svjetske trendove.
Broj pretplatnika na internet u Federaciji BiH kretao se u 2001. godini od 15 - 21.000. Najnoviji podaci govore da je u posljednjih nekoliko mjeseci, sve više novih pretplatnika na internet u Federaciji BiH, i da je njihov ukupan broj sada veći od 21.000.
U odnosu na broj stanovnika (nepuna 4 miliona) ovaj broj je minoran u odnosu na evropski i svjetski prosjek.
Također ni trend rasta broja korisnika interneta u BiH ne prati prosjek razvijenog svijeta. Broj pretplatnika na internet u Federaciji BiH prema godinama, i trend rasta prikazani su u slijedećoj tabeli:
Tabela 1: Broj korisnika interneta u F BiH u periodu 1997. - 2001. god.
| GODINA | BROJ PRETPLATNIKA |
| 1997. | 6.530 |
| 1998. | 7.940 |
| 1999. | 9.780 |
| 2000. | 13.120 |
| 2001. | 15.000 - 21.000 |
Rast broja korisnika interneta u Federaciji BiH, prikazan tabelarno, pokazuje dinamično povećanje internet zajednice u našoj zemlji. Posebno je to vidljivo uporede li se podaci o rastu broja korisnika tokom 2001. godine sa povećanjem broja korisnika u periodu od 1997. do 2001. Samo u prvih nekoliko mjeseci 2001. godine broj korisnika interneta se uvećao za 6.000 što je gotovo jednako broju novih korisnika u prethodne četiri godine. Nije isključeno da će do kraja 2001. godine, broj novih korisnika interneta u ovoj godini, u BiH biti i veći nego u prethodne 4 godine. Iako je BiH potpuno atipična u odnosu na visokorazvijene zemlje, može se zaključiti da dinamika rasta broja korisnika globalne mreže u našoj zemlji prati trendove svjetskog rasta.
Uzimajući u omjer ukupan broj stanovnika spram broja korisnika interneta u BiH, podatak da je tek svaki 100-ti stanovnik priključen na Mrežu, traži objašnjenje o uzrocima takvog stanja, i nameće implikacije o posljedicama na dalju demokratizaciju društva. Uzroke zabrinjavajuće niskog broja korisnika interneta u BiH treba, prije svega tražiti u dugom trajanju rata na našem prostoru, i to u vremenu kada su u svijetu učinjeni krupni koraci u izgradnji informacionih autoputeva.
Dok je Al Gore, u proljeće 1993. u američkom Senatu promovirao plan akcije izgradnje nacionalne informacijske infrastrukture, te dok je Bangemanov izvještaj: Evropa i globalno informacijsko društvo 1994. godine nudio popis prioritetnih potreba informacijske tehnologije, u Bosni i Hercegovini je surovi rat, iz dana u dan uvećavao tragičnu bilancu ubijenih, osakaćenih i prognanih, bilancu razorene, spaljene i oskrnavljene svake materijalizacije ljudskog intelekta, aktiviteta, estetike i duhovnosti. Dok se svijet komunikacijski povezivao, Bosna i Hercegovina, ne samo da je bila potpuno komunikacijski odsječena od svijeta, kao da ovoj planeti nikada nije ni pripadala, već su i sami gradovi, pa čak i mala mjesta bila potpuno komunikacijski izolirana od drugih gradova i mjesta u BiH.
Kruh ili internet?
Posljedice rata većim su dijelom uzrok teškog ekonomskog i socijalnog stanja u našoj zemlji, koje dilemu: “Kruh ili internet?” – čine izlišnom. Nadalje, nizak stupanj obrazovanja, također je jedan od uzroka malog broja korisnika novih informacijskih tehnologija u našoj zemlji. O potpunoj indiferentnosti politike u BiH spram ovog pitanja, gotovo da i ne treba trošiti riječi.
