Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) iz Ljubljane, Slovenija, redovno analizira događanja na Bliskom istoku i Balkanu.Pnina Shuker,jeistraživačica (Neubauerova stipendistka) na INSS – Institut za nacionalne sigurnosne studije u Izraelu, doktorska kandidatka na Univerzitetu Bar-Ilan. U svom tekstu sa naslovom »Zašto je Rusija zadovoljna sa Brexitom?« analizira referendum o Brexitu i moguće rusko uplitanje u njega.
● Pnina Shuker
Istraživačica (Neubauerova stipendistka) na INSS – Institut za nacionalne sigurnosne studije u Izraelu, doktorska kandidatka na Univerzitetu Bar-Ilan
Prošli mjesec su sa zgrade Evropskog vijeća u Briselu skinuli zastavu Velike Britanije i tako obilježili kraj britanskog članstva EU poslije 47 godina. Usprkos dramatičnoj izjavi premijera Borisa Johnsona, da se Britanija sada suočava sa »zorom nove ere«, su posljedice tog koraka za Veliku Britaniju u ovoj fazi nejasne, prognoze za naredne godine poprilično mračne.
Ali barem za Rusiju je to pozitivan preokret: Rusija je zajedno sa Kinom osnovala Šangajsku organizaciju za saradnju - evroazijska reakcija na Uniju, koja podržava radikalne desničarske stranke po Evropi, koje EU pozivaju, da se iznutra povuče. Izvještaj EU iz juna 2019. sadrži, da su bili utvrđeni ruski pokušaji uplitanja. Rusija smatra, da je EU njena konkurencija u pogledu utjecaja u istočnoj Evropi, zato želi, da je oslabljena i tradicionalno promovira, da je EU u kaosu i da je na rubu raspada sa namjerom polarizacije pozicija i raspadanja. Zato je jasno, da je odlazak Velike Britanije iz Unije - druge najveće ekonomije u Uniji i važan faktor uvođenja sankcija Rusiji zbog aneksije Krimskog poluotoka - u skladu sa ruskim geopolitičkim interesima, Rusija je pokušala utjecati i na rezultate referenduma o Brexitu krajem juna 2016.godine. Sa lažnih računa na Twitteru i sa političkim oglasima na Facebooku zaokružile su na desetine hiljada poruka u kojima se poziva na izlazak iz EU. To pitanje se pojavilo i na nedavnim izborima u Ujedinjenom Kraljevstvu, jer je Johnson odbio objaviti predizborni izvještaj obavještajnih agencija o obimu ruskog uplitanja u referendum. Od tada su prošla dva mjeseca. Predmetni izvještaj još nije objavljen. Još više, u predvečer referenduma u medijima, koji su povezani sa Rusijom, objavili su brojne članke, koji tvrde, da Brexit ilustrira bolesti Unije i da je prvi znak njenog raspada. Postoji sumnja, da je najveći suradnik kampanje Brexit Arun Banks imao kontakte sa ruskim vladinim zvaničnicima.
Pitanje ruskog uplitanja u referendum je važno, zbog tijesne razlike između rezultata, koji se suprotstavljaju izlasku iz EU (48%) i pristaša (52%), kao i zbog toga što su ruska nastojanja u vezi sa time još jedanput pokazala važnost Kremlja za razumijevanje društvene klime u državama, na koje utječe kao oruđe za ostvarivanje svojih dugoročnih ciljeva.
Već postoje zabrinutosti ruskih susjeda i baltičkih država, zbog ekonomskih posljedica Brexita, da ih Velika Britanija više neće moći podržavati kao do sada i da njen izlazak iz EU predstavlja opasnost za njihov suverenitet. S obzirom da će Ujedinjeno Kraljevstvo ostati dominantna članica NATO-a i pojačao je suradnju posljednjih godina i promoviralo inicijative usmjerene na smanjenje utjecaja Rusije, izgleda da su ovi strahovi neosnovani. Ipak, u borbi za utjecaj Rusija će vjerojatno iskoristiti ovaj događaj za postizanje domino efekta. Osim borbe protiv ruskih dezinformacija od strane radne grupe STRATCOM, Evropska unija mora uložiti napore za jačanje imidža snažnog naddržavnog okvira, koji može zaustaviti ruske težnje za širenja utjecaja u Europi.
Ljubljana/Ramat Gan, 25 februar 2020
