Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) iz Ljubljane, Slovenija, redovno analizira događanja na Bliskom istoku i Balkanu. IFIMES povodom zvanične posjete predsjednika Vlade Republike Makedonije Zorana Zaeva Bosni i Hercegovini 23.jula 2017.godine analizira navedenu posjetu i njene posljedice za BiH i region. Iz analize „BiH: Duh Zaeva i Makedonije širi se BiH i regionom“ izdvajamo najvažnije i najzanimljivije dijelove.
Predsjednik Vlade Republike Makedonije Zoran Zaev sa nekoliko ministara svoje Vlade zvanično je posjetio Bosnu i Hercegovinu 23.jula/srpnja 2017.godine. Domaćin mu je bio predsjedajući Vijeća ministara Bosne i Hercegovine Denis Zvizdić.
Analitičari smatraju da posjeta premijera Makedonije Zaeva upravo Bosni i Hercegovinu kao prvoj destinaciji u regionu nakon preuzimanja dužnosti premijera nije slučajno izabrana. Posjeta makedonskog premijera sadrži niz geopolitičkih poruka i nagovještaja budućih pozitivnih političkih procesa u regionu pomoću kojih će Makedonija i BiH dobiti novi dodatni zamah i podršku od međunarodne zajednice na putu prema ubrzanom članstvu u NATO i EU.
Iako je premijer Makedonije posjetio i razgovarao sa predstavnicima svih institucija vlasti u BiH ostat će primijećeno da su odnosi premijera Makedonija Zaeva i predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH Zvizdića, ne samo prijateljski i prisni, nego se njihovi međusobni susreti već duži period realiziraju i prate pod „budnim okom“ međunarodne zajednice.
Program reformi koje već sprovodi nova Vlada Republike Makedonije na čelu sa Zaevim nazvan “3–6–9“ je prvi korak za ozbiljno probijanje Makedonije prema punopravnom članstvu u evro-atlantskim integracijama poslije desetogodišnjeg zastoja.
Analitičari smatraju, da će i BiH i Makedonija imati isti, ubrzani tretman, u pripremama za ulazak u NATO i EU. Denis Zvizdić, kao predsjedavajući Vijeća ministara BiH, je do sada pokazao, da međunarodna zajednica može računati na njega, ne samo zbog iskrene opredijeljenosti za euro-atlantske integracije, nego i kao jednog od budućih regionalnih lidera. Sasvim sigurno je, da će se Zaevu i Zvizdiću pridružiti plejada stručnih i hrabrih lidera iz regiona kao što su Albin Kurti, neformalni lider pokreta Samoopredjeljenje (Lëvizja Vetëvendosje!) za izrazitom socijaldemokratskom orijentacijom što predstavlja osvježenje i novinu na Kosovu.
Analitičari upozoravaju da zvuči paradoksalno da u Bosni i Hercegovini pandan Zaevu, kao regionalnom lideru i lideru Socijaldemokratskog saveza Makedonije (SDSM), još uvijek ne može biti niko iz trenutačne političke opozicije u BiH (SDP BiH i druge opozicione stranke), što još više učvršćuje politički rejting Zvizdića, ne samo u BiH, nego i na regionalnom i međunarodnom nivou.
Situacija u pogledu liderstva diferencira se i u drugim državama. Premijer Hrvatske Andrej Plenković i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, koji je već postigao svoj politički maksimum su neupitni lideri u Hrvatskoj, odnosno Srbiji. Plenković koji još uvijek nije stabilizirao svoju vlast u Hrvatskoj, vodi Hrvatsku u veoma zaoštrenim regionalnim i međususjedskim odnosima, počevši od Slovenije, pa sve do BiH i uvlačenja u priču o tzv. trećem hrvatskom entitetu u Bosni i Hercegovini. Pri tome se ignorira činjenica, da je Hrvatska žrtvovala bosanskohercegovačke Hrvate, da bi kroz vojno-policijsku akciju „Bljesak“ i „Oluja“uspostavila suverenitet na cjelokupnoj teritoriji Republike Hrvatske. To je bila „cijena“ za rješavanje tzv. srpskog pitanja u Hrvatskoj odnosno svođenje Srba na dekorativan broj u Hrvatskoj. To je bio dio šireg međunarodnog konsenzusa, a tim konsenzusom je tadašnji predsjednik Republike Hrvatske Franjo Tuđman žrtvovao bosanskohercegovačke Hrvate i zauvijek im zapečatio sudbinu da žive u Bosni i Hercegovini i zatvorio mogućnost stvaranja bilo kakvog etničkog entiteta (rezervata) za bh. Hrvate unutar države Bosne i Hercegovine.