Pa kakva je onda sudbina informacijskih tehnologija u bosanskohercegovačkom društvu, a kakva opet budućnost tog i takvog društva u globalnoj informacijskoj zajednici?
Pitanje informatizacije bosanskohercegovačkog društva, koje je conditio sine qua non sudjelovanja u globalnom komunikacijskom toku razmjene informacija, transfera znanja i tehnologija, zapravo je, u krajnjoj konzekvenci – pitanje njegovog daljeg razvoja i budućnosti naše zemlje. Usprkos njegovoj nespornoj važnosti, o njemu se, na žalost vrlo malo, ili uopće ne govori u centrima političkog odlučivanja.
Imajući u vidu iskustva razvijenih zemalja, te progresivno rastući trend informatizacije u svijetu, za očekivati je da Bosna i Hercegovina neće ostati sasvim po strani. Demagoške floskule da je u Bosni i Hercegovini “previše problema”, i skepticizam kako je “nemoguće u zemlji bez i jednog kilometra pravog auto-puta razmišljati čak i o informacionim autoputevima”, jednostavno su neodrživi. Zapravo je suprotno: informacione tehnologije mogu doprinijeti boljoj informiranosti i razumijevanju među ljudima, rješavanju krupnih političkih pitanja, i iznalaženju najboljih rješenja u infrastrukturi, ekonomiji, obrazovanju, zdravstvu, kulturi i svim drugim sferama života. U konačnici: informacione tehnologije mogu doprinijeti integraciji društva i države, i uspješnom pozicioniranju Bosne i Hercegovine u europskim integracijama i svjetskom tržištu.
Literatura:
.
Miroljub Radojković - Novi komunikacijski medij – Međunarodni simpozij “Demokratija – mediji u multinacionalnim sredinama” – Sarajevo, novembar 1998.
Frederick Williams – The communications revolution – 1982. god.
Elisabeth Noelle-Neumann, Winfried Schulz, Jürgen Wilke – Publizistik, Massenkommunikation – Frankfurt am Main, 1989. god.
Nikolas Negropont, Biti digitalan, CLIO, Beograd, 1998. god.
Michael Kunczik, Astrid Zipfel – Uvod u publicističku znanost i komunikologiju – Friedrich Ebert Stiftung, Ured u Zagrebu, 1998.god.
Marina Gržinić – U redu za virtualni kruh – Meandar, Zagreb, 1998.
Jelenka Voćkić Avdagić, Razvoj savremenih komunikacijskih procesa i sistema i bosanskohercegovačko društvo i država, Fakultet političkih nauka, Sarajevo (1997.)
Muhamed Nuhić, Komuniciranje od pećinskog crteža do Interneta, FPN, Studentska štamparija Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo (2000.)
Enes Osmančević – Uticaj interneta na formiranje javnosti u Bosni i Hercegovini – Magistarski rad, odbranjen na FPN u Sarajevu, marta 2002.god.
Antoine Iris, Informacione magistrale, CLIO, Beograd, (1999.)
Primjedbe
Magistar žurnalistike, viši asistent na Odsjeku za žurnalistiku filozofskog Fakulteta Univerziteta u Tuzli.
Miroljub Radojković - Novi komunikacijski medij – Međunarodni simpozij “Demokratija – mediji u multinacionalnim sredinama” – Sarajevo, novembar 1998.
Frederick Williams – The communications revolution – 1982. god.
Promjenu prelaska iz industrijskog u inforamtičko doba Negroponte argumentira proizvodnjom bitova u informatičkom, nasuprot proizvodnje atoma u industrijskom dobu. Vidjeti u Nicholas Negroponte – Biti digitalan – Clio, Beograd 1998. god.
Elisabeth Noelle-Neumann, Winfried Schulz, Jürgen Wilke – Publizistik, Massenkommunikation – Frankfurt am Main, 1989. god.
