Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) iz Ljubljane, Slovenija, redovno analizira događanja na Bliskom istoku i Balkanu. Međunarodni institut IFIMES povodom ubistva iranskog generala Qasema Soleimanija, analizira njegove posljedice i aktualna događanja u Iranu. Iz opsežne analize „Iran 2020: Ubistvo iranskog generala – 'Bonaparte' Iranske revolucije“ izdvajamo najzanimljivije dijelove.
Qasem Soleimani nije bio najviši general u iranskoj vojsci, ali bio je najpoznatiji kojeg su Amerikanci ubili. Amerikanci su u ovoj složenoj operaciji djelovali samouvjerenije i hrabrije nego ikad. Iako je iranski režim ubio stotine Amerikanaca u posljednjih četrdeset godina, ovo je prvi put da se zvanični Washington neposredno osveti iranskom režimu, pošto su u prošlosti ciljali samo na proiranske milicije kao što je libanonski Hezbollah.
Amerikanci su dokazali da imaju spisak iranskih strateških ciljeva, koje mogu pogoditi ako ih Iran pokuša izazvati. Zbog toga je malo vjerojatno, da bi se usudili da direktno napadaju američke ciljeve u regiji, a vjerojatnije je, da će se osvetiti sa pojedinačnim usamljenim napadima na Saudijsku Arabiju ili na europske saveznike u vidu terorističkih napada na avione, brodove, ambasade, objekte ili izravnim atentatima na pojedince. Iran ima svoje savezničke milicije u Afganistanu, Siriji, Iraku, Libanonu i svugdje po svijetu ima svoje agente. Iran je dobio tri bolna i ponižavajuća napada i to u roku manje od deset dana, kao odgovor na ubistvo jednog Amerikanca u iračkoj vojnoj bazi K1 u Kirkuku na sjeveru Iraka 27.decembra 2019.godine. SAD su kao odgovor bombardirale pet ciljeva proiranskih milicija u Siriji i Iraku, te su ubili 25 boraca u iračkom gradu Al-Qaim na granici sa Sirijom. Kada su proiranske milicije iz osvete napale američku ambasadu u strogo čuvanoj bagdadskoj „Zelenoj zoni“ prkoseći iračkoj vladi i Americi, iračke paravojne milicije imale su plan za zauzimanje ambasade po uzoru na zauzimanje američke ambasade u Teheranu 1979.godine i držanja 52 diplomata kao talaca čak 444 dana. Sada se predsjednik SAD-a Donald Trump odlučio za vrlo senzibilnu i opasnu operaciju da ubiju generala Soleimanija kao glavnog organizatora te operacije i Abu Mahdi Al-Muhandisa, potpredsjednika proiranske šijitske milicije u Iraku tzv. Snage narodne mobilizacije (Popular Mobilization Forces - PMF).
General Soleimani je bio izum iranskog režima, koji je želio da bude simbol carstva njihovog utjecaja (Bagdad, Damask, Beirut, Sanaa). Njegovom likvidacijom postao je simbol poraza ideje izvoza Islamske revolucije na Bliskom istoku. Soleimani je postao poznata zvijezda nakon godina tajanstvenog djelovanja, prvo na jugu Libanona, gdje je 1982.godine sudjelovao u osnivanju libanonskog Hezbollaha. Onda je počeo da aktivno sudjeluje u formiranju iračke vlade 2006., 2010., 2014. i 2018.godine. Pojavom ISIL-a i njegovog zauzimanja trećine Iraka i pola Sirije, počeo je, da se pojavljuje u ratnim područjima Iraka i Sirije u toku međunarodne borbe sa ISIL-om. Mediji su prenosili njegove posjete prvim linijama fronte i trijumfalno koračanje po uništenim ulicama sirijskog Alepa i iračkog Mosula. Objavljivao je svoje fotografije na društvenim mrežama. Njegove slike po ulicama Iraka i Sirije napravile su od njega filmsku zvijezdu kao u holivudskim filmovima!