Vučić ima povijesnu šansu da Srbiju pokuša pretvoriti u državu demokracije, a ne državu koja se i danas povezuje sa svim političkim nestabilnostima u regionu i šire, počevši od BiH, Makedonije, Crne Gore, Kosova. Vučić zasigurno ne zaboravlja veoma osjetljiva pitanja Vojvodine, Sandžaka, Preševske doline, istočne Srbije, područja oko granice sa Bugarskom koji će najvjerovatnije doći na dnevni red, ali i da će Srbija vrlo brzo biti okružena državama članicama NATO-a. Vučićeva pozicija je otežana time što on i njegov režim imaju tešku hipoteku iz nedavne prošlosti Vojislava Šešelja i Slobodana Miloševića. Zapad je mnogo toga naučio u jugoslavenskoj krizi, a to je da političke vođe jedno govore, a drugo rade. Ilustrativan primjer takvog ponašanja je bio Milošević, a Vučić je jedan od njegovih učenika upravo i zbog toga je Vučić pod snažnim monitoringom Zapada, jer se njegovoj političkoj retorici sve manje vjeruje.
Republika Hrvatska zbog svoje involviranosti u rat u BiH i procesa pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju (ICTY) u Den Haagu svim snagama trenutno komplicira međudržavne odnose sa Bosnom i Hercegovinom, ali i sa Slovenijom zbog presude Arbitražnog suda u slučaju arbitraže o određivanju granične linije između Slovenije i Hrvatske ne prihvaćajući odluku Arbitražnog suda odnosno međunarodne norme i međunarodno pravo i tako dovodi u pitanje svoje granice, a možda i buduća pitanja u vezi sa Istrom, o čemu se već govorilo u Evropskom parlamentu (EP) od strane italijanskih desničarskih stranaka. Plenković bi mogao imati veoma važnu ulogu u podršci Zaevu i Republici Makedoniji na putu u NATO i EU, ali i važnu ulogu u relaksiranju odnosa sa BiH. Na Zapadu još uvijek smatraju, da premijer Plenković i predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović pružaju snažnu podršku predsjedniku HDZ BiH i članu Predsjedništva BiH iz redova Hrvata Draganu Čoviću (HDZBiH), koji tijesno sarađuje sa eksponentima velikosrpske i ruske politike u BiH i koji smatra da se tzv. hrvatsko pitanje u BiH može riješiti bez tzv. „Trećih“ odnosno Bošnjaka kao najbrojnijeg naroda. Tijesna saradnja i model, kojeg se drži Čović pokazuju prepoznatljivu (veliko)srpsku matricu, koja je bila primijenjena na Kosovu, a koja je nudila rješenja za sva pitanja ali bez učešća većinskog naroda Albanaca. Čović je ujedno talac tzv. generalskog lobija Hrvatskog vijeća obrane (HVO) i dijela Hrvatske vojske (HV), koji su opterećeni hipotekama kriminala, korupcije, a jedan dio njih i ratnim zločinima.
Analitičari smatraju da kroz daljnje (re)definiranje odnosa sa predsjednicom Republike Hrvatske Kolindom Grabar-Kitarović, Plenković bi se mogao osloboditi i drugih negativnih utjecaja koji dolaze iz ratne garniture HDZ-a i tako postati jedan od europskih lidera. Glavni test u pokušaju uspostavljanja njegovog liderstva, kojeg moraju prihvatiti EU i SAD biće Dragan Čovića, predsjednik HDZ BiH i član Predsjedništva BiH, koji redovito i intenzivno radi na destabilizaciji prilika i destrukciji BiH, dok se na drugoj strani pokušava predstaviti kao navodni promicatelj europskih vrijednost.
Međutim, providnoj navodnoj proeuropskoj političkoj retorici Čovića govore činjenice, jer su upravo ministri iz HDZBiH zajedno na temelju međustranačke saradnje sa Savezom nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) Milorada Dodika (SNSD) blokirali pristup BiH Transportnoj zajednici i uskratili BiH za oko 500 miliona EUR sredstava za infrastrukturu. Čović bi morao znati da nacionalizam, šovinizam i fašizam nisu europske vrijednosti, koje su uz to podržane kriminalom, korupcijom, a dijelom i ratnim zločinima. Posljednjim političkim djelovanjem Plenković je pokazao da posjeduje samopouzdanje i političku oštrinu za suprotstavljanje negativnim utjecajima u njegovom bližem političkom i ideološkom okruženju.
Na podršci Zoranu Zaevu i Republici Makedoniji će se testirati svi regionalni lideri, uključujući Vučića iz Srbije i Edi Ramu iz Albanije, a Grčka kao članica EU i NATO-a će uskoro pronaći prijeko potrebni kompromis sa Republikom Makedonijom u pogledu njenog imena i pristupa punopravnom članstvu NATO-a.
