Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) iz Ljubljane, Slovenija, redovno analizira događanja na Bliskom istoku i Balkanu. IFIMES je povodom najavljene posjete predsjednika Republike Srbije Aleksandra Vučića Sarajevu (BiH) pripremio analizu stanja i okolnosti u kojima se odvija posjeta. Iz analize „BiH - Srbija: Aleksandar Vučić faktor (ne)stabilnosti za BiH i Evropu“ izdvajamo najvažnije i najzanimljivije dijelove.
Posjeta Aleksandra Vučića (SNS), predsjednika Republike Srbije, najavljena za 7. i 8. septembar/rujan 2017.godine Sarajevu, glavnom gradu Bosne i Hercegovine (BiH) i Predsjedništvu BiH, kao zvaničnom domaćinu, pokušava se u jednom dijelu političkih krugova neopravdano i predimenzionirano predstaviti kao vrhunski politički događaj značajan za Bosnu i Hercegovinu i region.
Aleksandar Vučić kao dugogodišnji politički lider Srbije nije do sada ništa prepoznatljivo uradio za političku stabilnost Bosne i Hercegovine. Naprotiv, protiveći se ulasku BiH u NATO i podržavajući vlasti entiteta Republika Srpska (RS) da kontinuirano blokiraju euroatlantski put Bosne i Hercegovine, Vučić, konstantno, značajno i aktivno podriva mir, stabilnost i političko-sigurnosnu situaciju u BiH, regionu i EU.
Iako je zajednička poveznica za većinu balkanskih lidera uzrečica, a tako i Vučića, da se države regiona moraju fokusirati na mir i stabilnost te budućnost i saradnju, djelovanje Vučića usmjereno je na zaustavljanje BiH na putu prema punopravnom članstvu u NATO-u i EU, uz podršku trenutnoj secesionističkoj vlasti u entitetu Republika Srpska, ne samo da ugrožava region i EU, nego i najviše štete nanosi interesima Srbije i srpskog naroda u BiH.
Destruktivna politika Vučića se temelji na nekoliko bitnih elemenata: ● ne suočavanje sa prošlošću, etabliranjem i zadržavanjem ratne ideološke strukture koja je neprijateljska prema Zapadu i NATO-u ● šizofrenom vanjskom politikom koja se u osnovi oslanja na Rusku federaciju i koja prouzrokuje nestabilnost u regionu i Evropi ● unutrašnjim autokratskim vladanjem koje se najilustrativnije očituje kroz kontrolu medija, te kroz neprincipijelnu političku podršku Srbima izvan Srbije stvarajući krize u državama regiona. Ovakva Vučićeva politika može prouzrokovati samo kontinuiranu nestabilnost i nove sukobe u regionu i Evropi.
S druge strane primjetne su svakodnevne političke akrobacije i atrakcije, politički teatar, kojeg priređuje Vučić, ali i Ivica Dačić (SPS), ministar vanjskih poslova Srbije, u odnosima sa članicama EU, prije svega Njemačkom i predstavnicima EU. Snažna podrška, koju do sada pruža njemačka kancelarka Angela Merkel (CDU) je definitivno problematizirana i uskoro će poreskim obveznicima u Njemačkoj kancelarka morati odgovoriti, da li se novac uložen u Vučića i Srbiju od strane Njemačke adekvatno valorizira ili je podrška Njemačke samo paravan za destabiliziranje regiona i EU. Očekuje se da kancelarka Merkel neće biti označena kao politički i finansijski sponzor Vučića kojeg mnogi već označavaju kao „Miloševića 21.vijeka“.
Slična ili još slabija situacija je sa predstavnicima EU. Kao primjer navodi se David McAllister (EPP/CDU), izvjestilac EP za Srbiju, koji nekritički, površno i pristrano pristupa i izvještava o trenutnoj političkoj situaciji u Srbiji i vanjsko-političkom angažmanu Srbije u regionu i EU.