Primjer koji potvrđuju ovaj stav navode Michael Kunczik i Astrid Zipfel: ”Upravo kada je publicistička znanost npr. temeljito istražila medije teleteksta (BTX) on je već zastario.” Citirano prema Michael Kunczik, Astrid Zipfel – Uvod u publicističku znanost i komunikologiju – Friedrich Ebert Stiftung, Ured u Zagrebu, 1998. god.
“Zato je takva konceptualizacija također i oblik ponovne problematizacije osnovnih postulata teorija koje su se razvile uz nove tehnologije i pokušaj uspostavljanja novih teoretskih i filozofskih toponima.” Marina Gržinić – U redu za virtualni kruh – Meandar, Zagreb, 1998.
BBS (Bulleting Board system) je elektronski centar za distribuciju poruka. Brojni BBS služe specifičnim interesnim grupama. Oni dopuštaju učesnicima u komunikaciji da se uključe u sistem pomoću modema, pregledaju poruke drugih učesnika, i ostave vlastitu poruku. BBS su pogodna mjesta za pronalaženje jeftinog ili besplatnog softwarea. U SAD funkcionira desetina tisuća BBS. BBS je preteča Useneta. Izvor: internet - Webopedia : www.webopedia.com
ZaMir je u BiH pokrenut 1993. god. dok je u samoj Tuzli počeo funkcionirati nešto kasnije, točnije 1994.godine. (Op. E.O.)
Eric Bahman bio je u to vrijeme koordinator u ZaMir Transnational Network (Op. E.O.)
Support team (tim za podršku) su administratori sistema u tehničkom smislu, ali su imali i uređivačke ovlasti u sferi Konferencija. Zapravo su preteča moderatora na Web forumima. Timovi za podršku bili su smješteni u svih 6 centara ZaMira (Beograd, Ljubljana, Mostar, Sarajevo, Priština, Tuzla, Zagreb) i njima se svaki korisnik mogao obratiti za pomoć. (Op. E.O)
Ustanovljenje UTIC-a započeto je marta 1995.godine, uz pomoć Government of the Netherlands, SOROS – Open Society Found of Bosnia and Herzegovina, Vrije Universiteit Amsterdam, i zvanično otvoren 18.juna 1996.godine. Izvor internet – stranica UTIC: www.utic.net.ba
Najnoviji podatak o broju korisnika interneta kojim se operira u javnosti nadmašuje broj od 429 miliona ljudi. Kao relevantan izvor preuzimaju ga i mediji u Bosni i Hercegovini: “Prema najnovijem istraživanju tvrtke Nielsen/NetRatings, u svijetu pristup internetu danas ima nešto više od 429 miliona ljudi. Od tog broja, 41 % korisnika živi u sjevernoj Americi, dok Evropa zajedno sa srednjim istokom i Afrikom drži oko 27 % ukupne svjetske on-line populacije, objavio je Jutarnji list. U azijsko-pacifičkoj regiji trenutno živi 20 % od ukupnog broja korisnika.” Jutarnje novine - Surfa 429 miliona ljudi - Sarajevo, 28.06.2001. god.
Podaci i procjene u kojima su suglasni profesori sa Rutgers University Jeromme Aumente i Tefko Saračević (Op. E.O.) Navedeno prema Jeromme Aumente – predavanja na FPN Sarajevo, oktobra 1999.god. i Tefko Saračević – predavanja na Filozofskom fakultetu u Tuzli, juni 2000.
Ovu diskrepancu između broja korisnika interneta u BiH i Evropi najbolje ćemo ilustrirati usporedbom broja korisnika u BiH koji se kreće između 15 i 21.000 sa brojem korisnika u susjednoj Hrvatskoj – oko 200.000. (Op. E.O.)
Tabela je sačinjena prema podacima PTT BiH.
Sarajevo, Srebrenica, Goražde i brojni drugi gradovi i mjesta u BiH bili su pod opsadom više od tri godine, zapravo gotovo sve vrijeme trajanja rata 1992. - 1995. god. (Op. E.O.)