„Bonaparte“ iranske revolucije doživio je drugačiju sudbinu od zacrtane uloge dodijeljene od strane iranske vjerske hijerarhije. Ideolozi širenja iranskog utjecaja izvan granica Irana imali su generala Qasema Soleimanija kao Napoleona Bonapartea Bliskog istoka. On je predvodio korpus Kudsa (Quds Forces), najistaknutije vojne formacije Islamske revolucionarne garde za specijalne i vanjske operacije. Korpus Kuds (Jeruzalem) imao je zadatak, da oslobodi Jeruzalem od Izraela. General Soleimani ustrajao je, da ima sliku „vojnika“ u službi Islamske revolucije, a nikako političara u odjelu. Njegova udaljenost od svjetla reflektora i kamera su ga pretvorila u mit o kojem su isprepleteni mitovi stvarnosti i mašte o velikom iransko-šijitskom carstvu.
Vodio je carstvo paravojnih milicija u regiji i lično je nadzirao vođenje borbi, bilo u Siriji ili u Iraku. Bio glavni nalogodavac iranskog Hezbollaha od kraja 1990-ih. „Bonaparte“ je bio produžena ruka „teokratskog“ vođe islamske revolucije ajatolaha Ali Khameneia, ali i glavni i prvi u revolucionarnoj gardi Irana i izvrsno je vodio njihove vanjske operacije.
Još prije smrti Soleimani je smatran trećim od trojice „Velikih“ u očima boraca milicija odanih Iranu u arapskom svijetu, nakon ajatolaha Ruhollaha Khomeinija i ajatolaha Ali Khameneija, koji ga je nazvao „živim mučenikom“ prilikom njegovog imenovanja 1998.godine za komandanta Korpusa Quds.
U francuskoj revoluciji Bonaparte se okrenuo protiv Republike i postao car Napoleon I. U ruskoj revoluciji Crvena armija je likvidirala velike generale, da ne bi imala vođu sa Bonaparteovim karakteristikama, koji će srušiti hegemoniju boljševičke stranke. Tako svrgavaju Lava Trockog, graditelja Crvene armije 1927.godine, koji nije pripadao vojnoj hijerarhiji. Sličan primjer je likvidaciju maršala Mikhaila Tukhachevskyog 1937.godine. Najistaknutiji sovjetski vojni komandant u pobjedi nad Hitlerovom Njemačkom, maršal Georgy Zhukov, nakon rata uklonjen je iz središta vojnog i političkog odlučivanja.
Što se tiče kineske revolucije, ona je imala vlastitog „Bonapartea“, u osobi maršala Lin Biao, koji je imao ambicije da naslijedi Maoa Zedonga u ranim godinama „kulturne revolucije“, tako da su ga uklonili 1971.godine. A potom se partija obračunala sa „Bandom četvorke“, koju je vodila Jiang Qing, supruga Mao Zedonga,a izbačena je kao „izdajnica“, koja je pokušala da naslijedi muža.
General Soleimani, kojeg je vjerska hijerarhija pripremala da jednog dana bude na čelu države, ubijen je ne od svojih kao u spomenutim svjetskim revolucijama, nego od strane Amerikanaca, koji su ga smatrali kao najopasnijeg za njihove interese na Bliskom istoku.
Bonapartistički lik je bio potpuno uklonjen izvana, i to prije nego što je tvrda struja iranske vjerske hijerarhije dovršila njegovo političko lansiranje na predsjedničkim izborima 2022.godine, u vrlo burnom trenutku na Bliskom Istoku. Administracija Donalda Trumpa amputirala je bonapartističke planove iranske revolucionarne garde, koja je povećala kontrolu moći u Iranu, u odnosu na vjersku hijerarhiju sa jedne strane i iranske birokracije (država).
Bonapartistička karizma i očekivani prijestol, kojeg je stvorio ne samo sam general Soleimani oko sebe, već i iranski režim u potpunosti i arapske šijitske milicije, koje su lojalne Soleimaniju, sada je ostao prazan.
General Soleimani je bio najopasniji Iranac, kojeg je svijet ikada poznavao. Masovna ubojstva u Siriji organizirale su i izvršile njegove milicije. On je u Iraku bio taj, koji je osnovao milicije, koje su sijale teror po sunitskim gradovima, koji su bili pod okupacijom ISIL-a.
Teško je u dogledno vrijeme stvoriti karizmatičan i mitološki lik, kao što je bio general Soleimani, koji je bio vojni komandant „sna o iranskom carstvu“. Taj san je umro sa njim - bar zasada.
Ljubljana, 6. januar/siječanj 2020