Domaćini predsjedniku Srbije Vučiću u Sarajevu su članovi tročlanog Predsjedništva BiH (Dragan Čović, Bakir Izetbegović, Mladen Ivanić), koji svaki na svoj način imaju razloga da drugačije pristupaju posjeti Vučića. Mladen Ivanić (PDP), eksponent je srbijanskih interesa u BiH, koji pokušava da iskoristi ovu posjetu za zamjenu teritorija u graničnom pojasu između Srbije i Bosne i Hercegovine. Ideja i ratni pokušaji da dođe do zamjene teritorija doveli su i do pokušaja preseljenja stanovništva što predstavlja recidiv mračne prošlosti političkih projekata Slobodana Miloševića i Franje Tuđmana, koji su doveli do etničkog čišćenja, ratnih zločina i genocida. Tu ideju ponovno pokušava oživjeti Ivanić. Bosna i Hercegovina je potpisala sporazum o granici sa Crnom Gorom i nije problematizirala pitanje Sutorine kako ne bi ugrozila regionalni mir i stabilnost, a sada Ivanić dolazi sa već konkretnim prijedlozima o zamjeni teritorija. Ivanić pokušava biti politički copy past Milorada Dodika (SNSD), i obojica su suodgovorni za destruktivnu politiku Srbije prema BiH. Ujedno je Ivanić „trojanski konj“ Saveza za promjene, jer je već izvjesno vrijeme „prešao“ u tabor Dodika, a formalno se predstavlja kao jedan od ključnih političara Saveza za promjene, kojeg urušava iznutra. Dragan Čović (HDZBiH) relaksiran dočekuje Vučića, jer im se politike podudaraju naspram BiH. Vučić nema ništa protiv formiranja tzv. Trećeg entiteta, a deklarativno su obojica tzv. promicatelji evropskih vrijednosti i međunarodne saradnje između država regiona, uglavnom negativnih. Suštinski radi se o promicateljima ruskih interesa u BiH i regionu. Hrvati u BiH, zahvaljujući Čoviću, sve više, prema Garašaninovim „Načertanijama“ politički postaju Srbi-katolici. Čović intenzivno radi na uspostavljanju svojega odnosno predstavništva (Ambasade) tzv. Trećeg entiteta u Washingtonu (SAD). Bakir Izetbegović (SDA), zbog međunarodne zajednice, treba ostaviti dojam političara koji je dio regionalnog dogovora i rješenja i biti „dobar domaćin“ koji neće „otvarati teška pitanja“ i koji treba „zatvoriti oči“ pred aktivnom destruktivnom politikom Vučića.
Aleksandar Vučić dolazi u posjetu BiH sa hipotekom političara koji je srbijansku politiku involvirao u destabilizirajuća dešavanja u Makedoniji, Crnoj Gori, Hrvatskoj, Kosovu i BiH i tu politiku „ovjerio“ je najavom donošenja Deklaracije o zaštiti Srba i očuvanju srpskog naroda kojom će Srbija postati garant zaštite Srba izvan Srbije i pomoću koje želi institucionalizirati odnosno legalizirati i legitimizirati politička umješavanja Srbije u države regiona.
Vučić u BiH dolazi kao predsjednik države koja ima dupli trgovinski suficit u odnosu na BiH. Dolazi kao predsjednik države, koja je poslala garancije ICTY u Den Haagu da pusti na privremenu slobodu Ratka Mladića nekoliko mjeseci prije izricanja njegove presude. Srbija je država koja je spremna u isto vrijeme decenijama štititi ratne zločince i istovremeno davati garancije ICTY i međunarodnoj zajednici za ratne zločince, ali i u isto vrijeme već godinama, pod vlašću Vučića, odbijati hapšenje i izručenje optuženih Šešeljovih saradnika koji su opstruirali proces pred ICTY-om tako što su objavili imena zaštićenih svjedoka i pravno minirali proces protiv Šešelja. Ni zvanične prijave ICTY Vijeću sigurnosti UN ne mogu „odobrovoljiti“ Vučića da ICTY-u izruči Šešeljove jatake.
Vučićeve političke manipulacije i obmanjivanja idu do toga da se hvali da je jedini srpski političar koji nije isporučio Haagu nijednog Srbina, dok na drugoj strani prešućuje činjenicu, da se podizanje optužnica na Haaškom tribunalu zaključilo već 2005.godine i od tada nema zahtjeva za novim izručenjima. Dolazi u BiH kao predsjednik koji je u svojim mandatima u Srbiji politički pojačao navodne opasnosti i ugroženosti Srbije i Srba od „vanjskih i unutrašnjih neprijatelja“, ali i kao političar kome su veze sa Ruskom federacijom od najvećeg ličnog i državnog prioriteta. Predsjednik države Srbije Vučić, koji negira genocid u Srebrenici, 7. i 8. septembra 2017 dolazi u grad Sarajevo, koji je bio pod nezapamćenom opsadom skoro četiri godine (44 mjeseca) i to upravo od onih kojima je danas Vučić navodni zaštitnik. Dolazi kao predsjednik države Srbije, koja je izdala garancije optuženom zločincu Ratku Mladiću, jednoj od ključnih odgovornih osoba za počinjene zločine/genocid u BiH i osobe koja je odgovorna za opsadu Sarajeva.
Šta onda očekivati od posjete Aleksandra Vučića? Da se suosjeća sa građanima Sarajeva i da kaže da mu je žao za navedene događaje i stradanja. Da uputi izvinjenje, dok istovremeno negira počinjeni genocid i daje garancije i zaštitu Ratka Mladića i Vojislava Šešelja (SRS) za zločine počinjene u Sarajevu i BiH.