Analitičari smatraju da je posjeta premijera Zaeva Bosni i Hercegovini svojevrsni možda i posljednji signal i putokaz Aleksandru Vučiću da se priključi i podrži put Makedonije i BiH prema punopravnom članstvu u EU i NATO-u. Analitičari upozoravaju da u određenim međunarodnim političkim krugovima postoji koncept, da bi novim strategijskim dogovorom između SAD i Ruske federacije Srbija mogla postati dio interesne sfere Ruske federacije kroz Organizaciju Ugovora o kolektivnoj bezbjednosti (ODKB), čiji su članovi pored Rusije, Armenija, Bjelorusija, Kazahstan, Kirgistan i Tadžikistan, a promatrači su Srbija i Afganistan. S tim u vezi, prema pouzdanim informacijama u Briselu i Washingtonu, se već pripremaju određene odluke koje su usmjerene na moduliranje Daytonskog sporazuma, posebno kada su u pitanju paralelne specijalne veze država potpisnica Daytonskog sporazuma i njihovo ukidanje odnosno jednostrano odricanje pojedinih država od paralelnih veza. Odluke su prevashodno zbog Srbije i njenog otklona prema NATO-u i političke vezanosti sa Rusijom.
Zabrinjava činjenica da Srpska pravoslavna crkva (SPC) odnosno vlasti Srbije i ove godine nisu dozvolile najvišim predstavnicima Republike Makedonije da obilježe 2.avgust Dan državnosti Republike Makedonije u manastiru Sveti Prohor Pčinjski, koji se nalazi na teritoriji Srbije i gdje je 2.avgusta 1944.godine održano zasjedanje Antifašističke skupštine narodnog oslobođenja Makedonije (ASNOM) na kojem je odlučeno da se osnuje makedonska država kao članica federalne Jugoslavije. Time vlasti Srbije posredno šalju poruku da još uvijek dovode u pitanje državnost Makedonije i identitet Makedonaca kao naroda.
Zoran Zaev sa svojim SDSM i građanima Makedonije već nekoliko godina predvodi herojsku borbu protiv kriminala, korupcije, nacionalizma, šovinizma i fašizma. „Ujedinjeni u različitosti“ i „Istina za Makedoniju“ bio je jedan od njihovih slogana sa kojim su mobilizirali građane Makedonije različite etničke pripadnosti u suprotstavljanju jednom od najokorjelijih i najomraženijih režima u Evropi.
Prioritet svih država u regionu je obnova i stabilizacija osnovnih stupova demokratskih sistema, a prije svega jakog, nezavisnog i profesionalnog pravosuđa. Analitičari naglašavaju da dolazak Zaeva u BiH pokreće i ponovno otvara „rak rane“ balkanskih država, a to je korumpirano i (ne)zavisno pravosuđe, prioritetno za Republiku Makedoniju.
Ukoliko se Zaev uz podršku i pomoć SAD i EU izbori za neovisno pravosuđe i državnu upravu, a zahtjeva se hitna akcija, onda i pravosuđe drugih država, posebno u BiH se mora konstituirati i djelovati u skladu sa europskim principima. Nažalost, sadašnje stanje u pravosuđu BiH je u rukama nekolicine nacionalističkih aparatčika stacioniranih u Visokom sudskom i tužilačkom vijeću (VSTV), kao produženih ruku lokalne politike, a na čelu sa predsjednikom VSTV Milanom Tegeltijom i novoizabranim predsjednikom Suda BiH Rankom Debevecom kao Dodikovim kadrom i v.d.glavne tužiteljice BiH Gordanom Tadić kao Čovićevim kadrom što predstavlja dodatno ohrabrenje za Dodika i Čovića da nastave realizaciju svojih politika i međusobnih dogovora.
Analitičari upozoravaju da će Makedonija i Bosna i Hercegovina morati uskoro pristupiti reformskim agendama, jer je međunarodna zajednica detaljno upoznata da se u nabrojanim državama i Republici Srbiji pokušava uspostaviti pravosudni sistem sličan bivšem rigidnom komunističkom sistemu kada se upravljalo iz komunističkih centrala.
Zajednički nastup Makedonije i BiH u budućnosti će se podrazumijevati. Zoran Zaev je šansa ne samo za dobronamjerne, nego i za one koji žele svoju politiku promijeniti ili je uskladiti sa općim civilizacijskim normama i koji svojim državama i građanima bez obzira na etničku pripadnost žele prosperitet, kao što je nedavno napisano u jednom novinarskom članku u BiH „Zoran Zaev je svjetlo na kraju tunela“.
Ljubljana, 29. juli/srpanj 2017