Zbog toga je posjeta Aleksandra Vučića nevažna, ali i licemjerna i beskorisna za one koji su iskreni i čvrsto opredijeljeni za saradnju i dobrobit država, zajednica i naroda u regionu.
Aleksandar Vučić će svojom posjetom Sarajevu definitivno izgubiti atribute reformskog političara i jednog od lidera regiona, a koje je dobio upravo od međunarodne zajednice. Ukoliko EU želi da nastavi davati podršku Vučiću, onda po svemu sudeći ulazi u isti začarani krug koji je imala sa Slobodanom Miloševićem, kojeg je na kraju morala eliminirati podizanjem optužnice za počinjene zločine na Kosovu i procesom pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (ICTY) u Den Haagu.
Opozicija u Makedoniji predvođena Zoranom Zaevom (SDSM) uspjela se izboriti i pobijediti prorusku i kriminalnu vlast (VMRO-DPMNE) u Makedoniji. U cilju diskreditacije, Vučić je zlonamjerno i neistinito optužio nove makedonske vlasti za navodno prisluškivanje i ugrožavanje interesa Srbije. Zoran Zaev, koji se u regionu često naziva i „svjetlo na kraju tunela“ i koji postaje simbol novog duha regionalne saradnje, našao se na meti Aleksandra Vučića, a mete su ili će uskoro postati i Denis Zvizdić (SDA), predsjedavajući Vijeća ministara BiH, najpopularniji albanski političar Albin Kurti (LVV), odnosno svi oni koji rade na dobrobit svojih država, naroda, regionalne saradnje i koji su opredijeljeni za euroatlantske integracije. Još uvijek je otvoreno pitanje Andreja Plenkovića (HDZ), premijera Hrvatske, koji jeste i koji bi mogao biti jedan od oslonaca buduće regionalne saradnje, ako se oslobodi uticaja tzv. generalskog lobija, političko-obavještajnog podzemlja i jednog retrogradnog dijela Rimokatoličke crkve (RKC). Ukoliko to ne uradi Plenković će otići na smetlište historije, kao političar koji nije pokrenuo pozitivne procese u Hrvatskoj, a uvučen je i biće suodgovoran za destabilizaciju BiH i regiona.
Bez temeljitih i dubinskih promjena vanjske i unutarnje politike prema državama regiona, Aleksandar Vučić nije ništa drugo nego faktor nestabilnosti i sa Ivicom Dačićem predstavlja „putujući balkanski teatar (ne)stabilnosti“.
Nad najavljenim dolazećim putujućim balkanskim teatrom „Aleksandar Vučić“u Sarajevo kruži „bauk“ Srebrenice i do sada nerazjašnjenje okolnosti pod kojim se dogodio incident u Potočarima 11.jula 2015.godine prilikom posjete Vučića memorijalnom centru u Potočarima u kojim su ukopane žrtve genocida u Srebrenici.
Nezavisna istraga je pokazala, da incident u Potočarima u kojem je učestvovao Vučić ne predstavlja slučajnost i po svemu sudeći radi se o insceniranom događaju.
Već na ulazu u Bosnu i Hercegovinu 11.jula 2015.godine, prema službenim najavama iz Srbije, u pratnji Vučića bilo je najavljeno dvadesetak policajaca. Neslužbeno i ilegalno je u BiH ušlo nekoliko puta više srbijanskih policajaca od službeno najavljenog broja. Kroz dosadašnju praksu delegaciju prate po najavi četiri do pet policajaca, a ostale mjere osiguranja preuzima zemlja domaćin.
Zvanična istraga je otišla u pogrešnom smjeru, namjerno ili nenamjerno? Nezavisni istražitelji postavljaju pitanje zašto nisu saslušana lica, koja su bila sigurnosna prethodnica, a posebno osoba koja Vučiću u Potočarima/Srebrenici otvara kišobran i nalazi se na video/foto snimcima. Zašto, između ostalih, nisu saslušani i ispitani Darko Đošić, Bratislav Petrović, Dragoslav Rabrenović, Dejan Sekulić i Miladin Mužemić. Prema operativnim saznanjima oni su bili uključeni u izazvani incident u Potočarima 11.jula 2015.godine. Zašto nisu saslušani, privedeni, zadržani, a neki od navedenih lica i uhapšeni? Možda je Vučićeva posjeta Sarajevu prilika da se operativno obrade navedena lica i sazna prava istina o insceniranom incidentu u Potočarima 11.jula 2015.godine.
Ljubljana, 6. septembar/rujan 2017
